Dejana Ponoš: Roditelj ne prestajemo biti nikad, bili u braku ili ne

Udruženje Roditelji izdalo je priručnik Procedure u razvodu i izazovi samohranog roditeljstva, s ciljem da pomogne članovima jednoroditeljskih porodica da na jednom mjestu dobiju informacije u vezi sa formalnim, pravnim i administrativnim procedurama razvoda, izazovima samohranog roditeljstva i usklađivanjem odnosa među bivšim partnerima, prije svega u cilju zaštite djece

Sve je počelo prije dvije godine kada je Ivana Dukić, danas koordinatorka Grupe za pomoć jednoroditeljskim porodicama u okviru Udruženja Roditelji, okupila mame i tate, razvedene ili u procesu razvoda. Počeli smo da dijelimo iskustva, pomažemo jedni drugima, savjetujemo i pružamo podršku. Tad smo vidjeli da nije nimalo jednostavno podijeliti stečeno iskustvo, sistematizovati ga, kao i da savjetovanje nije odgovarajući metod. Trebalo nam je još znanja. Stoga smo prošlog ljeta odabrali zainteresovane pojedince voljne da uče i dijele stečena znanja, odabrali tim psihologa, socijalnog radnika, pravnika, povezali se sa Centrom za socijalni rad i sudom, i krenuli da upoznajemo pravila, procedure, praksu i sistem”, kaže na početku razgovora predstavnica Udruženja Roditelji Dejana Ponoš o nastanku priručnika Procedure u razvodu i izazovi samohranog roditeljstva i dodaje:

“Imali smo cilj – dati prave, tačne odgovore na pitanja mama i tata, baka i djedova. Polako smo skupljali odgovore na sva važna pitanja i sticali dovoljno znanja koje može pomoći još većem broju ljudi, bio nam je samo potreban način na koji ćemo sve sistematizovati i učiniti dostupnim drugima. Priručnik se pokazao kao sjajno rješenje, projektno finansiran od Komisije za igre na sreću Ministarstva finansija. Nakon štampanja Priručnika i edukacije, postali smo vršnjački edukatori za jednoroditeljske porodice, grupa roditelja koja je tu za svaki poziv, savjet ili utjehu. Bilo nam je i ostalo važno da pomognemo svima koji prolaze kroz ono što smo mi sami prošli, da podijelimo iskustvo i važne informacije koje značajno olakšavaju ovaj proces.”

U Priručniku ste objasnili razliku između samohranih roditelja i jednoroditeljskih porodica?

– Nažalost, kod nas je prisutna terminološka zbrka zbog neadekvatne upotrebe pojma “samohrani roditelj”, zbog čega je neophodno jasno definisati i razdvojiti te dvije kategorije. Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti kaže: “Samohrani roditelj je roditelj koji je razveden ili je drugi roditelj umro ili je nepoznat, a izdržava dijete, odnosno vrši produženo roditeljsko pravo, u skladu sa zakonom, do zasnivanja bračne ili vanbračne zajednice” (član 19, stav 10a), i jedino je taj termin prepoznat i definisan zakonom. Za samohrane roditelje postale razvodom, gdje je drugi roditelj uključen u život djeteta i postoji kontakt, u većoj ili manjoj mjeri, trebalo bi upotrijebiti i pronaći drugi izraz: jednoroditeljska porodica, roditelj staratelj ili slično, roditelj samostalni vršilac roditeljskog prava. Broj jednoroditeljskih porodica rapidno raste usljed procesa koji su iz temelja izmijenili strukturu nekadašnje porodice. Očekujemo da ćemo uskoro zajedno sa predstavnicima nadležnih institucija preispitati postojeću zakonsku regulativu, kako bismo kroz adekvatno terminološko definisanje jednoroditeljskih porodica i samohranih roditelja stvorili uslove za razvoj standarda na osnovu kojih će prava ovih porodica i roditelja biti jasnija, dostupnija i ostvarljivija.

Koji su sve razlozi zbog kojih se roditelji pridružuju grupama za samopomoć i kako one funkcionišu?

– Svi smo svjesni da u praksi razvod nije ni malo jednostavan. Povrijeđena osjećanja i narušeni odnosi bivših supružnika često rezultiraju dugim postupcima razvoda, zbog čega često, umjesto na prvom ročištu, sporazum o razvodu braka zaključuju, nažalost, tek na petom ili desetom. Tu su i pretjerano brojni razgovori sa socijalnim radnicima, psiholozima, sudskim vještacima, da bi se utvrdilo da li je neko manje ili više kompetentan da bude roditelj. Razlozi obraćanja su često vrlo različiti, a cilj nam je jedan – osnažiti roditelje kako bi se u novonastalim situacijama adekvatno izborili sa stresnom situacijom i bili odgovarajuća podrška svojoj djeci. U protivnom, dugotrajan stres iscrpljuje porodične sposobnosti adaptacije i dovodi do krize u novoformiranoj porodici. Od prošlog ljeta održano je preko 20 radionica, sa temama prava, socijalnog rada i dječije psihologije, konflikt i stres menadžmenta. Grupa se okuplja svakog drugog četvrtka od 13. septembra, u prostorijama Udruženja Roditelji u Podgorici, i ovim putem opet pozivamo sve one koji imaju nedoumice u procesu razvoda i nakon razvoda da nas kontaktiraju. Vjerujem da će broj roditelja koji nam se pridružuju biti još veći, jer smatramo da dijalogom i razgovorom o problemima i situacijama sa kojima se srijećemo, bilo dok samo razmišljamo o razvodu ili smo već razvedeni, možemo olakšati i sebi i svojoj djeci. Trudimo se da na sastancima damo univerzalna rešenja koja će obuhvatiti sve ove situacije kroz poznavanje zakonske regulativne, prakse, postupanja institucija, kroz lična iskustva i ono što što smo naučili sami prolazeći kroz isto. Pružimo ljubav i sreću našem djetetu, iako je brak već završen.

S kojim sve problemima se susreću jednoroditeljske porodice?

– Nažalost, takvih problema ima i više nego što bi trebalo. Na prvom mjestu to je nepostojanje adekvatne podrške jednoroditeljskim porodicama, nepostojanje određenih olakšica, ne samo u finansijskom već i u organizaciionom smislu. Dalje, njihovo neprepoznavanje kao ranjivih porodičnih grupa. Zatim tu je niska alimentacija i prečesto neplaćanje, čak i po cijenu izdržavanja zakonske kazne. Jedan od njih je neprihvatanje jednoroditeljskih porodica kao sve češćih oblika porodičnih struktura, prisustvo stigme i diskriminacije – i roditelja, i djece, što se može poboljšati edukacijom i ciljano podsticati uvažavanje različitosti porodičnih modela. Takođe, jedan od velikih problema je i nezainteresovanost roditelja sa kojim dijete ne živi, žao mi je uopšte što to moram pomenuti i što to postoji, ali takve stvari ne možemo sankcionisati zakonom, jer kako natjerati mamu ili tatu da voli svoje dijete i da brine o njemu? Ono što mi možemo je da poradimo na svijesti da roditelj ne prestajemo biti nikad, bio u braku ili ne. Veliki problem je i rješavanje pitanja izdavanja ličnih dokumenata za dijete, kao i prelaska granice djeteta sa jednim od roditelja ili članova porodice za samohrane roditelje, sa samostalnim ili zajedničkim vršenjem roditeljskog prava. Već sada smo u Priručniku opisali postojeće dostupne procedure za rješavanje takvih situacija. Svjesni smo da je ovih problema puno, ali isto tako znamo da je važno ne bježati od njih, već korak po korak krenuti ka njihovom rješavanju.

Koju vrstu pomoći najčešće traže majke, kako pozivom na Roditeljsku liniju, tako i u Centrima za socijalni rad?

Roditelji se često obraćaju nesvjesni svog udjela u problemu, a samim tim i svog udjela u rješenju problema, kriveći bivšeg partnera za probleme koje imaju sa djecom. Međutim, često u ovakvim zahtjevima leži osjećaj bespomoćnosti i identifikacija sa ulogom žrtve. Zapitajmo se, što mogu promijeniti kod sebe? Problemi zbog kojih se mame najčešće obraćaju za pomoć su: procedure u razvodu, odgovarajući modeli viđanja djece sa drugim roditeljem, kako je najbolje i najlakše dogovoriti se, nedobijanje alimentacije ili neredovno dobijanje u dužem periodu, gdje savjetujemo podnošenje krivične prijave, kao i obraćanje sudu. Zatim, neslaganje sa sudskom odlukom o načinu i vremenu koje je otac dobio da provodi sa djecom, kao i samostalnom proširivanju modela viđanja. Kontakt sa drugim roditeljem neophodan je djetetu, i u najvećem broju slučajeva mnogo više psihološke štete će nanijeti izostanak kontakta nego sam kontakt, ali moraju postojati jasno definisane granice, kao i uložen napor da bi susreti nesmetano funkcionisali. Primjedbe na način na koji otac provodi vrijeme sa djetetom, recimo, previše uključuje svoje roditelje ili previše vremena provode u igri, bez obaveza pa se dijete previše isprlja ili razboli. Neke razlike u načinu provođenja vremena sa djetetom pojavljuju su i kada su roditelji u braku, i to je u redu. Bivši partner i porodica bivšeg partnera priča djetetu ružno o majci.

Potrebno je ukazati drugom roditelju na to da dijete ne treba da sluša neadekvatne primjedbe ni o jednom roditelju, ni od oca, ni od šire porodice, kao ni da bira strane. Neadekvatna reakcija institucija na nasilje, kao i nereagovanje na povredu zaštitnih mjera.

A zbog kojih problema se tate obraćaju za pomoć?

– Rijetko ili uopšte ne viđaju djecu. Ukoliko sudska odluka ne postoji, potrebno je obratiti se osnovnom sudu tužbom za vršenje roditeljskog prava, radi donošenja izvršne sudske odluke, jer zabrana kontakta predstavlja krivično djelo i može dovesti do ograničenja roditeljskog prava. Intenzivno su učestvovali u životu djeteta prije razvoda, imali ispunjen odnos sa djecom i sad, kad više nemaju mogućnost da odnos njeguju svakodnevno, boje se da će ga potpuno izgubiti. Zatim, česti sukobi sa bivšim partnerom u toku preuzimanja djeteta, stalne rasprave oko novca, mimo predviđene alimentacije. Tate bi trebalo da znaju, ukoliko su u mogućnosti da doprinesu dodatno izdržavanju djece to je svakako prednost, makar kupovinom odjeće, školskog pribora, plaćanjem vannastavnih aktivnosti.

Tu je primjedba da djeca uvijek žive sa majkom sve dok je sudski postupak u toku.

U toku razvoda, već na prvom ročištu roditelj ima pravo da zatraži privremenu mjeru kojom bi se definisao profil viđanja u toku brakorazvodnog postupka, a sve do pravosnažnosti presude, ukoliko je komunikacija među roditeljima otežana.

Zastarjeli modeli viđanja, pogotovo za djecu u uzrastu do tri godine, gdje tate ne provode dovoljno vremena sa djetetom, mogu se riješiti novom tužbom i promjenom modela viđanja u skladu sa uzrastom.

Vaše udruženje nije na strani ni mama ni tata, nego djece. Zašto je to u praksi teško primjenjivo, kakvo je iskustvo udruženja kada je riječ o tome da djeca najčešće trpe u tom procesu, umjesto da budu zaštićena?

Nekad je partnerski odnos isprepleten sa roditeljskim odnosom i dovodi do roditeljske manipulacije djecom, a djeca tuguju zbog roditeljskih svađa, imaju emocionalne ili probleme u ponašanju. Stavljanje djece u centar partnerskog konflikta, iskazivanje ljutnje prema djetetu koje pokazuje podjednaku privrženost prema i jednom i drugom roditelju, neprijateljski komentari o bivšem partneru, delegiranje odgovornosti za prekid braka drugom partneru i/ili neadekvatno ponašanje drugog partnera i više godina nakon razvoda, ukazuje da bivši partneri produžavaju period štetne dinamike partnerskih odnosa, da ih vodi osjećanje povrijeđenosti i revanšizma, čime prave štetu i djetetu i sebi. Roditelji često mogu biti toliko zaokupljeni konfliktom da nisu svjesni koliko djeca trpe.

Zato je potrebno uvijek da se zapitamo pri donošenju neke odluke, postavljanja zabrane, slanja poruke – Da li je ovo dobro za naše dijete? Za zdravo odrastanje potrebna je ljubav oba roditelja, bez obzira koliko blizu ili daleko žive, koliko novca zarađuju ili gdje provode vrijeme sa djetetom. Znamo da nije lako i ne može odmah, ali je veoma značajno i važno za djecu, a ona bi trebalo da nam budu najvažnija. Ne zaboravimo, zbog ličnih neslaganja smo se razveli, ali nije se razvelo i naše dijete.

Pored toga što je razvod ogromna promjena i veliki stres za cijelu porodicu, i što je psihološki i emotivni proces, podrazumijeva i sudski postupak. Tim segmentom i njegovom kompleksnošću se takođe bavite u Priručniku, na šta ste posebno stavili akcenat a šta može olakšati cio proces?

– U Priručniku smo posebno akcentovali proces medijacije preko Centra za posredovanje. Posredovanje je primjeren i preporučen način rješavanja porodičnih sporova, uz pomoć trećeg, neutralnog, obučenog lica, pri čemu se posebno vodi računa o interesu djeteta. Roditelji mogu da odluče da porodične sporove (razvod, vršenje roditeljskog prava, održavanje ličnih odnosa između djece i roditelja i drugih djetetovih srodnika, izdržavanje, podjela imovine) rješavaju postupkom posredovanja – mirnim dogovorom o svim pitanjima koja su važna za njih i njihovo dijete. Postupak je besplatan, a bivši supružnici postižu zajednički dogovor oko mjesta življenja i modela viđanja svoje djece.

Koja je najvažnija poruka koju bi roditelji u procesu razvoda trebalo da imaju na umu?

Iz situacija sa kojima se susrijećemo vidimo da vrijeme i energiju trošimo na mržnju i konflikt umjesto na ljubav, koju trebaju naša djeca. Najvažnije je upamtiti da prekidom braka ne prestaje naša roditeljska uloga, kao ni to da dijete treba – LJUBAV OBA RODITELJA.

Neke od poruka koje možete reći svojoj djeci:

  • Iako su se osjećanja među nama promijenila, uvijek ćemo te voljeti.
  • Znamo da će ovo biti težak period za tebe i žao nam je.
  • Uvijek ćeš moći da voliš oba roditelja.
  • Iako mi nismo srećni zajedno, to ne mora da znači da ti moraš biti uznemiren.
  • Ti nisi kriv za ovo što se dešava – nisi ti uzrok situacije.
  • Mi ćemo uvijek biti tvoji roditelji.
  • Uvijek ćeš imati porodicu. Umjesto porodice sa jednim domom, sada imaš porodicu u dva doma.
  • Oboje ćemo nastaviti da budemo dio tvog života

TO JE U NAJBOLJEM INTERESU DJETETA

  1. Djeca žele da se roditelji međusobno dogovaraju.
  2. Djeca žele da su oba roditelja stalno dostupna, i to ne znači da manje vole onog drugog.
  3. Komunikacija roditelja bez povišenog tona uz poštovanje i uvažavanje druge strane, njenih želja i potreba i potreba djeteta.
  4. Djeca ne žele da slušaju priču o “bračnom brodolomu”.
  5. Djeca ne žele da slušaju priču o tome kakav je drugi roditelj i da biraju stranu.
  6. Djeca žele da zadrže sredinu i način života koji su imali prije razvoda roditelja, ako je to moguće.
  7. Djeca žele da nastave da vole i da viđaju sve one koje su mogli i prije razvoda roditelja, širu porodicu.
  8. Djeci ne govorite nikad “sad nemaš tatu”, ili “sad nemaš mamu”.
  9. Djecu ne zanimaju dogovori oko novca i alimentacije.
  10. Djeca žele da s oba roditelja dijele važne i svečane trenutke u svojim životima.

Priručnik možete pronaći na linku https://bit.ly/2z5w0xp

 

GRACIJA 140/septembar 2018.

Piše Marina Strugar/Foto Vesela Mišković

Booking.com

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...