Ana Bebić: Kuća puna djece smisao je života i sreće

Popularna pjevačica iz Hrvatske govorila je za Graciju o povratku na muzičku scenu, ulozi majke, novoj trudnoći, braku i značaju porodice

Razgovarao Danilo Brajković
Foto Nemanja Novaković, Ivana Savić

Hrvatska pjevačica Ana Bebić, koju smo upoznali još 2008. tokom učešća u muzičkom takmičenju Operacija trijumf, nakon petogodišnje pauze predstavila je povratnički singl-spot Avet. Vlasnica singlova Dilema, Preživjeću, dueta Litar vina sa Flamingosima, Italiana sa Severinom i Jugoslavija sa Željkom Vasićem u međuvremenu je postala supruga i majka. S Ivanom Đolićem ima jednogodišnjeg sina Matiju, koji će uskoro dobiti brata, i time će, priznaje Ana, kuća biti puna muškaraca, ali i veselja, jer je porodica za nju smisao života i sreće.

Šta je najviše uticalo na petogodišnje zatišje i jeste li uvjereni da je taj potez bio ispravan za karijeru?
– Pauza je bila duga. Prosto, pored mog malog čuda Matije, supruga Ivana i svih stvari koje su se desile u međuvremenu nisam mogla da nađem ono što bi meni bilo blisko, u čemu bih se pronašla. Nisam htjela tek tako da izađem pred publiku, sa bilo čim. Htjela sam da pronađem pjesmu koja će mi “leći”, ritam koji će biti malo drugačiji, a opet moderan. Autor teksta i muzike Nemanja Filipović je lijepo to pogodio. Na meni je da to “izguram” i da publika to prepozna. Vrijeme će pokazati je li pauza bila ispravan potez. Kada je izvođač iskren, kada su tekst i muzika dobri, vjerujem da će sve to i pronaći put do publike. Na taj način razmišljam. Biću vjerna sebi.
Odlučili ste da je sada vrijeme za povratak. Zašto baš u ovom trenutku? Da li je pjesma Avet idealna za novi početak?
– Prije svega, uželjela sam se publike, nastupa, svirki, benda, sebe u tom ambijentu. Ostvarila sam se kao supruga, majka. Istina, sada sam drugi put trudna, ali to sam oduvijek željela, dakle da između djece ne postoji prevelika razlika u godinama. I jedno i drugo imaće me uvijek, posao je takav da mogu raditi vikendom, a tokom ostalih dana biti s njima, tako da mislim da je sada pravo vrijeme. Osjetila sam ovu pjesmu, nisam htjela da čekam, jer bi prošao momenat koji me dugo drži. Željela sam da Avet bude povratnička. Zadovoljna sam komentarima, vidim da se publici dopada. Nema druge nego da nastavim u sličnom ritmu.
Muzička scena u regionu pretrpjela je bitne promjene i pop muzika koju preferirate, nažalost, sve je više u sjenci različitih pravaca, naročito među omladinom. Hoćete li uspjeti da nađete put do publike u takvom ambijentu?
– Muzika se dosta promijenila, istina. Nema više toliko pop izvođača. Ne mogu reći da je zbog toga što nemaju prostor u medijima. Prosto, takav je sada trenutak. Uvijek sam za to da se “šara” muzički, da bude novo, drugačije, posebno. Muzika to dozvoljava. Dobre pjesme će uvijek naći put. Pokazaće se to opet. Pokušaću da nađem taj put. Ima prostora za sve. Publici treba ponuditi, pa neka bira. Mogu da se dobro snađem i daću sebe, što je najbitnije, i nadati se da će publika prepoznati i uživati u tome.

“Jedva čekam da Matija upozna brata, da budu podrška jedan drugom, da se paze i čuvaju”

Šoubiznis je postao surova mašinerija i nakon ove pauze i povratka reklo bi se da više nemate pravo na još jedno odustajanje. Znači li to da ste spremni da rizikujete i idete ili na sve ili na ništa?
– Uvijek je bio surov. Morate znati da plivate u tome i snalaziti se kako znate i umijete. Morate dobro znati sva pravila. Volim ovaj posao i sve što ide uz njega i šoubiznis. Pokušaću da idem na sve, ali ne mogu reći da će to biti ili na sve ili ništa. Od početka karijere često rizikujem sa raznim žanrovima. Cilj i smisao muzike je da pokažete da ste drugačiji, posebni i svoji.
Dok ste razmišljali o povratku, jeste li naišli na potpunu podršku supruga i porodice, prijatelja? Obazirete li se na tuđa mišljenja?
– Porodica, prijatelji, suprug prvenstveno, uvijek su uz mene, da pomognu šta god da treba. Vide i oni da sam to ja. Naravno, bitno im je da budem zadovoljna i srećna. Bilo bi besmisleno da nemam tu podršku. Svekrva me je, recimo, najviše nagovarala da se vratim, da moram to raditi u životu. Porodica iz Metkovića je isto tako “trubila” (smijeh). Ja sam, inače, empatična osoba, stalo mi je do tuđih mišljenja, što u suštini ne bi trebalo. No, takva sam. Ne mogu tek tako da se zatvorim. U mnoštvu pozitivnih komentara vidjeću dva negativna i biću loše cijelog dana. Zbog toga dajem iskrenost i emociju i na sceni i u pjesmama.
Jeste li u grupi trudnica koje bez straha pregrme devet mjeseci ili onoj koje, ipak, osjećaju veliki pritisak i odgovornost?
– Trudnoća mi je najviše protekla u mučninama i tegobama. Nisam previše razmišljala o pritisku i odgovornosti. To se nauči kada beba dođe, ne znate onda šta vas je snašlo. Učite sve zajedno. Suprug i ja svakodnevno smo učili, a i dijete vas uči. U devetom mjesecu sam jedva čekala trenutak kad će doći, da mu pružimo to što imamo. Vodila sam računa da se ne nerviram, da odmaram, pazim na ishranu i da čekam.
Svaki dan proveden sa djetetom donosi bogato iskustvo. Ipak, koji dio vašeg druženja sa sinom prepoznajate kao naročito vrijeme nježnosti u kom posebno uživate?
– Svaki novi dan je posebniji i interesantniji nego prethodni. Najljepši je momenat kada se beba probudi i traži vas iz kreveca. Kada vas traži rukama, pa legne na rame, da se javi da je budna. Volim i kada ga okupamo, njegovo trčkaranje po stanu i krevetu dok ga oblačimo, ludiranje, skrivanje ispod jastuka. Tu smo sa njim, prolazimo divne momente. A uživam i kad ide u krevet, pa imate onda malo mira i vrijeme za sebe (smijeh).
Ko su najbolji savjetnici? Ili ste, možda, odlučili da preuzmete sve stvari u svoje ruke?
– Često poslušam one koji imaju veliko iskustvo, dobar komentar, pa uzmete pomalo od svih ono što vam odgovara. Na kraju, suprug i ja odlučujemo zajedno, niko se drugi ne upliće. Ključno mi završavamo.
Kojim osobinama se moraju naoružati majke kako bi bile spremne za tu ulogu?
– Ne mogu nikome previše pametovati i komentarisati. Svako dijete je nekako posebno, svoje. Djeca po rođenju imaju svoj karakter i ne možete ih stavljati u neki kalup. Najteže je bilo naoružati se strpljenjem, mirnoćom koju morate imati kada neće da jede, spava, posluša i slično. Morate biti nasmijani, da ih konstatno pratite, nadgledate.
Do koje faze druge trudnoće ste stigli, jeste li već saznali pol i da li lakše podnosite ovu trudnoću?
– Ušla sam u peti mjesec, na pola sam puta dakle. Nosim dječaka i biće puno muških hormona u kući. Pritom, imamo i psa Mišu. Neko bi rekao – držaće te kao kap vode na dlanu, a ja kažem – biće haos u kući pored toliko muškaraca. Na suprugu i meni je da ih naučimo šta i kako. Veoma se radujem. Znamo kako postupiti sada. Jedva čekam da Matija upozna brata. Lakše podnosim drugu trudnoću, mirna sam. Znala sam da će prva četiri mjeseca biti teška, a onda sam se opustila. Matija mi olakšava da zaboravljam sve stvari koje me muče.
Da li ste upravo to željeli, da u kratkom periodu obogatite porodicu? Jeste li spremni na duple obaveze?
– Dolazim iz velike porodice. Imam brata i sestru i obožavam ih. To su mi najbolji prijatelji. Nijednog trenutka nisam htjela da uskratim Matiji tako nešto. Među nama nije velika razlika, pa sam to htjela da prenesem i na moju djecu, da budu podrška jedan drugom, da se paze i čuvaju. Ciljano smo to željeli. Spremni smo. Biće malo teže, ali i veselije. Kada budemo uživali sa njima u punoj kući znaćemo da je sve bilo vrijedno truda.
Sve navedeno navodi na zaključak da ste sa suprugom izgradili pravo porodično gnijezdo u kom uživate. Njegujete li svakodnevno međusobnu ljubav i da li je upravo u tome smisao srećnog života? Da li je Vam je porodica uvijek na prvom mjestu?
– Ovo što mi se događa za mene je smisao života i sreće. Željela sam da imam porodicu sa kojom ću sve da dijelim, da uživam, putujem… Volim supruga, želim da ostarimo skupa. Za mene je to smisao srećnog života. Porodica je uvijek bila na prvom mjestu i uvijek će biti. Suprug i ja tako smo vaspitani i tako ćemo vaspitati našu djecu. Trudiću se da uvijek bude tako.

Gracija 175, 17.1.2020.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...