Marko Novaković: Moja Simona, zora moja

O ljubavi ćerke i oca, patrijarhalnom društvu te crnogorskoj medijskoj sceni i društvenim mrežama kao ogledalu stvarnosti, govori poznati novinar i autor kolumne Moja Simona koja je u Graciji izazvala neslućeno veliku pažnju čitalačke publike

Razgovarala Danijela Đonović
Foto Darko Jovanović

Iako se u svom novinarskom radu bavio uglavnom društveno-političkim temama, povod za naš razgovor s Markom Novakovićem (48) je njegov spisateljski dar oličen u kolumni našeg magazina. Markova intimno i toplo ispričana roditeljska priča Moja Simona izazvala je nevjerovatno veliko interesovanje i desetine hiljada pregleda na Fejsbuku te izuzetno pozitivne i nadahnute komentare.
Odnedavno glavni i odgovorni urednik Televizije 777, novinar, publicista i autor kultne emisije Oči u oči na Televiziji Montena, plijenio je pažnju televizijske publike jer je otvorenošću, neposrednošću, osobenim novinarskim senzibilitetom, ali, prije svega, profesionalnošću uspijevao da dobije odgovore na sva postavljena pitanja. Pisao je i kolumne za dnevne novine Vijesti, a nakon otkaza na TV Monteni, više od tri godine proveo je u Crnogorskoj redakciji RTK2. Oženjen je i otac troje djece.

Da li Vas je iznenadila reakcija javnosti i interesovanje koje je izazvala kolumna Moja Simona ?
– Nijesam bio iznenađen jer sam bio siguran da će potpuno iskrena ispovijest jednog zatucanog Crnogorca izazvati ovoliku pažnju. Crnogorsko društvo je patrijarhalno i zatvoreno, i kada iznesete intimna, ogoljena osjećanja, posebno kad je tema ljubav između ćerke i oca, interesovanje ne može izostati.
Da je kolumna sličnog sadržaja objavljena u nekoj zapadnoj zemlji, sigurno ne bi izazvala posebnu pažnju. Možemo li reći da je izuzetno veliko interesovanje za ovu temu fenomen crnogorskog društva?
– Kad imate podatke koji govore o izuzetno velikom broju prekinutih trudnoća zbog pola djeteta, oko čega se u posljednje vrijeme vodi burna polemika, onda vam je potpuno jasno gdje smo pozicionirani i kakvi smo u stvari. Ako uzmete u obzir crnogorsku istoriju, značaj dobijanja muškog potomstva, nama su motivi i postupci potpuno jasni, dok bi ljudi sa strane u najmanju ruku bili začuđeni i smatrali da smo potpuno necivilizovano društvo.
Da li u svom okruženju, među rodbinom i prijateljima i dalje prepoznajete važnost muškog nasljednika?
– Prisutna je retorika da su muška i ženska djeca jednaka, ali to je samo retorička jednakost. Kad malo dublje zagrebete, vidite da je muško dijete i dalje ono željeno dijete. Da nije tako, ne bismo u regionu bili šampioni u prekidu trudnoća djeteta ženskog pola. Taj podatak sve govori. To je kao u korupciji. Kažu korupcije ima koliko hoćete, a kada ih pitate da li su učestvovali u nekoj koruptivnoj radnji, svi odgovaraju da nisu. Otkud onda korupcija?
I Vaša iskrena ispovijest je pokazatelj da je problematičan naš odnos prema ženskoj djeci, koja već po rođenju imaju lošu startnu poziciju i tek odrastanjem osvajaju svoje mjesto u porodici i u društvu.
– Nažalost, tako je. Zbog mentaliteta tradicionalnog i u suštini duboko patrijarhalnog naslijeđa, kompletno društvo je takvo i žensko dijete ima ulogu autsajdera. Mnogo teže se probija i mnogo teže dolazi do svog parčeta neba. Neko ko ovo bude čitao, reći će kod mene nije tako, ali ja vam tvrdim da emancipovanih ljudi po ovom pitanju u Crnoj Gori nema više od dvadeset-trideset posto.

Kompletan tekst možete pročitati u Graciji br. 117, 27.10.2017.

 

Booking.com

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...