Al Paćino

Vječiti holivudski neženja, poznat po legendarnim ulogama mafijaša, glumio je u nekim od najboljih filmova u istoriji kinematografije. Amerikanac italijanske krvi proslavio je u aprilu 76. rođendan, i dalje neumorno radi, a sve zahvaljujući Frensisu Fordu Kopoli, koji je insistirao da baš on dobije ulogu Majkla Korleonea

0

Zvali su ga kepec Paćino, a izrastao je u jednog od najvećih glumaca današnjice. Visok 168 centimetara, Alfredo Džejms Paćino nikada nije mogao da se pohvali idealima ljepote koji krase mnogobrojne holivudske glumce, ali zato posjeduje neodoljivi šarm lošeg dečka, što mu je donijelo lijepe djevojke i uloge mafijaša u kultnim filmovima. Vječiti holivudski neženja, poznat po promuklom glasu, nezaustavljivoj bujici riječi i naglom temperamentu, utjelovio je neke od najpoznatijih likova u istoriji filma kao što to su Toni Montana, Majkl Korleone i Karlito Brigante, čije rečenice danas napamet znaju i školarci. “Iznenađen sam, ali nakon toliko godina nekako se priviknete. Kada sam išao po sina u školu, njegovi prijatelji citirali su rečenice iz filma, a ja sam im govorio da ne smiju gledati te filmove’”, uz smijeh je rekao Pacino na obilježavanju 28. godišnjice filma Lice sa ožiljkom, kojeg je 2011, zajedno s filmskom ekipom, promovisao u osvježenom, takozvanom Blue Ray izdanju. Od 1970. godine Al Paćino je na samom vrhu svjetske kinematografije i u svojoj dugoj karijeri ovaj Amerikanac, italijanske krvi, nikada nije znao niti umio glumački da razočara.

ITALIJANSKA KRV Sve u njegovom životu bilo je predodređeno da bude mafijaški šef, ali na filmu. Iako je rođen u Sjedinjenim Američkim Državama, 25. aprila 1940. godine, u istočnom dijelu njujorškog Harlema, Paćinovim venama teče italijanska krv, i to Sicilijanska. “U Americi je svaki Italijan zapravo pola Italijan. Osim mene. Ja sam potpuni Italijan. Uglavnom Sicilijanac, i malo Napolitanac. Sa mnom dobijete punu dozu’”, govori sin Roze i Salvatorea Paćina, porijeklom iz Italije. Zanimljivo je da njegovi baka i djed, roditelji mame Roze, dolaze iz Korleonea, mjesta na Siciliji poznatog po mafijaškim porodicama. Upravo tu je rođen i fiktivni mafijaški šef Vito Korleone, kojeg je Al Pacino glumio  i zauvijek sebi osigurao slavu. Harizmatični glumac imao je dvije godine kada su mu se roditelji razveli, a zajedno s majkom preselio je kod bake i djeda u siromašni istočni Bronks. Bio je jedinac, veoma osjetljiv, svi su ga pazili, do sedme godine nije smio da izlazi iz kuće, samo je s majkom ponekad odlazio u bioskop. Kada bi se vratio kući, znao je da pred bakom imitira likove sa filmskog platna, a danas kaže da je dječija igra imala velikog uticaja na njegovu profesiju. Kao dječak, ali i mnogo kasnije, bio je veoma stidljiv. “Naučio sam da se borim sa stidljivošću tako što sam bačen u centar pažnje.”

ŽIVOT NA ULICI Od stidljivog dječaka postao je pravi maloljetnički delikvent. Soni, kako su ga zvali prijatelji, počeo je da puši s devet godina, konzumira lake droge i alkohol s trinaest, često je ulazio u tuče s drugim dječacima, a u srednjoj glumačkoj školi bježao je sa svih časova osim s engleskog, jer je volio Šekspira. Kada je navršio sedamnaest izbačen je iz škole, posvađao se s majkom i završio je na ulici. Možda bi se tih godina obilježenih siromaštvom i sam otisnuo u svijet mafije da mu pozorište nije spasilo život. Glumio je po podrumima, raznosio poštu, čistio, vozio… Sve, samo kako bi sebi mogao da priušti časove glume, a nekada je znao i da spava na ulici. Kada je napunio 21. godinu preminula je njegova majka i Al Paćino je proživio najbolniji period u životu. “Glumac postaje emocionalni sportista. Proces je bolan – moj privatni život trpi”, izjavio je Paćino, učenik poznatog Lija Strasberga, pobornika kontroverzne Metode, glumačke tehnike koja nalaže da glumac sopstvena iskustva i emocije prenosi na likove kako bi bio što uvjerljiviji. Po tom principu sazrio je jedan od najboljih glumaca današnjice, poznat po izuzetnoj i strasnoj posvećenosti ulogama, zbog koje je postao uzor mnogim mladim glumcima.

PRIČA DASTINA HOFMANA “Ne taj kepec”, govorili su producenti Kuma (1972) reditelju Frensisu Fordu Kopoli kada je insistirao da ulogu šefa mafije Majkla Korleona dobija tad nepoznati Paćino. Veliki reditelj zapazio ga je u filmu Panika u Parku droge (1971) u kojem je Paćino glumio narkomana Bobija, što je bilo njegovo drugo pojavljivanje na filmskom platnu. Prije toga ostvario je zavidnu karijeru na pozorišnim daskama, malo je poznato da je harizmatični glumac već tada bio miljenik kritičara: na Brodveju je osvojio dvije nagrade Toni za uloge u predstavama Does a Tiger Wear a Necktie? (1969) i The Basic Training of Pavlo Hummel (1970). Međutim, producenti Kuma zahtijevali su još nižeg Dastina Hofmana, a mnogo glumaca velikog kalibra, među kojima i Robert Redford, Džek Nikolson, Voren Biti i tada malo poznati Robert De Niro, borili su se za ulogu. “Ukoliko bi se snimio film o mom životu, zvao bi se Priča Dastina Hofmana”, rekao je uz smijeh Paćino i nastavio: “Kada smo počinjali, De Niro, Hofman i ja, ljudi su nas stalno miješali.”

ODBIJENE ULOGE Snimanje prvog dijela Kuma (1972) proteklo je u velikoj napetosti: studio, producenti, glumci, niko nije želio Paćina, te se bojao da bi mogao dobiti otkaz. Nakon snimljenog filma situacija se promijenila, prihvatile su ga kolege, kao i publika širom svijeta. Da je Kopola bio u pravu, insistirajući da ulogu dobije upravo Paćino, potvrdila je nominacija za Oskara za najbolju sporednu ulogu, koju je glumac, u svom stilu, bojkotovao jer je smatrao da je trebao biti nominovan za glavnu ulogu. Nepravda je brzo ispravljena te je temperamentni Paćino tokom sedamdesetih čak četiri puta nominovan za Oskara: za glavne uloge u filmovima Serpiko (1973), Kum 2 (1974), Pasje popodne (1975) i I pravda za sve (1979), ali je morao čekati dvije decenije da bi u ruke uzeo prestižnu statuu. Oskara za najboljeg glumca osvojio je za ulogu Frenka Slejda u filmu Miris žene (1992), a među velikim nagradama dobio je i četiri Zlatna globusa i dva Emija. Nekada se znao naći i u filmskim promašajima, ali glumački je Al Paćino uvijek bio perfektan. Poznat je čak i po ulogama koje je odbio kao Hana Sola u Ratovima zvijezda (1977), kapetana Vilarda u Apokalipsi danas (1979) Jimmyja Conwaya i Edvarda Luisa u filmu Zgodna žena (1990). Na pitanje da li se kaje odgovara: “Kajem se. Postoji period u mom životu kada sam odbijao uloge samo zato što nisam želio da radim. To je bilo u sedamdesetima. Ali i sada je teško poznavati sebe kao glumca. Samo s vremena na vrijeme dobijete osjećaj za ulogu koju glumite.” Odbiti ulogu u Kopolinoj Apokalipsi ipak je bilo svetogrđe, ali lukavi Paćino izvukao se riječima: “Za Kopolu bih učinio sve, samo ne bih išao u rat.”

LJUBAVNIK S LICEM UBICE Čini se da vrijeme žilavom Amerikancu neodoljivog humora ne može ništa. U životu nije trenirao mnogo, jer kaže da uvijek prilegne kada ga uhvati želja za vježbanjem. Pušio je i po dvije kutije cigareta dnevno (što je prestao1994), zbog čega danas ima prepoznatljivi hrapav i promukao glas, često se opijao, a tvrdi da nikada nije koristio teške droge. Jednom je izjavio: “Sviđa mi se ono što je Norman Majler rekao o alkoholu: ‘Piće je ubilo mnogo mojih moždanih ćelija i mislim da bih bio bolji pisac bez njega, ali to bi bio jedan manje način za opuštanje.’“ Kada je u pitanju njegov odnos sa ženama, Al Paćino je pravi latino ljubavnik – ljubio je mnoge, ali nijednu djevojku do sada nije zaprosio. Njegova najpoznatija veza bila je s koleginicom iz filma Kum, Dajanom Kiton, od koje se definitivno rastao nakon završnog nastavka slavne trilogije. Glumica, koja je bila u vezi i s Vorenom Bitijem, izjavila je: “Al je jednostavno najzabavniji muškarac. Za mene, to je najljepše lice. Mislim da je Voren bio divan, veoma lijep, ali Alovo lice je wow! Lice ubice!”
Premda se Paćino nikada nije oženio, ima troje djece: kćerku Džuli Meri (27), s profesoricom glume Džen Tarant, te 15-godišnje blizance, sina Antona Džejmsa i kćer Oliviju Rouz, s glumicom Beverli D’Anđelo. Vječiti neženja nedavno se razišao sa 40 godina mlađom argentinskom glumicom Lucilom Sola, a upoznali su se na snimanju filma Wilde Salome, kojeg je Paćino režirao. Prije pet godina, pod stare dane, Paćino je prekršio zakon: zbog duga državi, 188.000 dolara poreza, našao u sudnici. Inače, živi kao i prije trideset godina – glumi u pozorištu, filmu i neprestano brblja. “Problem s mojim načinom izražavanja je da morate sa mnom provesti pedeset godina da biste shvatili o čemu govorim”, jednom je izjavio. Kaže da je dobar plesač, ali se stidi to da pokaže, a kada bi mogao ponovo da bira profesiju, onda bi bio kuvar. “Koliko se ja sjećam, sedamdesete su bile o lijepim muškarcima, i onda sam došao – ja.”

Gracija br. 79

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...