Lidija Kordić: Kotoranka u Sarajevu

Od 24-godišnje apsolventkinje Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu saznali smo po čemu će pamtiti godinu na izmaku

Priredila Živana Jovančić
Foto Nebojša Nišić

Apsolventkinja Akademije scenskih umjetnosti, Kotoranka Lidija Kordić (24), obilježila je ovu godinu ulogama u filmovima U tvojim rukama, s kojim je stigla na festival u Kan, Sin, koji je otvorio 25. SFF, i Pun mjesec, koji je dobio nagradu ekumenskog žirija na Cottbus Film Festivalu u Njemačkoj.

Kako ste proslavili uspjeh filma Nermina Hamzagića Pun mjesec, u kome ste ostvarili ulogu?
– Drago mi je zbog cijele ekipe da film prolazi dobro, jer su svi uložili mnogo emocija, truda i neprospavnih noći. Presrećna sam što sam dio svega toga. Radujem se novim “mjesečevim” nagradama.
Je li Filmski festival u Kanu bio najveće uzbuđenje ove godine?
– Pamtiću ga po ludom putovanju do Kana kada sam ostala sama na aerodromu u Beču, suvišnom putovanju za Cirih u međuvremenu, a onda i taksiju od Nice do Kana koji sam platila 100 eura. Ha-ha… Pamtiću ga po uzbuđenju oko premijere, dobrom provodu s ekipom, a bio mi je jedno od tri najveća uzbuđenja ove godine.
Šta vam bitno za profesiju znači film Sin, rediteljice Ines Tanović?
– Znači mi puno zato što sam imala priliku da budem dio otvaranja SFF-a, čiji sam vjerni fan od kada sam u Sarajevu, tako da su nas mogli vidjeti ljudi koje smatram bitnim u ovom poslu.
U filmu Pun mjesec igrate nevaljalu djevojku: je li veći izazov igrati pozitivku ili negativku?
– Drago mi je što sam imala priliku iz projekta u projekt probati nešto novo. Voljela bih da se tako nastavi, jer mi je sve izazov.
Da li ste ikad osjetili poseban uticaj punog Mjeseca?
– Kada ga dugo gledam, opustim se. Ako je to to, onda da.
Imate li kultni film koji biste mogli uvijek gledati?
– Imam svoju listu kultnih filmova među kojima je i Panov lavirint, reditelja Giljerma del Tora.
Kod kojeg biste reditelja voljeli zaigrati u filmu?
– Kod Giljerma del Tora.
Koje glumce i glumice volite?
– Hita Ledžera, Džima Kerija, Britani Marfi.
Kada bi se snimao film o vašem životu, koga biste voljeli vidjeti u glavnoj ulozi?
– To bi bila Ema Votson.
Kojem piscu i knjizi se često vraćate?
– Dostojevski. Sve. Uvijek i zauvijek.
Koja vijest ili događaj, privatni ili javni, probudi u Vama optimizam?
– Sutra će u Sarajevu i Kotoru biti 20 stepeni.
Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili u djetinjstvu?
– Da poštujem starije, ali mi nekad bude žao što sam je naučila. I, naučila sam kad volim da volim najviše na svijetu.
Koje strahove u Vama budi savremeni način života?
– Da ne postanem samo još jedna virtuelna laž.
U čemu ste najuporniji?
– U pronalaženju tišine i mira.
Šta Vas najviše rastuži?
– Ljudska glupost, nezavršeni zadatak, udaljenost od porodice, povređivanje životinja, nečija laž i to kad znam istinu.
Koji gadžet morate uvijek imati sa sobom?
– Mogu bez gadžeta, ali ne mogu bez životinja.
Koja pjesma može popraviti Vaše raspoloženje?
– Trenutno je to Zarjavele trobente, grupe Kongres.
Vaše putovanje iz snova?
– One way ticket za dvoje. He-he…
Imate li hobi?
– Pjevanje, sviranje, pisanje, slikanje, slaganje slagalica. Uvijek sam u potrazi za novim, pa su sad to i figurice od fimo mase.
Kada biste mogli promijeniti jednu stvar na ovom svijetu, šta bi to bilo?
– Očistila bih Zemlju od truleži.
Koje vam pohvale šalje porodica iz Kotora?
– Prate svaki moj korak, moja su podrška oduvijek. Zaslužujem ih radom i upornošću.

Gracija 173/174, 20.1.2019.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...