Milutin Mićo Praščević: Koliko boljki, toliko i travki

“S ovom baštom želio sam skrenuti pažnju javnosti na prirodno florističke znamenitosti Prokletija, podržati njihovo daljnje istraživanje, istaći potrebu zaštite Prokletija i na kraju ostaviti nešto vrijedno svom zavičaju”, kaže vlasnik botaničke bašte Velemun u Plavu

Botanička bašta Velemun u Plavu djelo je Milutina Mića Praščevića, koji je počeo da stvara ovu divnu priču kada je kao profesor biologije i hemije otišao u penziju. Strpljivo i sa mnogo ljubavi sakupljao je bilje i presađivao u svoju baštu, koja sada broji 350 vrsta i predstavlja otvorenu izložbu posvećenu ljepoti i bogatstvu flore Prokletija. Među njima je i velemun, cvijet plave boje po kojem je dobila ime ova bašta. U okviru botaničke bašte, omiljenog mjesta turista, naučnika, đaka, ljubitelja prirode, nalazi se i brvnara u kojoj se čuvaju stare stvari koje su se nekada koristile. Posjetioci mogu i da uživaju u domaćim proizvodima i rakijama koje Milutin pravi upravo sa nekim od ljekovitih biljaka iz bašte. Priča o Velemunu objavljena je u zborniku Svjetske turističke organizacije.

“Oduvijek me je privlačila planina, najviše zbog čudesnog biljnog svijeta, a kako se nijesam utrkivao sa planinom već sam se sa njom družio, sazrijevala je ideja da pokušam meni interesantne biljke da prenesem blizu kuće i uzgajam ih. Poznanstvom sa Danijelom Vincekom, vlasnikom prve botaničke bašte planinske flore Crne Gore, ova ideja je vrlo brzo dobila svoj epilog. Bašta je rođena. S ovom baštom želio sam skrenuti pažnju javnosti na prirodno florističke znamenitosti Prokletija, podržati njihovo dalje istraživanje, istaći potrebu zaštite Prokletija i na kraju ostaviti nešto vrijedno svom zavičaju.”

Koliko je bilo potrebno vremena i rada da bi botanička postala ovakva? Ko osim Vas brine o bašti?

– Bašta je jedan dinamički sistem u kojem je uvijek potrebno ulagati. Naravno, početak je bio najteži jer je bilo potrebno privesti namjeni zemljište koje je prije toga bilo seoska deponija. Bilo je potrebno mnogo rada, a posebno volje da se istraje u tom poduhvatu, posebno prvih godina. Moja porodica mi daje punu podršku u bilo kojem pogledu. Moje četiri ćerke nesebično ulažu ljubav u svaki naš zajednički poduhvat, ali moram izdvojiti moju suprugu Radmilu koja je moj životni saputnik već 37 godina i ujedno najveća podrška.

Dobili ste podršku i nekih domaćih i stranih organizacija, koliko Vam je to značajno?

– Veoma je bitno da kada se nađete u ovakvom poslu imate ljude koji vas prate i cijene ono što radite. To daje snagu i podstiče vas da istrajete, bez obzira što su se oni koji bi trebalo da me podrže oglušili se na to. Valjda imaju preča posla.

Koje biljke su zastupljene u Vašoj bašti? Planirate li proširenje bašte?

– Bašta je mjesto gdje se posjetilac može sresti sa nečim što je nježno, rijetko, naučno zanimljivo, mirisno, ljekovito, otrovno, endemično, ugroženo, zaštićeno i reliktno. Oduševljavaju me biljke koje uspijevaju na veoma ekstremnim staništima. One su primjer kako volja za životom pobjeđuje u borbi za opstanak. U bašti je preko 350 biljnih vrsta i svaka od njih je posebna na svoj način i podsjeća na svaki uspon u planini, na druženja sa divnim ljudima, planinarima. Bašta je dobrim dijelom “uhapšena” sa novoizgrađenim objektima, te ne postoji mogućnost njenog proširenja. No i sadašnja površina uz pravilno planiranje prostora zadovoljava potrebe.

Da li su sve biljke sa Prokletija? Koliko su Prokletije i sa te strane fascinantne i koliko je neistražen njihov biljni svijet?

– Prokletije se definišu kao planinski masiv u užem i širem smislu. U baštu unosim biljke sa Prokletija u širem smislu, a to znači sa Hajle, Bjelasice, Komova, Mokre planine, Čakora, Grebena i Visitora. Prokletije su floristički i faunistički veoma značajna skupina planina. Na njima uslov za svoj opstanak nalazi oko 2000 vrsta, što predstavlja više od polovine flore Crne Gore, ili nešto više od jedne petine balkanske flore. Od 415 zaštićenih biljnih vrsta, na Prokletijama uspijeva njih 60, kao i 42 od međunarodnog ili globalnog značaja. Preko 400 vrsta ima ljekovita svojstva, a prisutno je i jestivo, začinsko i dekorativno bilje. Moram istaći da je na terenima Prokletija izdvojeno preko 40 tipičnih biljnih zajednica. Ovakav biodiverzitet Prokletija uslovljen je velikom nadmorskom visinom, složenošću reljefa, različitošću geoloških podloga, povoljnim klimatskim uslovima, kao i refugijalnim karakterom Prokletija, što je omogućilo opstanak mnogih biljnih vrsta.

Sarađujete i sa naučnim institucijama, šta naučite od njih, a šta oni od Vas?

– Saradnja je obostrano dobra i polodonosna. Od ljudi sa visokim naučnim titulama i ogromnim znanjem mnogo toga se može čuti i naučiti. Povratno od mene ka njima je dobro poznavanje terena i bezbjedno kretanje po istom, bez lutanja prilikom pronalaženja određenih biljnih vrsta za koje su zainteresovani.

Na koji način je Vaša bašta dostupna turistima i posjetiocima, šta ih najviše interesuje i šta navode kao najčešći razlog ponovnog dolaska?

– Ljudima od nauke bašta je interesantna jer kraj asfaltnog puta mogu da se sretnu sa velikim izborom biljaka, bez potrebe pentranja po teškom terenu i lošem vremenu. Đacima nižih uzrasta šarenilo boja cvjetova pričinjava radost, a planinarima bašta služi kao potvrda onoga što su vidjeli za vrijeme kretanja po planinama. Većinu starijih posjetilaca interesuje ljekovitost pojedinih vrsta, koji organ biljke se koristi, kad, kako i za šta se sve upotrebljava. Odgovor zašto se ponovo vraćaju u baštu najbolje će dočarati riječi posjetioca koje je u knjizi utisaka napisao: “U ovu baštu se ne svraća. U nju se mora kastile doći. A onda od biljke do biljke. Po neka od njih vas vrati u djetinjstvo, neka vas podsjeti na majku i spravljanje čajeva u slabosti, neka na prve ljubavi. Kao da je u svakoj ispjevan poneki stih”.

Vaši učenici kažu da ste ih učili da žive u skladu sa prirodom i pravim vrijednostima, da li ste ponosni na te njihove komentare?

– Posebno zadovoljstvo u mojoj profesionalno-pedagoškoj praksi predstavljao je rad sa učenicima u slobodnim aktivnostima. Izleti u bližoj okolini, većinom na planinu, i višednevne polumaturske ekskurzije u onoj divnoj velikoj zemlji bile su doživljaji za pamćenje. Kada se učenik nađe van učionice i školskog dvorišta nestaje u njemu stege i on je ono što zapravo jeste. Teško je u potpunosti definisati karakter učenika u učionici na redovnom času. Druženjem u prirodi došao sam do zaključka da su lošiji đaci po uspjehu u puno slučajeva bili poslušniji, druželjubiviji, veći kavaljeri i bolji organizatori datih aktivnosti. Veoma sam ponosan na njihove komentare koji me čine srećnim. Uvijek sam u “malom” čovjeku danas, vidio odraslog i umnog čovjeka u sjutrašnjem danu.

O Velemunu je pisala i svjetska publikacija Ujedinjenih nacija? Kako su Vas pronašli i šta ih je posebno zadivilo?

– Ono što nijesu zapazili i vrednovali ljudi iz bližeg okruženja, učinili su oni iz daljine, iz druge države, što me je izuzetno obradovalo. Direktorica Regionalne razvojne agencije Bjelasca-Komovi-Prokletije, Jelena Krivčević, ima velikog udjela u tome. Šta ih je zadivilo da pišu o meni, ne znam. Možda saznanje da i male sredine i ljudi u njima mogu napraviti veliki korak u prezentovanju svoje države i životne sredine.

Da li ste pristalica teze da za većinu bolesti postoji lijek u prirodi i koje je najljekovitije bilje na Prokletijama?

– Ljekovite biljke su životni saputnik svih ljudskih civilizacija, pa je i danas tako. Ljudi se oslanjaju na ljekovite biljke radi očuvanja zdravlja. U našem narodu postoji izraz “Koliko boljki, toliko i travki”, a čuveni filozof Gete se ovako izrazio o biljkama: “Biljke liče na tvrdoglave ljude, od njih se sve može dobiti ako se sa njima postupa na njihov način”. Prokletije nam nude na razumnu upotrebu srijemuš, kiprovinu, jagliku, gavez, bokvicu, borovnicu, hajdučicu, kantarion, lincuru, medvjeđe grožđe, oman i mnoge druge.

Upozoravate na opasnost pogrešne upotrebe ljekovitog bilja, koje su najčešće?

– Droga ili ljekovita sirovina je osušeni organ ili dio biljke koji se upotrebljava u liječenju. Od ljekovite sirovine očekuje se da poboljša zdravstveno stanje organizma, a to će se dogoditi ako je sirovina sabrana na pravom mjestu, u pravo vrijeme, pravilno sušena, uskladištena i na pravi način upotrijebljena. Neznanjem se može postići suprotan efekat, a to je kada se biljke sakupljaju blizu gradova, naselja, puteva, deponija. Kada se sakuplja oštećeni materijal po lošem vremenu (kiša, rosa, visoka dnevna temperatura). Suprotan efekat se postiže i upotrebom loše osušenog materijala, i loše upakovanog i uskladištenog materijala. Tehnička obrada “droge”, kao i dužina konzumiranja mogu dovesti do neželjenih efekata te se zainteresovani moraju dobro raspitati i obrazovati prije korištenja iste, što najbolje mogu uraditi uz pomoć stručne literature.

GRACIJA 104/april 2017.

Razgovarala Marina Strugar

Foto Privatna arhiva

Booking.com

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...