Marija Podlesnik: Naša oaza mira

Razgovarala Dragana Đurić
Foto Darko Jovanović

Mariju Podlesnik, poznato televizijsko lice, već 18 godina gledamo u različitim televizijskim formama. Odnedavno je počela da radi i kao izvršni direktor Slovenačke biznis alijanse za Crnu Goru, ali ne krije ljubav prema medijima i očekuje uskoro novi televizijski početak. Do tada svaki slobodan trenutak provodi sa porodicom u raskošnoj kući nadomak Podgorice, u mjestu Pričelje, na obali rijeke Zete. Kuću su isplanirali i opremili Marija i njen suprug Bogdan, a vrlo brzo je postala i njihov omiljeni prostor za bijeg od gradske vreve, te prijatelja i prijatelja njihove djece. Dvadesetogodišnji Lazar, student Likovne akademije u Ljubljani, Jan Luka, učenik petog razreda, te najmlađa Lucija koja ima devet godina, kažu da su veoma srećni što mogu da uživaju u slobodi koju im pruža kuća blizu grada, bilo da se govori o kućnim ljubimcima, vožnji bicikla, plivanju na lokalnoj plaži ili drugim mogućnostima neograđenog prostora i nesputanog odrastanja. Dok nam ponosno pokazuje veliko dvorište i obližnju plažu, Marija ne krije da je nekada naporno voziti do grada zbog svakodnevnih obaveza, ali da se ni jednog trenutka nije pokajala što su porodično gnijezdo svili baš tu. “Na Pričelju živimo devet godina. Moj san od djetinjstva bio je da imam kuću upravo na mjestu gdje se sada nalazi. San se ostvario. Suprug je znao koliko volim Pričelje i koliko mi znači ovo mjesto. Znao je da je to moja mala oaza. Iako danas Pričelje postaje za mnoge atraktivno mjesto za život, meni znači mnogo više, jer je to moja đedovina i tu osjećam pripadnost. Moji roditelji su se nakon maminog odlaska u penziju preselili na Pričelje. Kako sam izuzetno vezana za roditelje, to je bila i logična odluka. Voljela sam da moja djeca rastu kraj njih. Suprug Bogdan je magistar ekonomskih nauka, član Uprave NLB banke u Prištini. Međunarodni je majstor u šahu, svojevremeno je bio prvak Slovenije i učesnik na tri šahovske olimpijade. Budući da je Bogdan zbog posla veći dio sedmice u drugoj državi, pomoć majke Rade i oca Slobodana bila mi je dragocjena u odgoju djece. Bogdan i ja danas vidimo da je življenje na Pričelju bilo jedna od najboljih životnih odluka koje smo donijeli. Djeca rastu u prirodi, voze bicikle, ljeti se kupaju u Zeti, sunčaju na plaži i voze kajake, imaju rasterećeno djetinjstvo daleko od gradske vreve.”

Kako se suprug saglasio sa tim da ne živi u gradu, budući da je iz Ljubljane i da je navikao na gradski život?
– Bogdan je rođen u Ljubljani i kao većina Slovenaca obožava prirodu, tako da se od prvog trenutka zaljubio u ovo mjesto. Znao je da je savremeni trend u svijetu upravo pravljenje kuće na periferiji. Zato je sa oduševljenjem podržao tu ideju. Vrijeme voli da provodi u dvorištu sređujući okolinu, a voli i da proizvodi organsku hranu na šta je veoma ponosan. Uživa kada priprema hranu od povrća koje je sam proizveo.
Kada ste donijeli odluku o gradnji kuće, kako ste birali plan, arhitektu, na čemu ste najviše insistirali?
– Kada smo razmišljali o planu kuće veoma nam je bilo bitno da, prije svega, bude funkcionalna. Gotovo cijeli projekat smo osmislili suprug i ja, samo je arhitekta sve to morao da stavi na papir. Volimo da pravimo zabave, a imamo ogromnu familiju, kumove i prijatelje, tako da nam je bilo najvažnije da imamo veliku natkrivenu terasu i veliki dnevni boravak, gdje možemo sve da ih primimo i da svima bude ugodno. Nakon nepune godine izgradnje, kuća je bila useljena. Još dok je kuća bila u izgradnji birali smo namještaj, tako da smo već tada poručili stvari koje nam se sviđaju. Kako Bogdan i ja imamo sličan ukus nije bilo teško da odaberemo one koje nam se dopadaju. Nije bilo previše rasprave (smijeh). Kada je kuća bila završena i opremljena napravili smo veliku žurku i od te večeri smo i zvanično uselili. Nije nam bilo teško da se priviknemo na prostor, jer smo ga sami osmišljavali i opremili. Uživali smo od prvog dana i danas ne bismo mogli da zamislimo život negdje drugo.

Kompletan tekst možete pročitati u Graciji br. 117, 27.10.2017.

 

Booking.com

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...