ANTE SUTON: I najmanja greška u poslu danas se kažnjava i ne oprašta

Osnivač i vlasnik najveće grafičko-izdavačke kuće u regionu kaže da se danas teško uspijeva ako niste korektni u poslu i ne pokazujete razumijevanje za potrebe kupca, te otkriva da planiraju širenje posla na tržišta EU

Razgovarala Svetlana Peruničić
Foto Privatna arhiva

Ante Suton, osnivač i vlasnik najveće grafičko-izdavačke kuće u regionu, Suton grupe iz Širokog Brijega, započeo je biznis prije više od 27 godina, sa mašinom za štampanje koju je kupio za tadašnjih 2.500 njemačkih maraka. Generalni je menadžer u Europapier Hercegtisku i vlasnik četiri kompanije u Suton grupi, BiH, Crnoj Gori i Hrvatskoj. Sve to, kako kaže, uspijeva zahvaljujući kvalitetnim saradnicima koji odrađuju sve operativne stvari. U intervjuu za Graciju ističe da uspjeh duguje tome što je “120 % u svom poslu”, praćenju novih tehnologija, ali prije svega zbog nastojanja da svaki kupac bude zadovoljan uslugom njegove kompanije. Ono što Suton grupa nudi klijentima trenutno ne nudi nijedna druga grafička kuća u regionu, pa je na temelju toga nastao i njihov slogan Mi nudimo više.

Grafička industrija Suton je od osnivanja, prije 27 godina, poslovala drugačije od ostalih – klijentima je uvijek nudila više. Kako ste uspjeli da budete drugačiji od ostalih?
– Uvijek smo detaljno istraživali tržište i gledali šta radi naša konkurencija i šta traže i trebaju naši kupci. Kupac nam je uvijek u fokusu i na prvom mjestu, jer smo od početka bili svjesni da će kupci biti sa nama dok god budu zadovoljni i imali poslovni interes. Zahvaljujući tom stalnom istraživanju tržišta i implementaciji u naš sistem svega onoga što nema konkurencija, a trebaju naši kupci, mi smo opstali i rasli, odnosno bili smo i ostali drugačiji.
Na čemu insistirate kada je u pitanju posao? Koje su osnovne vrijednosti poslovanja?
– Uvjeren sam da svaka organizacija, bila politička, državna, vjerska, sportska, kulturna pa tako i poslovna, mora imati svoje vrijednosti koje živi i koje je usmjeravaju u djelovanju i čine prepoznatljivom. U Suton grupi smo za naše vrijednosti uzeli poštovanje, odgovornost i izvrsnost. Sada nemamo prostora da ih sve detaljno elaboriram, o svakoj od njih postoji detaljno razrađen opis i šta svaka predstavlja i znači za sve zaposlene u Suton grupi.
Imali ste samo 21 godinu kada ste kupili prvu mašinu. Jeste li tada mogli da pretpostavite da ćete danas biti tu gdje jeste? Kome ste zahvalni za uspjeh?
– Kada sam prije više od 27 godina kupio prvu mašinu za štampanje u Zagrebu, za tadašnjih 2.500 njemačkih maraka, naravno da nisam slutio da ćemo doći u poziciju najveće grafičko-izdavačke kuće u BiH i regionu. Više je zaslužnih za taj uspjeh, ponajprije moji roditelji, koji su mi svojom gastarbajterskom ušteđevinom pomogli kod kupovine prve mašine, što su imali povjerenje u mene da taj novac na kraju neće biti promašena investicija, jer kada mlad čovjek kreće u nešto nepoznato svaki detalj je bitan, a posebno kada imate podršku najbližih. Nakon toga su to svi naši zaposleni, koji svojim predanim i stručnim radom svakodnevno grade Suton grupu na tržištima na kojima poslujemo. A onda su to i naši vjerni kupci, dobavljači i banke. Posebno raduje dugogodišnje povjerenje naših kupaca, jer kada s nekim kupcem poslujete duže od 20 godina, to samo za sebe govori puno više od ikakve riječi. Na kraju, moj radni dan još traje minimum 12 časova od ponedjeljka do petka, a česti su i dani vikenda kada sam po nekoliko sati na svom radnom mjestu. Ukoliko danas niste 120% u svom poslu i ako ne vodite brigu o svakom detalju, konkurencija i brze promjene na tržištu će vas jednostavno pojesti.
Direktor ste i firme Europapier – Hercegtisak. Kako uspijevate sve to da postignete, s obzirom na to da Suton grupacija posluje u BiH, Crnoj Gori i Hrvatskoj?
– Firma Europapier – Hercegtisak je u 100% vlasništvu austrijske porodice Heinzel, posluje u 13 zemalja Jugoistočne Evrope i ostvaruje godišnji prihod od preko 600 miliona eura. Mi smo zaduženi za BiH tržište gdje smo vodeći u prodaji svih vrsta papira, školskog i kancelarijskog pribora i opreme. Zahvaljujući našem austrijskom vlasništvu, lično imam mogućnost stalnog učenja i usavršavanja organizacije i vođenja posla. Sva ta stečena znanja i iskustva nastojim da prenesem na naše tržište i na naše zaposlene. Tako da nisam ni u jednoj od naših kompanija uključen u operativni dio poslovanja, već je moja uloga koordinacija i gledanje stalno naprijed i osmišljavanje strategije za naredne godine. Na primjer, sada smo u fazi izrade strategije poslovanja za period do 2025. godine. Odgovor na Vaše pitanje je da uspijevam zahvaljujući bližnjim saradnicima koji odrađuju sve operativne stvari u svom sektoru ili tržištu na kojem djelujemo. Smatram da je svaki posao onoliko dobar i kvalitetan koliko su kvalitetni ljudi koji ga odrađuju. Žao mi je što branša u kojoj djelujemo nije toliko profitabilna da našim zaposlenim možemo svake godine povećavati primanja, iako znamo da su i postojeća iznad onih koja su u našoj branši i tržištima.
Moto Suton grupacije je Mi nudimo više. Šta Suton nudi bolje i više od konkurentskih grafičkih kuća?
– U uvodu sam nešto kazao o istraživanju tržišta koje nam je kazalo da na njemu ima jako malo grafičkih kuća koje jednoj firmi ili organizaciji na jednom mjestu mogu ponuditi sve grafičke proizvode i usluge, već svi nude samo jedan dio. Stoga smo odlučili da budemo ta kuća koja nudi sve na jednom mjestu. Tako danas kod nas možete dobiti sve iz grupe offset, rotto i digitalnog printa, zatim usluge graf dizajna, sve što trebate za sektor marketinga i promocije, od poslovnih darova, materijala za povećanje prodaje, do natpisa na vozilo, izlog itd. Pored ovoga, nudimo i sve od kancelarijskog materijala, tonera, papira, higijene, pakiranja itd. Bavimo se i izdavaštvom i suizdavaštvom. To trenutno ne nudi nijedna od drugih grafičkih kuća u regionu, pa je na temelju toga nastao naš slogan Mi nudimo više.
Koliko imate zaposlenih?
– U svim našim kompanijama, u tri države, je više od 150 stalno zaposlenih ljudi, sa tendencijom rasta.
Da li ćete širiti posao?
– Naravno, na ovoj ponudi ne planiramo da stanemo, već stalno istražujemo šta tržište i kupci trebaju i prema tome radimo na našoj ponudi. Posao planiramo da širimo na tržišta EU, pa na tome trenutno radimo i pripremamo teren, jer tu vidimo prostor za širenje i rast. Na kraju, sve ove godine dio naših proizvoda izvozimo i na EU tržište, a sada radimo na rastu i širenju u tom smjeru.
Koliko je zahtjevno voditi toliku kompaniju?
– Kada sam kazao da prosječno dnevno radim minimum 12 časova, onda sam puno toga odgovorio i na ovo pitanje. Svojim kolegama kažem “da je naš posao posao detalja, te da razliku u poslu čine ljudi”. Dakle, ako želite da opstanete i rastete, morate voditi računa o svakom detalju i to prenositi i na svoje saradnike, a to je svakodnevni i mukotrpni posao koji od vas traži užasno puno odricanja, strpljenja, hrabrosti i vizionarstva, fizičkog rada… Za sve to morate biti motivisani, fizički i psihički spremni, uvijek morate biti prvi među jednakima, odnosno lokomotiva koja vuče i koja ne smije stati, jer u poslu stati znači pasti.
Šta smatrate najvećim uspjehom u poslu?
– Puno je stvari koje se mogu smatrati uspjehom u poslu, a svako na to gleda različito. Za mene je uspjeh to što smo 1991, kada sam počinjao, bili možda na 500. mjestu na rang listi grafičkih kuća u BiH i regionu, a danas smo na prvom ili drugom, zavisi o kojem segmentu ili tržištu pričamo. Svake godine u decembru imamo prigodnu svečanost sa zaposlenima na kojoj, između ostalog, dajemo i simbolične nagrade i zahvalnice onima koji su u kompaniji 5, 10, 15, 20 ili 25 godina. Ove godine je takvih nagrada bilo skoro 30. Tu činjenicu smatram jednim od najvećih uspjeha, jer u današnje vrijeme, kada se tržište radne snage uzburkalo, imati ovoliki broj ljudi koji su toliko godina u kompaniji je jasna poruka da ste napravili nešto što vrijedi i što je, između ostalog, dobro i za zaposlene. Uspjehom smatram i kada sve svoje obaveze prema državi, dobavljačima, zaposlenima i ostalima uredno izmirujete i kada za 27 godina nikada nismo bili utuženi, blokirani ili ostali bilo kome dužni jedan euro. Međutim, najveća vrijednost su naši kupci, jer da nisu zadovoljni našim proizvodima i uslugama, da im sve vrijeme ne isporučujemo vrhunsku uslugu i proizvode uz tržišno najbolje uslove, napustili bi nas i otišli kod konkurencije. Današnje vrijeme je takvo da se i najmanja greška u poslu kažnjava i ne oprašta. Stoga je zadovoljan i vjeran kupac nešto najvrednije.
Živimo u vremenu digitalizacije i online prodaje. Da li Vaša kompanija prati trendove i ide ukorak sa njima?
– Apsolutno pratimo sve trendove. Pratimo sve relevantno na svjetskom tržištu što je vezano uz grafičko-izdavačku branšu, od sajmova, seminara, edukacija i publikacija. Da nismo to radili, sigurno bismo danas bili u poslovnom zaostatku. Veliki dio mog radnog vremena, kako sam već kazao, upravo trošim na to istraživanje i planiranje naše budućnosti, kako biti u korak sa trendovima u našem poslu. Trenutno u Suton grupi radimo na implementaciji jedne aplikacije, odnosno web2print rješenja, koje će, kada se sve završi, biti dostupno na sva tri tržišta na kojima poslujemo, pod imenima printaj.ba (BIH), printaj.hr (Hrvatska) i printaj.net (Crna Gora). Kada ovo zaživi, svi sadašnji, ali i svi novi kupci će svoje potrebe za grafičkim proizvodima i uslugama moći da naruče putem ovih aplikacija, u bilo koje doba dana i noći, pa ćemo i na taj način biti prvi u regionu i kroz ovo pokazati zašto kažemo da Mi nudimo više i biti ukorak sa svim modernim načinima poslovanja i prodaje u grafičko-izdavačkoj branši.
Kako su nove tehnologije uticale na poslovanje?
– U šali kažem da je internet naš najveći poslovni neprijatelj i konkurent, jer je donio najviše “problema i briga” grafičkoj branši. Mnogi vlasnici se nisu snašli u ovom vremenu interneta i digitalizacije pa su bankrotirali i nestali sa tržišta. Iako je internet “opasan neprijatelj” za grafičku branšu, na njega gledam kao izazov, a ne prijetnju. Nastojimo da stalno projektujemo i planiramo koje su grupe proizvoda koje će internet pojesti i stalno gledamo koji segment raste, pa upravo njega implementiramo u naš posao i sa njim kompenziramo ono što je nestalo usljed prelaska na internet.
U kojim segmentima poslovanja ste zadovoljni, a u kojim smatrate da ima mjesta poboljšanju?
– Zadovoljni smo svim našim izvornim segmentima poslovanja, a u svim takozvanim novim segmentima poslovanja vidimo veliki prostor za rast, pa ćemo upravo na njima u budućem periodu više raditi i fokusirati se, jer oni su budućnost našeg posla.
Igrali ste košarku, bili na čelu Uprave KK Široki… Šta Vas je sport naučio i koja pravila sa terena primjenjujete u poslu?
– Igrao sam kratko košarku, ali sam zato sve ove godine uz košarku tako što sam duže od 20 godina član Uprave, predsjednik Uprave, a sada Nadzornog odbora Košarkaškog kluba Široki, za koji se sa pravom kaže da je najuspješniji sportski kolektiv u poslijeratnoj BIH, što stvarno i jeste tako. Biti u sportu vas nauči da najprije morate puno raditi i odricati se, da morate biti disciplinovani i odgovorni, strpljivi, da morate biti timski igrač i da morate naučiti da su trener i sudija uvijek u pravu, ma koliko bili sigurni da to i nije tako. Naučite da se za svaku utakmicu morate dobro pripremiti, proučiti protivnika i osmisliti taktiku kako da ga pobijedite. Naučite da je za pobjedu svaki, i najmanji detalj bitan, jer utakmicu ili prvenstvo osvajate ili gubite, možda samo radi jedne krivo dodate lopte ili promašenog šuta. Košarka me takođe naučila da morate ulagati i vjerovati u mlade, jer se investicija u mlade ljude i igrače uvijek isplati. Zahvaljujući toj svijesti, KK Široki je opstao i sa najmanjim proračunom je postao prepoznatljivo ime na košarkaškoj mapi. Zahvaljujući košarci upoznao sam puno prekrasnih ljudi i mojih aktuelnih prijatelja, a iz tih poznanstava su se rodili i poslovni odnosi.
Da li je danas na cijeni fer plej u poslovnom svijetu?
– Kako se odmičemo od poslijeratnih vremena, osjećam kako se sve više cijeni fer i pošten odnos i u poslu. U današnje vrijeme, ako niste korektan u poslu, ako nećete pokazati razumijevanje za potrebe kupca, ali i dobavljača, teško ćete uspjeti. Iako se svi mi u ovom poslu borimo za sebe i svoj opstanak, vjerujem i živim u tome da se i fer odnos među konkurentima dugoročno isplati. Svojim saradnicima stalno naglašavam da pomognemo našem konkurentu ako je u određenom problemu ili potrebi, jer ko zna, možda već sutra i mi možemo doći u problem. Kome ćete se onda obratiti ako niste imali razumijevanje za takve situacije?
Vaša kompanija je 2016. dobila Zlatnu plaketu “Grb grada Širokog Bijega”. O kakvom se priznanju radi i šta Vam znači ta nagrada?
– Znate onu narodnu da je “najteže biti pop u svom selu”, tako nas je posebno obradovalo ovo priznanje. Sve ove godine, pored toga što smo nastojali da rastemo i razvijamo se i u jednom malom mjestu kakav je Široki Brijeg toliko investiramo i zaposlimo toliki broj ljudi, nastojali smo da budemo i društveno odgovorna kompanija, odnosno pomagali smo i finansirali bukvalno sve aktivnosti u gradu i državi, od već pomenutog sporta, do kulture, socijale, zdravstva, humanitarnog rada, školstva, vjerskih institucija i svega onoga što je na neki način zajedničko dobro. Stoga smo ovo veliko priznanje doživjeli kao neku vrstu zahvalnosti za takav naš rad i pristup sve ove godine. Ovo priznanje je samo jedno u nizu koje smo dobili za ovih naših 27 godina postojanja na svim našim tržištima djelovanja.
Gracija obilježava još jedan jubilej – 150. broj. Koliko ste ponosni što se magazin etablirao i postao prepoznatljiv medijski brend, uprkos portalima, društvenim mrežama, brzom protoku informacija…?
– Jedan od naših segmenata poslovanja je izdavaštvo. Ono ne učestvuje mnogo u našim godišnjim prihodima, ali smo na njega posebno ponosni, a tu prije svega mislim na našu Graciju. Znali smo da Crna Gora nema nijedan takozvani domaći magazin ove vrste, pa nam je taj rezultat istraživanja tržišta bio signal da ga pokrenemo. Ali, nismo niti slutili da ćemo doživjeti njegov 150. broj. Najzaslužniji za taj uspjeh su ponajprije naši poslovni prijatelji iz Gracije Sarajevo, pa se ovom prilikom na poseban način zahvaljujem porodici Pećanin, bez čijeg partnerstva bi bilo nemoguće raditi i Graciju CG. Kada gledamo brojke prodatih primjeraka Gracije i činjenicu da se broj prodatih primjeraka u prosjeku ne smanjuje, onda moram biti ponosan i zahvaliti se ponajprije svim ljudima koji rade na uređivanju, pisanju, fotografisanju, graf pripremi i printu magazina, a ponajviše svim našim dragim kupcima, pretežno damama, koje svakog drugog petka na prodajnim mjestima kupe novi broj Gracije i, kako kažu, ljubomorno ga čuvaju za sebe, jer je edukativan i kvalitetan. Za finansijski opstanak bilo kog magazina, pa tako i Gracije, ključna je prodaja oglasnog prostora, a mi se možemo pohvaliti da nam upravo taj segment prihoda iz broja u broj raste, što je jasna poruka da su nas agencije i sve uspješne kompanije i brendovi u Crnoj Gori prepoznali kao odličan kanal za promociju i put do svojih vjernih i novih kupaca. Danas, izdajući bilo koji magazin na našim prostorima, nećete se obogatiti, ali ne smijete raditi ni minus, a mi u Graciji smo uspjeli da opstanemo i dočekamo već 150. broj. Stoga sam iskreno ponosan na sve što smo napravili i zahvalan svima onima koji su doprinijeli tom uspjehu. Posebna zahvalnost ide našem malom, ali vrijednom timu u našoj kompaniji Sutonprint u Podgorici, koji sa srcem i strašću rade ovaj posao.
Koliko je bilo teško opstati na tržištu a ne biti senzacionalistička, žuta štampa, i ostati vjeran od prvog do 150. broja konceptu koji njeguje Gracija?
– Po prirodi sam pozitivna osoba i vjerujem u sve što ima vezu sa pozitivnim. Stoga je i moja odluka da se pokrene Gracija CG bila ponajprije iz činjenice da smo se odlučili da u našem magazinu žutilo, senzacionalizam, crne hronike, tračevi, napadi, vrijeđanja, politika i politički obračuni neće imati mjesta. Izlazak 150. broja je najbolji odgovor i potvrda da takav pristup ima smisla, da su to kupci i oglašivači prepoznali, jer bez te njihove spoznaje mi bismo, kao i mnogo drugih magazina u regionu, postali bivši. Stoga još jednom moja velika zahvalnost svima koji su to prepoznali, podržali i koji će to činiti i ubuduće.
Da li je porodica uključena u posao?
– Moja supruga je povremeno uključena, a sin i starija ćerka su studenti ekonomije, pa se polako, koliko im studentske obaveze dopuštaju, uključuju, i sve ih više to zanima. Mlađa ćerka je još u osnovnoj školi i trenutno pokazuje dosta sklonosti ka crtanju i dizajniranju, pa ćemo vidjeti u kom smjeru će krenuti. Moram priznati da uvođenje djece u posao vidim kao jedan novi izazov, ali mi na kraj pameti nije da im bilo šta namećem. Svakog dana su sve zreliji, pa ću im prepustiti i podržati ih da rade ono što najviše žele ili osjećaju da bi mogli, jer, kako sam na početku kazao, roditeljska podrška i razumijevanje u mom odabiru posla su bili od velike važnosti kada sam počinjao.
Koje vrijednosti njegujete u porodici? Koliko polažete na okupljanja i zajednički provedeno vrijeme?
– Za mene je najveći uspjeh u poslu ako uspijete da sačuvate porodicu na okupu, a od djece napravite normalne ljude, spremne za sve životne izazove, a kojih je u vremenu u kojem živimo svakog dana sve više. Bez razumijevanja i podrške moje supruge i djece teško bi bilo nositi i raditi sve što radim. Smatram da, ako nemate mir u porodici i normalnu podršku, nema šanse da uspijete u poslu. Definitivno sam najsrećniji kada dođem kući na ručak ili večeru, kada zajedno provedemo nedjelje, vikende ili godišnje odmore. Po prirodi sam osoba koja voli okupljanja i druženja, bilo da su poslovna ili porodična. Tim povodom sam obnovio rodnu kuću na selu, koje je udaljeno 20-ak kilometara od Širokog Brijega, gdje često organizujemo razna druženja i okupljanja, što često služi kao punjenje baterija koje isprazni svakodnevni stres i pritisak na poslu. Prošlog vikenda je moja baka proslavila 95. rođendan, a to mi je bio poseban doživljaj i inspiracija za naredni period, jer rijetki ljudi uspiju da dočekaju te godine, a uvijek je zanimljivo i analizirati zašto samo rijetkima to uspije, jer ništa nije slučajno u životu.
Šta Vas, osim posla, vezuje za Crnu Goru?
– Za Crnu Goru me vezuje puno toga. Ponajprije, moja prva školska ekskurzija je bila u Crnoj Gori, kada smo, ako se dobro sjećam, posjetili Budvu, Cetinje i Njegošev mauzolej, tadašnji Titograd i Kotor. Crna Gora je mala, ali po mnogo čemu atipična i posebna zemlja posebnih, ponosnih i specifičnih ljudi. Među Crnogorcima sam, kroz posao, ali i kroz košarku, stekao veliki broj prijatelja. Sve ih i ovom prilikom pozdravljam, ali jednoga bih posebno izdvojio, a to je Dragan Bokan, s kojim me povezala najprije košarka, a onda i posao. Tom čovjeku se divim najprije na svemu onome što je uspio da napravi na poslu. Na malom tržištu etablirati i organizovati kompaniju kakva je Voli je nešto posebno i nesvakidašnje, a to je ponajprije njegova zasluga, i tu mu se divim. Na drugoj strani, iz jedne male Crne Gore imati košarkaški klub koji nastupa u Evroligi i pobjeđuje klubove poput Barselone, Reala, CSKA i slično, a koji imaju i do deset puta veće proračune od Budućnosti, je nešto posebno i fenomenalno, a za to je, po mom mišljenju, opet najzaslužniji Dragan Bokan. Imati takve ljude za prijatelje za mene je nešto posebno i nešto što me vezuje za Crnu Goru još više i čvršće.

Gracija br. 150

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...