Kristina i Sergej Ćetković:

Radom na izradi slikovnice i crtanog filma sa glavnim likovima inspirisanim njihovim kćerkama Lolom i Milom, Kristina i Sergej vraćaju u fokus vrijednosti na kojima su odrasli, a pozitivne kritike ih ohrabruju da nastave sa humanim i poučnim radom

 

Već godinama važe za najskladniji par među javnim ličnostima, a odnedavno su Kristina i Sergej Ćetković krenuli u zajedničku avanturu, izradu slikovnice i crtanog filma, inspirisanih doživljajima njihovih kćerki Lole i Mile. Ovaj jedinstveni poduhvat, u koji su se upustili želeći da svoj djeci pruže zanimljiv sadržaj sa porukom i poukom, još jednom je pokazao da se istinski zalažu za promociju pravih vrijednosti. Prva sezona crtanog filma Lola i Mila zabilježila je veliki uspjeh u regionu, pa su zadovoljni Ćetkovići odlučili da malo odmore prije nego započnu rad na drugoj sezoni crtanog filma, na koncertima i promocijama.

“Jedva čekam odmor, jer je ova godina bila jako radna i uspješna. Moj posao nema određeno radno vrijeme, pa se trudim da svaki slobodan trenutak provedemo zajedno i negdje otputujemo. Kao i svake godine, ljeto ćemo provesti u Crnoj Gori. Meni najviše prija domaća atmosfera, obilazak plaža i mjesta na koja odlazimo još od djetinjstva”, kaže Sergej, a Kristina dodaje: “Ljeti smo uglavnom na moru, jer svi više volimo more i plažu, dok za zimu ostavljamo planinu i skijanje. U Crnoj Gori nam je porodica, imamo mnogo prijatelja, tako da uživamo i svaki dan isplaniramo kako bismo što više vremena proveli s njima.”

Nakon izdavanje slikovnice Šta je slađe od kolača, sa Lolom i Milom u glavnim ulogama, uslijedio je i crtani film o njihovim avanturama. Na kakve reakcije je naišla vaša ideja o izdavanju slikovnice, a zatim i crtanog filma?

Kristina: Kada sam Sergeju saopštila ideju o slikovnici, oduševio se i stalno me požurivao kada ću da je završim. U startu su bili samo crteži Čiča Gliša u raznim situacijama, pa sastanci s ilustratorima, sve dok nisam upoznala Bojana Radovanovića, koji je nacrtao sve onako kako sam zamislila. Sergej je veoma kreativan i maštovit, pa je nakon izlaska slikovnice predložio da uradimo i crtani film. Moram dodati da mi je veoma drago što su sva sredstva od prodaje slikovnice Šta je slađe od kolača otišla socijalno ugroženim porodicama, kojih nažalost ima jako puno ne samo u Crnoj Gori već širom regiona. Nakon crnogorskog izdanja, uskoro ćemo je objaviti u svim državama regiona s istim ciljem, da sredstva prikupljena kupovinom slikovnice usmjerimo na prave adrese i bar malo pomognemo onima kojima je pomoć najpotrebnija.

Sergej: Obožavam crtane filmove, pogotovo sada kada od svoje djece ništa drugo i ne stižem da vidim na tv-u, pa je izlazak slikovnice bio samo okidač da napravimo nešto novo. Nekako sam uspio da spojim svoja interesovanja za film, režiju, muziku i mogu reći da sam se dobro snašao i da me rad na crtanom filmu još više oplemenio i izgradio kao umjetnika i kreativca.

Kakve ste crtane filmove gledali kao mali i kako birate šta će vaša djeca gledati?

Sergej: Moramo biti svjesni da je vrijeme u kome odrastaju naša djeca dijametralno suprotno od vremena u kome smo odrastali mi. Nažalost, postoji vrlo malo normalnog i edukativnog sadržaja za djecu, i pravac u kom svijet i mediji trenutno idu mi se nimalo ne dopada. Odrastao sam gledajući Branka Kockicu, zimski bioskop, obrazovni program, slušajući pjesme Dragana Lakovića. Nažalost, danas je sve manje sličnog sadržaja ili bolje reći da ga više i nema. Djecu obrazuju kroz rijalitije, YouTube i sadržaje bez ikakve cenzure. Na ovaj način, možda malo nostalgično, ali opet kao roditelji i zabrinuto, želimo da vratimo nešto što i djeci i nama roditeljima nedostaje na televiziji. Edukacija, pouka, kultura.

Nakon emitovanih nekoliko epizoda, šta vas najviše raduje kada čujete o vašem crtanom filmu?

Kristina: I više smo nego zadovoljni reakcijama publike, pogotovo djece. Mnogo sam srećna kada čitam komentare ili kada mi priđe neka mama i kaže da im se jako dopada crtani, likovi koji su divno urađeni, teme kojima se bavimo.
Sergej: Reakcije su fenomenalne i pozitivne, a najljepši komentari su kada mi neko kaže da ga ovaj crtani film vrati i podsjeti na crtane uz koje smo mi stariji nekada rasli. Drago mi je što imamo njihovu veliku podršku i što smo jedan od najgledanijih crtanih filmova u regionu.

Kako su glavne junakinje prihvatile to što su postale inspiracija za crtani film? Kako reaguju kada prepoznaju neku situaciju koju su doživjele?

Kristina: Malo je reći da su naše djevojčice Lola i Mila oduševljene, od početka aktivno učestvuju u svemu, predlažu nove teme, skrenu nam pažnju ako uoče neku grešku koja je nama promakla, jer djeca to gledaju na potpuno drugačiji način. Kako su se rađali novi karakteri, one su donosile bitne odluke i govorile da li im se sviđaju i šta bi na njima valjalo promijeniti. Od boje glasa do oblika i boje očiju, garderobe do instrukcija ko će se od njihovih drugara iz škole i vrtića pojaviti u sljedećim epizodama.

Koliko u crtanom ima izmišljenih priča, a koliko ih je inspirisano realnim životnim situacijama?

Kristina: One su naši mali saradnici i koautori još od prvog dana projekta. Njihova dovitljivost i radoznalost su nam mnogo pomogle da svaku epizodu učinimo što interesantnijom i maštovitijom. Uključene od samog početka, davale su sugestije i primjedbe, a mnogo interesantnih dijaloga i pitanja koje možete čuti u crtanom filmu smo preslikali iz naše svakodnevice, pa bi se svaki put kada pogledaju neku od epizoda smijale i imitirale jedna drugu.

Sergej: Dosta priča je inspirisano realnim životnim situacijama, npr. epizoda o kućnom ljubimcu. Mila obožava životinje i svakodnevno nas je molila da dobije kućnog ljubimca, dok Lola nije bila zainteresovana. Predlagali smo da prvo proba sa psom na baterije, jer novi član porodice sa sobom nosi nove obaveze i veliku odgovornost, ali nije htjela ni da čuje. Svakog dana je crtala svog kućnog ljubimca, pa je njen rad završio i u crtanom filmu. Jako je disciplinovana i odgovorna, tako da ćemo uskoro i otvoriti vrata za novog člana porodice.

Da li znate da i odrasli gledaju crtani Lola i Mila?

Kristina: Naravno, njihova podrška nam puno znači. Želimo da se zahvalimo svima koji nas prate i gledaju, ostavljaju divne komentare. Vodili smo računa o mnogim detaljima i uspjeli da napravimo crtani film koji može stati rame uz rame sa mnogim evropskim crtanim filmovima.

Sergej: Karakteri, priče, efekti, muzika i sve ono što čini jedan crtani film gradili smo na bazi onoga na čemu smo i sami odrastali. Nažalost kod nas se malo ljudi bavi programom i sadržajima za djecu, pa smo mnogo ponosni što na ovaj način možemo edukovati svoju, pa onda i drugu djecu.

Kristina: Pored njihovih svakodnevnih avantura koje su zanimljive i maštovite, a kojima smo se i sami bavili u djetinjstvu, želimo da skrenemo pažnju na porodicu i njen značaj. Svaka priča je kreativna i edukativna, i iz svake epizode djeca izvuku neku pouku. Poslije prve epizode, mnogo roditelja nam se javilo i reklo da nisu znali da je vanila cvijet biljke orhideje, tako da se trudimo da i starijima budemo zanimljivi.

Koliko je danas teško napraviti crtani film, šta je sve pored ideje neophodno?

Sergej: Rad na crtanom filmu jeste zabavan i kreativan, ali iziskuje mnogo vremena, kreativnosti i finansija. Ako hoćete da imate ozbiljan projekat, neophodno je da imate ljude koji su najbolji u svom poslu. Iza ovog crtanog filma stoji veliki tim ljudi i proces realizacije nije ni malo jednostavan i lak. Nakon zadate teme koju obrade i napišu scenaristi, krećemo u rad sa glumcima koji tekst scenarija prvo odglume, a onda preuzima tim animatora. Nakon završene animacije, radimo muziku i specijalne efekte i tek tada imate kompletan utisak.

 Postoji li mogućnost nastavka slikovnice i dogodovština o dvije djevojčice?

Kristina: Uz Lolu i Milu u kući, moram priznati da nam ideja i materijala za nove epizode ne fali. Sva njihova pitanja su samo tema za razmišljanje na koji način i kroz kakav scenario odgovoriti na njih. Marljivo radimo na novim epizodama i drugoj sezoni koja nas očekuje već od septembra, kada će Lola i Mila spasiti jednu čarobnu bubamaru, boriti se sa tremom i upoznati još mnogo zanimljivih likova.

Sergej: Uz crtani film možete očekivati i razne pjesmice koje su i bile inspiracija za neke od epizoda koje već gledate. Uspavanka za mrava, maca papučarica su samo neke uz koje ce mališani uživati. Takođe, pored slikovnica i knjiga koje smo planirali objaviti u septembru, radimo i na video igrici Lola i Mila.

Sergej, koliko Vam je bilo opterećenje, a koliko uživanje biti član žirija u dječijem pjevačkom takmičenju i da li ćete učestvovati u narednoj sezoni?

– Kao brzinom svjetlosti prošla je još jedna sezona Pinkovih zvjezdica. Moram reći da mi je bila čast što sam sa svojim kolegama bio dio tog šou programa. Oduševljen sam talentom djece i uživao sam svakog trenutka gledajući sa koliko energije, žara i samouvjerenosti izlaze i vladaju scenom. Potpuno je nemoguće uporediti njih, vrijeme u kome živimo sa vremenom kada sam npr. ja počeo graditi karijeru. Raduje me što je Crna Gora i ove godine pokazala koliko ima talenta, oduševili su me Dražen Baković, Petar Bulatović, Relja Ćetković i mnogi drugi, i nadam se da će ta djeca nastaviti da se bave muzikom i uskoro svojim radom obogatiti našu muzičku scenu.

Da li biste svoju djecu podržali ukoliko bi poželjele da učestvuju na jednom takvom takmičenju?

– Naravno, ukoliko pokažu talenat i interesovanje da se bave muzikom. Ispratićemo svaku njihovu želju.

Kakva iskustva nosite sa snimanja pjesme koja prati novu knjigu Vesne Dedić? Kao i crtani film, i to je novitet na našim prostorima, da pjesma prati roman. Jeste li se lako odlučili na tu saradnju?

– Drago mi je što je naslov moje pjesme Ne gledaj preko ramena ujedno i naslov novog romana Vesne Dedić. Do sada sam imao priliku da radim na muzici za film, seriju, crtani film, ali ovo je čini mi se prvi put da se neko bavio pisanjem muzike za neki roman. Ideja je fenomenalna i bilo mi je zadovoljstvo raditi na ovom projektu, pisati pjesme koje će zaživjeti kroz sam roman i fenomenalne pjevače kao što su Saša Matić i Aco Pejović.

 Jeste li ranije čitali Vesnine romane?

– Vesnu poznajem još iz Podgorice, a naš prvi susret desio se mojim preseljenjem u Beograd, kada sam promovisao svoj treći CD i prve koncerte u Sava Centru. Tada je za mene otvorila vrata jedne od najgledanijih emisija, pa sam i ja prošetao čuvenom Balkanskom ulicom. Vesna je, prije svega, veliki prijatelj, novinar i odličan pisac. Pročitao sam roman Pola duše, koji mi se jako svidio i koji toplo preporučujem.

 Velika promjena se čuje u odnosu na Vaše dosadašnje pjesme, zbog čega tamburaši?

– Lično mnogo volim starogradsku muziku i čini mi se da ovakve muzike nedostaje na ovim prostorima. Kako imam svoje favorite kada se zadesim u kafani, gledao sam da napravim pjesmu u kojoj mogu ostati ono što jesam, a koja će brzo naći put do svih onih koji vole dobru i kvalitetnu muziku.

Možemo li uskoro očekivati još neku novu pjesmu ili album?

– Trenutno ne razmišljam o novom CD-u. Od izlaska posljednjeg Moj svijet iz 2015, objavio sam nekoliko singlova, a upravo završavam novi koji će se pojaviti ovih dana praćen video spotom. Imam još puno toga na čemu ću raditi u narednom periodu, tako da publika uskoro može očekivati i još dueta sa nekim od kolega iz regiona.

GRACIJA 138/17.avgust 2018.

Razgovarala Dragana Đurić

Foto

Booking.com

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...