Dosadno, namrtvo!

Nismo mi izmislili devizu – Dođi, vidi i budi viđen! Ova deviza je najčešće i uzrok dosađivanja

Piše Kaja Milačić

Sve češća pojava u današnjem društvu, ma koliko paradoksalna bila, je dosada!
Dosađujemo se na poslu, kod kuće, u školama, na fakultetima. Iz čiste dosade se rađaju tračevi, svađe, opsesivno praćenje TV programa ili FB prijatelja.
U škole idemo da bismo nešto naučili, na posao da budemo korisni i društvu i sebi samima, a kod kuće vazda ima šta da se uradi, ne folirajte foliranta!
Što bi značilo da u školama ništa ne učimo, na posao idemo da bismo pili kafu i dosađivali se, a kod kuće imamo pet kuvara, dvije spremačice i četvoro otvarača vrata i prozora. A kažu kako je globalna kriza sve izraženija i kako će nam biti sve gore i gore. Pa ipak, sve je više smorenih i smarača.
Neki će reći kako je dosada privilegija mladih. Kada ste mladi i zdravi, neopisivo ste srećni čak i kada vam je užaaasno dooosadno. Možete slobodno da krenete na posao sa blagim mamurlukom nakon lude žurke, a da niko ne primijeti da niste sasvim svoji. Ukoliko žurite, možete i potrčati, jer su vam mišići u savršenom stanju, a zglobovi savitljivi. Ljekari vam savjetuju da se klonite droga, jer će vam skratiti život. Vaša definicija dosade i smaranja je prilično široka, ekvivalentno slobodnom vremenu kojim raspolažete. Kada stignete do tačke kada na pitanje koliko vam je godina odgovarate mumlajući ili klišeom da se dame ne pitaju za iste, čini vam se da nikada niste dovoljno odmorili. Plašite se semafora na kojima se duže čeka, jer vam se čini da biste mogli zaspati između žutog i zelenog svjetla. Lude žurke su zamijenila bdijenja nad gripom ošamućenim potomstvom, a kasnije čekanje do sitnih sati da se djeca vrate sa neke smor žurke… Nakon takvih noći će vas zabrinuto gledati jer ćete izgledati kao sjenka što uostalom, po svim pravilima roditeljstva, svjesno i nesebično postajete! Nema šanse da možete potrčati, iako mislite da ste još uvijek u formi, koliko god da vam se žuri! Ili ćete se zaduvati poslije pređenih pet metara, ili će vas zaboljeti krckavi zglobovi, ili ste jednostavno previše tromi da uopšte i pokušate da ubrzate korak! Ljekar će vam prepisati gomile droga uz upozorenje da ćete sebi skratiti život ako ih redovno ne konzumirate!
Ukoliko i pored obaveza koje imate na poslu, kod kuće i kao roditelj i pored bolesti kojima proširujete spisak porodične anamneze budućih pokoljenja, možete da kažete makar jednom dnevno kako vam je dosadno, vi jeste srećna persona! Ne, bez zezanja!
Nismo mi izmislili devizu – Dođi, vidi i budi viđen! Ova je deviza najčešće i uzrok dosađivanja. Na svakom ćošku planete ćete u pozorišnoj publici vidjeti nekoga ko zijeva, spava, prevrće mobilni po rukama ili koluta očima. I na koncertima i u klubovima. Ponekad pomislim kako smaranje ide rame uz rame sa sumnjivim kvocijentom inteligencije, površnošću i pomodarstvom.
Bez uvrede, ali ako sam već napravila glupost i pošla sa prijateljima na koncert grupe za koju nikada nisam čula, (al svi će viđeniji tamo poći) poslije prve pjesme shvatila da je bolje da sam ostala neobaviještena, zašto zaboravljam da imam sopstvenu volju, auto ili taksi? Zar tako malo cijenim svoj sluh, svoje vrijeme i sebe kao osobu, pa ću do fajronta stajati kao neuspjeli eksponat Madam Tiso muzeja, tako da svi vide kako ja ustvari pripadam negdje drugo? Daaaa, stara fora! Podizanje sopstvene cijene glumljenjem dosade… Najsmješnije mi je kada upravo takve slučajeve snimim u redu na kasi. U korpama su im svakodnevne potrepštine, ali oni su iznad toga! Samo da znate da im više priliči kupovina daske za surfovanje, Hermes tašne, ili Brajtling sata nego ovog smora. Ahaaaa…
Najšašavije od svega je kada otvorite zid Fejsbuka i pomislite da vam je greškom otvorio profil stranicu nekog od prijatelja! Klipovi sa muzikom, fotografija djeteta na noši sa napola pojedenim sendvičem od salame u ruci i porukom Sve svoje sobom nosim! Pozivi na igrice, testiranje i ostale zaludne rabote, status za statusom, kao da je u pokušaju postavljanja rekorda u kvalitetu i količini vremena provedenom na istom. A onda vam, taman kada ste mislili da batalite, iskoči privatna poruka od iste osobe. Kako je dosadno… Prvo vam padne na pamet da uzvratite duhovito A nije meni, evo moram da oplijevim luk! Ali skontate da će druga strana odmah dobiti viziju virtuelne bašte iz neke igrice, pa odustanete. Proćaskate malo iz kurtoazije, pa se na vrijeme izvučete: Nešto mi koči internet! Kako ne biste primili smor virus. Moje vaspitanje i ljubaznost često me koštaju vremena, jer mi ponekad prodavačice u dahu prepričaju sadržaj televizijskih programa za koje nikada nisam čula. Saslušam ih, šta ću. A greote, dosadno im je.
Koliko je automobila na ovom parkingu, a mi pojma nemamo ko ih sve vozi, izjavila je jednom moja komšinica i bilo je jasno da bi, iz čiste dosade i viška vremena, ladno ispitala slučaj i zadovoljila svoju znatiželju! Kada sam na pragu puberteta duboko uzdahnula i izjavila kako se ubih od dosade, mama mi je preporučila da odigram ples sa držanjem za uši! Sada slušam žalbe svoje djece i prepisujem isti lijek! Uhvati se za uši pa igraj! Glupa bolest, glup i lijek!
E pa, ne mora uvijek sve da bude tako! Otrgnite se na vrijeme osjećaju da ste korisni koliko i bijela bojica u pernici đaka prvaka, jer to je uvijek samo osjećaj! Ne podliježite trendovima čitanja literature o samopomoći, ne jurite sa jutarnjom kafom pred televizor, gdje će vas iz stvarnosti potpuno isključiti šarenilo i blentavilo sapunica, rijalitija ili naučno popularnih programa. Šta vas briga za koga je bila udata komšinica kojoj se redovno javljate, a ni ime joj ne znate? Ko je kome dužan, ko koga prevario ovako ili onako, ko trudan sa kim… Nepravda ova ili ona, pravda ova ili ona… Što više ovakvih informacija posjedujete u nekoj od vijuga, to ste teži slučaj!
Iz čiste dosade sam ušla u svijet likovnih umjetnosti. Hobi nam je ukrasio zidove i uljepšao život. Ali nemaju svi isti odnos prema hobijima, nekome je upravo dosađivanje hobi. I mašala im dobro ide!

Gracija br. 84, 22.07.2016.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...