Rej Čarls: legenda bluza, džeza i gospela

“Rođen sam sa muzikom u duši. Muzika je dio mene. Kao krv. Bila mi je neophodna, kao voda, kao hrana”, napisao je u autobiografiji Brother Rej iz 1978. slavni pjevač, pijanista i kompozitor, jedan od osnivača američkog soula – Rej Čarls

Želite li da dokažete da je moguće postići nevjerovatno mnogo i onda kada krenete iz ekstremno loših uslova, treba uzeti za primjer iskustvo Reja Čarlsa. U Americi, tridesetih, s obzirom da je crnac, siromašan i pritom slijep, njegov život mogao je da bude osuđen na neuspjeh, a Rej je najprije uspio da prodre na američku, da bi postao legenda svjetske muzičke scene. Nije teško objasniti kako se to dogodilo, jer je Rej, osim sreće koja je uvijek relativna, bio hrabar i odlučan, a pritom i posjedovao vanserijski talenat. Život Reja Čarlsa bio je dramatičan, intenzivan, pun strasti i patnje, dug put praćen velikim uspjesima, ali i ogromnim poteškoćama, koje je uvijek uspio da prevaziđe. Njegova muzika spojila je sve žanrove američke muzike u jedinstven, potpuno nov izraz koji je očarao i stare i mlade, te ne treba da čudi što je bio inspiracija Elvisu Prisliju, Stiviju Vonderu, B.B. Kingu, ali i Ališi Kiz, Nori Džons, Džastinu Timberlejku, i što je dobio nadimak Genije.

NAUČENA UPORNOST Rejmond Čarls Robinson rođen je u Albaniju, Džordžija, 23. septembra 1930, u siromašnoj porodici radnice Arete Vilijams i mehaničara Bejlija Robinsona. Rejevi roditelji nikada se nisu vjenčali, otac je ubrzo napustio porodicu, i zasnovao još tri; Reju je bilo deset kad mu je otac umro, a petnaest kada je ostao bez majke. Kada je Rej imao pet godina, mlađi brat Džordž utopio se u velikom koritu za pranje veša. Rej je to vidio, nemoćan da bilo šta učini, zbog čega je cijelog života osjećao krivicu. Ubrzo nakon te tragedije počeo mu je slabiti vid. Potpuno je oslijepio kao sedmogodišnjak, navodno zbog glaukoma, mada to nikada nije zvanično potvrđeno. Na majčino insistiranje, Rej odlazi u floridsku školu za gluhe i slijepe u St. Augustine, gdje počinje da razvija ljubav prema muzici. Odlučan da prevaziđe vlastiti hendikep, naučio je da čita note na Brajevom pismu i počeo da upija različite uticaje lokalne muzičke scene, od džeza do svinga, gospela i kantrija. Počeo je da svira klavir, klarinet i saksofon, komponovati. Od majke je naučio da bude uporan bez obzira na prepreke koje život stavi pred njega.

MUZIČKO ČUDO Godine 1947. kupio je kartu za autobus i sa Floride krenuo u Sijetl, prešao cijelu Ameriku kako bi svirao na sjeveru, nadajući se da zaradi, a bježeći od diskriminacije. Svirao je po klubovima, osnovao prateću grupu za tadašnju R&B pjevačicu Rut Braun, a 1952. potpisao je prvi ugovor za Atlantic Records, na nagovor suosnivača te izdavačke kuće Ahmeta Erteguna. Promijenio je ime u Rej Čarls, zbog njegove sličnosti sa bokserom Šugerom Rejom Robinsonom. Upravo je u Sijetlu, u siromašnom prigradskom kvartu punom kriminalaca i prostitutki, upoznao budućeg velikog producenta Kvinsija Džonsa, sa kojim ga je vezalo dugogodišnje prijateljstvo. Prvi Rejov hit bila je pjesma Mess Around, a nakon nje su uslijedile I Got a Woman, This Little Girl of Maine, Hallelujah I Love Her So… Nevjerovatan spoj gospela, bluza i džeza prilično je uznemirio vjerske fanatike koji su smatrali da Čarls nedoličnim tekstovima kvari mlade i skrnavi gospel, ali je oduševio publiku svih uzrasta. Dvadesetogodišnji Rej već je nosio nadimak Genije, kako ga je nazvao Frank Sinatra. Godine 1959. mijenja izdavačku kuću, te iz Atlantica prelazi u ABC Paramount, zbog nevjerovatnog ugovora: prvi put je nekom izvođaču odobreno da zadrži svoje snimke, koji su dotad automatski postajali vlasništvo kompanije. Rej je neočekivano promijenio muzički stil i, nemalo iznenadivši vlasnike Paramounta, krenuo u istraživanje kantrija. Desilo se čudo, Rej je tim zaokretom osvojio novu publiku, a pjesme iz tog perioda postale su evergrini: Georgia on My Mind, I Can‘t Stop Loving You, Born to Lose, Busted.

SVE REJEVE ŽENE Bio je pravi romantičar i zavodnik u čijem su životu veliku ulogu imale lijepe žene, koje su ga inspirisale, koje je volio i koje su ga obožavale. Među njima najvažnije mjesto imale su druga supruga Dela Bea Robinson, zatim Mardži Hendriks, legendarna članica vokalne grupe Raelettes, i Meri En Fišer, poznata kao kraljica bluza. Međutim, žena koja je najviše uticala na Reja je njegova majka Areta, jer nije dopustila da sljepilo utiče na njegovo samopouzdanje. “Ako si slijep, nisi glup. Izgubio si vid, a nisi pamet”, stalno mu je ponavljala ta odlučna i snažna žena koja je umrla u 31. godini. Rej je dvaput bio oženjen: prvi brak s Ajlin Vilijems trajao je manje od godine, a drugi, s Delom Robinson, koja mu je rodila tri sina, od 1955. do 1977. godine. Iz vanbračnih veza imao je još devetoro djece sa šest žena. “Ljubav je posebna riječ”, govorio je, “i izjavljujem je samo ako tako i mislim. Ako je previše puta izgovarate, postaje jeftina.”

Rej Čarls punih je 17 godina bio heroinski zavisnik i hapšen je više puta. Kada je 1965. uhapšen na bostonskom aerodromu Logan zbog posjedovanja heroina, konačno je shvatio da mora na liječenje kako ne bi uništio karijeru, kako bi se i dalje mogao baviti muzikom. Nakon jednogodišnje rehabilitacije, na koju je svojevoljno otišao, nikad više nije posegnuo za drogom. Prvi album koji je izdao poslije prestanka drogiranja je Crying Time iz 1966. godine.

POSLJEDNJI ISPRAĆAJ Tokom sedamdesetih godina izdao je nekoliko prosječnih albuma, koje su dobro prihvatili samo fanovi, da bi se zatim počeo pojavljivati u najrazličitijim projektima. Godine 1977. bio je voditelj TV emisije Saturday Night Live, 1980. imao manju ulogu u filmu The Blues Brothers, 1985. učestvovao u snimanju pjesme We are the World u okviru humanitarne akcije za pomoć Africi, snimio reklamu za Pepsi, a rečenica koju je izgovorio You’ve got the right one, baby, postala je veoma popularna među tinejdžerima; 1989. snimio je obradu pjesme Itoshi no Ellie japanskog benda Southern All Stars, koja je u Japanu prodata u 400.000 kopija i zauzela treće mjesto tamošnje top liste. Rej Čarls bio je neumoran, živio je za muziku, za svirku, za šou… Išao je na turneje sa više od 200 koncerata godišnje, nastavio da snima albume, a tek je tokom posljednje godine života bio prinuđen malo da uspori zbog bolesti jetre. Prekinuo je ljetnu turneju 2004. zbog zdravstvenih problema. Posljednji nastup održao je 30. aprila u Los Anđelesu, a umro 10. juna u svom domu na Beverli Hilsu, u 74. godini. Na posljednjem ispraćaju, ovacijama i pjesmom pozdravilo ga je 1.500 ljudi, među kojima su bili Stivi Vonder, Klint Istvud i B.B.King, a nastupili kantri ikone Gled Kempbel i Vili Nelson. “Nebo nam je poslalo Reja jer je željelo da uživa u muzici. Nikada nećemo prestati da te volimo i da uživamo u tvojim pjesmama”, rekao je tada Džesi Džekson, borac za ljudska prava. Rej Čarls, obučen u crno odijelo i s obaveznim crnim sunčanim naočalama, njegovim zaštitnim znakom, sahranjen je na groblju Inglvud u Los Anđelesu.

GEORGIA ON MY MIND Rej Čarls osvojio je 12 Gremija, 1988. dobio je Gremijevu nagradu za životno djelo, snimio je preko 70 albuma, a 76 njegovih singlova dospjelo je na liste najbolje prodavanih. Dobitnik je brojnih nagrada, medalja i počasti, ali nikad nije zaboravio odakle potiče: pomogao je u prikupljanju više od 20 miliona dolara za obrazovanje i umjetnost crnaca. Šezdesetih je postao istinski borac za ljudska prava, odbio je da svira u klubovima gdje su bijelci bili odvojeni od crnaca. Za takav potez novčano je kažnjen, a dobio je i doživotnu zabranu nastupanja u Džordžiji, zbog čega mu se 1977. država Džordžija službeno izvinila, proglasila ga počasnim građaninom, a pjesmu Georgia on my Mind proglasila svojom himnom. Godine 2004. snimljen je film Rej, koji obuhvata 30 godina Čarlsovog života, a Džejmi Foks je za naslovnu ulogu dobio Oskara.

Genijalnost ovog najstrasnijeg zaljubljenika u muziku najvjerovatnije nije počivala isključivo na svestranosti, tome što je osim dobro pjevao i imao divnu boju glasa, odlično svirao klavir i saksofon, nego u snazi interpretacije, u sposobnosti da na nevjerovatno snažan i originalan način izvede najrazličitije tekstove, da bude jedinstven i neponovljiv. Rej Čarls posjedovao je zastrašujuću memoriju, što nije neobično za slijepe osobe, bio je u stanju da zapamti i savršeno otpjeva nepoznate kompozicije nakon samo jednog ili dva slušanja. “Sviranje po sluhu i učenje nota na Braju pomogli su da razvijem pamćenje u tolikoj mjeri da sam u stanju da sjednem i napišem cijeli aranžman iz glave a da ne dotaknem tipke. I da zvuči potpuno isto kao u mojoj glavi.”

GRACIJA 8/2013.

Priredila Snežana Crkvenjaš

Booking.com

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...