Biljana Stanković: Na putu emancipacije žena ne bi trebalo da izgubi ženstvenost

Mnogo se toga promijenilo posljednjih 110 godina, tačnije od početka obilježavanja Dana žena do danas. Samim tim, načini i ciljevi borbe za prava žena. Dug je put pređen od 1908. i demonstracija hiljada žena ulicama Njujorka u potrazi za boljim uslovima za rad.

Piše Marina Strugar
Foto Vesela Mišković
Lokacija Hotel Ramada Podgorica

Osvojene su mnoge slobode, ostvarena brojna prava, ali borba za jednakost, istinsku i suštinsku, ni danas nije završena. Stoga obilježavanje 8. marta ima smisla kako bi se podsjetilo na ostvarena prava, ali i ona koja tek moraju biti izborena. Naravno, izuzetno je važna činjenica na koju treba ukazivati, da borba za ljudska, time i ženska prava, mora da bude svakodnevna. Jedino tako taj jedan dan u godini neće imati ukus otužnosti i jednokratne pažnje upakovane u buketić, bombonjericu ili izlazak na večeru”, kaže Biljana, jedno od najpoznatijih i najljepših televizijskih lica. “O suštinskom poštovanju, uvažavanju i ljubavi, djecu treba učiti već od najranijeg djetinjstva, ali im biti i dobar primjer takvog ponašanja. No, koliko se i danas daleko od toga, nažalost, govore statistike o raznim oblicima diskriminacije i ugroženosti žena širom svijeta. Zato skoro nestvarno zvuči, a time je poštovanja vredniji primjer Islanda, koji će, kako navode mediji, zakonski obavezati kompanije da dokažu jednakost u zaradama bez obzira na pol, nacionalnost ili seksualnost, a do 2022. planira da potpuno eliminiše nejednakost u zaradama. Ostalima, dok dostignu ili se približe Islandu, zvanično najboljoj državi u jednakosti polova, i dalje ostaje borba sa brojnim stereotipima, običajima, tradicijom, kulturološkim ograničenjima, ali i savremenim izazovima. A ta borba jedino može imati smisla, ali i rezultirati nečim dobrim, ako u njoj društvo kreira ambijent i podstiče, a doprinos daje svako od nas”, objašnjava Biljana i dodaje: “Savremeno vrijeme, oličeno u znatnom, prevashodno tehnološkom napretku, brzini življenja, trci za zaradom i uspjehom, brzini i dostupnosti svih sredstava komunikacije, u svijetu, ali i u Crnoj Gori, postavlja nove standarde u kreiranju modela ponašanja, rada i razmišljanja. Doduše, ne uvijek i sa pozitivnim predznakom. Iako mobing, diskriminacija (starosna, polna…), uznemiravanje (seksualno, verbalno…) nijesu izum ovovremenog, samo imaju malo modernije nazive, sada se o tome glasnije i češće govori. I traži institucionalni odgovor. I poneki stereotip novijeg datuma, kao što je ejdžizam (ageism), traži da se na njegovom prevazilaženju poradi”, ističe Biljana, iza koje je više od 27 godina raznovrsnog novinarskog iskustva, a najveći pečat je ostvarila u radu na televiziji. “Možda po nekim pokazateljima ne odveć brzo, ali žena u Crnoj Gori osvaja sve više slobode, sve manje pristaje na patrijarhalno i tradicionalno poimanje njenog mjesta i uloge u društvu. I sve je ‘ravnopravnija’. U pojedinim segmentima, dominantnija. Ali, ono što na putu emancipacije, nikako, ne bi trebalo da izgubi je njena ženstvenost.”

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...