Irena Tatar: Rad mi predstavlja užitak

Poznata novinarka govori za Graciju o povratku na televizijske ekrane, ali i o poslovnoj psihologiji, poeziji...

Razgovarala Marina Strugar
Foto Vesela Mišković

Irena Tatar iza sebe ima bogatu novinarsku karijeru. Oprobala se u gotovo svim novinarskim formama i žanrovima. Dugo je bila televizijsko lice RTCG, učestvovala je i u osmišljavanju portala Pobjede i tu obavljala funkcije glavne i odgovorne urednice i PR menadžerke. Bila je autorka i voditeljka emisije Bunker na Anteni M i televizijsko lice Yu Infa, te PR nekoliko izdanja Sajma knjiga. Pored novinarstva, koje je Irenina najveća ljubav, njeno obrazovanje i interesovanja su usmjereni na poslovnu psihologiju, a strast gaji prema poeziji i autorka je nekoliko zbirki. Poslije pauze od rada u medijima, Irena se vratila svom pozivu i svakog četvrtka u emisiji Klub A dočekuje goste sa kojima razmatra različite društvene teme.

“Novinarstvom se profesionalno bavim 22 godine, a televizija je moja prva ljubav. Zbog posvećenosti privatnom biznisu, tačno je da sam pauzirala nekoliko godina. Što i nije tako loše, taman da me se gledaoci malo zažele (smijeh). Šalu po strani, ali trebalo bi naći balans u svemu. Volim i radio, kao i online novinarstvo, ali televizija po svojoj prirodi kao medij mi je ipak najbliža. Spoj edukacije i zabave. Zvuči kao fraza, ali zaista je nemjerljiva sreća kada radite ono što volite u smislu i lične i profesionalne satisfakcije.

“Pisanje poezije je možda najsuptilnije preispitivanje suštine jezika, ali i života, i taj proces me uzbuđuje”

U emisiji se bavite različitim temama, na koji način vršite odabir, šta zapravo želite da prezentujete i ponudite ovakvim konceptom programa?
– Formati uživo su uvijek posebna vrsta odgovornosti, ali i kreativnog izazova kada je riječ o televiziji. Teme koje su u fokusu mog interesovanja su društvo, aktuelnosti, fenomeni, kao i psihologija, kultura, ali na malo drugačiji način tretirane da obuhvate sociološki, fenomenološki, komunikološki, ali i kulturološki aspekt. Ideja vodilja je bila da sadržaj bude aktuelan, angažovan, van klišea, naravno koliko to i format i trajanje dozvoljavaju, te edukativan, a istovremeno i provokativan u određenoj mjeri. Televizija prosto traži tu vrstu igre, smjelosti i istraživanja, kroz autorski pečat i osvrte, koji su presudni za emisije ovog tipa. Čini mi se da takvih sadržaja nedostaje na našoj sceni te da se svakoj temi može prići sa više različitih aspekata. Sudeći po reakcijama gledalaca, dobar dio i regiona i inostranstva nas prati i putem satelita i YouTube-a, uspjeli smo da razbijemo neke stereotipe već na početku serijala i to me raduje. Sreća je kada dijelite estetike i neke vrednosne sisteme sa ljudima sa kojima sarađujete, tako da mi rad predstavlja zbilja užitak.
Takve teme zahtijevaju i dobru pripremu i poznavanje materije, na čemu temeljite svoj pristup novinarskom poslu?
– Dobra, ozbiljna priprema je nešto na čemu insistiram, i kada sam radila manje zahtjevne forme i tematike (zabavu i sl). To je valjda nešto što se podrazumijeva u našem poslu. Uz dozu i improvizacije, naravno, jer živi program to traži, to i jeste njegova draž. Dosta mi u tome pomaže i višedecenijsko iskustvo, ali i profesionalna orijentacija, s obzirom na to da su veći dio tema kojima se bavim upravo teme iz opsega moderne psihologije. Za novinarstvo volim reći da je vrsta zanata, spajanje znanja i vještina u kontekstu praktičnog, ali i vječiti rad na sebi u smislu svestranog obrazovanja i informisanosti. Nažalost, čudni su sistemi vrijednosti i trendovi danas, pa ovo vjerovatno zvuči pomalo retro, ali dosta je naša profesija i degradirana. Dosta razgovaram na ovu temu sa mladim ljudima koji se tek profilišu kao novinari da bi trebalo da prate i rade stvari koje ih zanimaju. To uvijek daje ne uvjerljivosti i sugestivnosti. Što bi rekao jedan poznati reditelj iz regiona svojim studentima “radite teme koje vas se tiču”. Ko ima sreću da se izbori za oblast koju želi da prati. I do naše borbenosti i energije je, ali i do sticaja srećnih okolnosti.

“Zvuči kao fraza, ali zaista je nemjerljiva sreća kada radite ono što volite, u smislu i lične i profesionalne satisfakcije”

Najduže ste se u novinarskom radu bavili kulturnom scenom, da li smatrate da je sada adekvatno zastupljena u medijima, da dobija dovoljno prostora u medijima, i to kvalitetnog?
– Da, najduže sam pratila kulturnu scenu, ali bavila sam se i društvom i fenomenima muzičkih, pozorišnih, književnih, likovnih osvrta, da ne kažem kritika. Imala sam sreću da biram da pratim oblast koju volim. Moj prvi prilog, reportaža, bio je upravo kulturni događaj. Izbjegla sam onaj očekivani put meteo izvještaji, gradska hronika, pa onda nešto što voliš… Čini mi se da nikada nije bilo manje ozbiljnih i uticajnih, relevantnih sadržaja i emisija iz kulture i žao mi je zbog toga. Kada ovo govorim, ne mogu a da se ne sjetim uticaja na medijskoj sceni i gledanosti koju je nekada imao Art magazin na Prvom kanalu, čiji sam bila član redakcije dugo, Hronika Grada teatra, koju sam nekada sa kolegama uređivala, odlične emisije Lično sasvim lično Sneške Nikčević, a kada govorim o štampanim medijima tu je bio Montenegro Mobil Art…
I sami ste dio umjetničke scene Crne Gore, iza Vas je nekoliko zbirki poezije. Koje teme su u fokusu Vašeg umjetničkog interesovanja?
– Uvijek sam nešto pisala, još od malena. Pisanje me oslobađa, a ono što radim je postmoderna, više proza u poeziji. Pisanje poezije je možda najsuptilnije preispitivanje suštine jezika, ali i života, i taj proces me uzbuđuje. Uglavnom su autobiografske pjesme, a teme koje me inspirišu su najrazličitije. Od građanskog bunta, fenomena, do nekih sasvim ličnih, intimnih pričica koje vješto čuvam od surovog vremena u smislu prolaznosti. Poezija je uvijek transparentna, snažna, ogoljena, oslobođena od predrasuda. Slobodna u izrazu i emociji i prije svega intimna forma. Sa njom nema koketerije, kao sa prozom, i zato je posebno cijenim. Volim knjige, dugo sam bila i PR menadžer podgoričkog Sajma knjiga. I taj mi posao nedostaje.
Ipak, primarno Vaše interesovanje je psihologija, koliko je to kod Vas sve umreženo i međusobno se nadahnjuje i nadopunjava?
– Psihologija mi pomaže u tretiranju određenih tema, u smislu i pripreme emisija i balansa, kroz spajanje vještina i znanja, ali i kroz introspekciju, bez koje nam ništa ne vrijedi nijedan segment života, pa tako ni profesionalni. Psihologija u mom slučaju je u sinergiji sa novinarstvom.
Vaša oblast je poslovna psihologija. U kojoj mjeri je zaživjela kod nas i na koji način može doprinijeti unapređenju poslovanja firme?
– Poslovna psihologija je od izuzetne važnosti u svakom osviješćenom sistemu tj. društvu. Nažalost, dobar dio javnosti ovdje i ne zna baš šta je to, kako taj sistem zapravo funkcioniše. Čest je i slučaj da se u svojim privatnim firmama ili državnim institucijama, izuzetno društveno odgovornim, ovim poslom bave ljudi koji ili malo nešto znaju, završili su neke kurseve, ili baš ništa ne znaju o psihologiji marketinga, rada, vještinama pregovaranja, brendiranju na tržištu… Pozicije poslovnih psihologa i menadžera uglavnom pokrivaju ljudi sasvim različitih profesionalnih orijentacija, inžinjeri, pravnici… Kadrovska politika u svim oblastima u našoj zemlji je inače neiscrpna tema, jer se ne sprovodi kako bi trebalo, a posljedice su očigledne i neminovne. Zato često volim reći – otvarajmo važne društvene dijaloge i polemike i kada su ovakve teme u pitanju, i ponašajmo se kao društveno odgovorni i zreli ljudi, u smislu stvaranja što zdravijeg ukupnog ambijenta poslovnog, ali i društveno-političko-kulturološkog. To mora biti pitanje svih nas koji ovdje živimo. Naša je obaveza i da ukazujemo na ozbiljne poremećaje i anomalije u društvu. Nema veće ljubavi i patriotizma prema svom narodu i državi od takvog pristupa, čini mi se. No, živimo u čudnom vremenu kada se ništa često ne podrazumijeva, kada CV sve manje znači. Poslovni psiholog je neko ko bi trebalo da napravi dobar balans između poslodavaca, čak i kada je država poslodavac, i zaposlenih, stvarajući što bolju atmosferu, zdraviju i inspirativniju u svakom smislu. Sve to, naravno, prilagođeno korisnicima usluga ili kupcima robe ili usluge. Poslovni psiholog je neko ko brine o imidžu kompanije, o korisnicima usluga, o brendiranju i ozbiljnom pozicioniranju na tržištu, ali i o unutrašnjoj sistematizaciji radnika, o osposobljavanju radnika, o podizanju motivacije i odgovornosti kroz atraktivne načine tj. model funkcionisanja, rješavanju kriznih situacija u PR u i organizaciji kompanije ili institucije, rješavanju konflikata…Mnogo više ljudi se obraća za ovu vrstu konsaltinga, nego ranije. Kako sazrijevamo valjda kao društvo, tako sazrijeva i njihova potreba za praćenjem svjetskih trendova i kada je ova oblast u pitanju, u smislu podizanja nivoa usluge, uticaja ili odgovornosti i što boljeg imidža.

Gracija 172, 6.12.2019.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...