Pol Njumen

Nijedan Amerikanac nije tako dugo smatran jednim od najpoželjnijih i najzavodljivijih muškaraca. Žene su poludjele za njim zbog plavih očiju, neodoljivog pogleda i neospornog šarma, a Njumen je neobičnim senzibilitetom, vještinom i prirodnom autoironijom savršeno oživljavao svoje likove

Izuzetno duga karijera, kao i neobično uspješan brak (za holivudske i ostale standarde) činili su ga posebnim, ako ne i jedinstvenim u svijetu slavnih. Dobročinitelj svjetske slave bio je spreman da pomogne svakome kome pomoć treba, spremno je odgovarao na kratka i konkretna pitanja, ali – tražite li mu autogram, ljubazno odgovara da nema olovku. Na automobilskoj trci Dejtona, vozeći svoj Porsche 996, kada mu je bilo “samo” 75 godina, izletio je sa staze, udario u zaštitnu ogradu i prošao s nekoliko modrica. A samo osam dana prije svog osamdesetog rođendana, na istoj toj stazi njegov automobil se pretvorio u buktinju iz kojeg je izašao neozlijeđen. “Ne želim nikada da stanem. Ni kada sjedim za volanom, ni kada stanem pred filmsku kameru.” Zvijezda na ekranu, ali sasvim običan po načinu života, čiji je moto – ćuti kada nemaš šta reći, a nekad nemoj reći ništa i kada imaš šta da kažeš! Uvijek su smatrali da je hladan, da su ga u životu uvijek vodili instinkti, a nikada osjećaji. “Sve u životu je instinkt. Ocjenjivan sam hladnim čovjekom plavih očiju. Ali, šta bih postigao u životu da sam imao smeđe oči? Žene me ne bi ovoliko voljele.” 

PIKNIK Rođen je 26. januara 1925. godine u Šejker Hajtsu, savezna država Ohajo, u jednom elegantnom predgrađu. Njegovi roditelji su pripadali drugoj generaciji Amerikanaca: otac je poticao iz njemačke jevrejske porodice, a majka iz mađarske katoličke. Tokom 1943. godine, mladi Pol, koji se već okušao kao glumac u manjim teatrima Ilinoisa i Viskonzina, regrutovan je u mornaricu, zbog čega je prekinuo školovanje. Ali, daltonizam ga je spriječio u aktivnom služenju, morao je da se zadovolji administrativnim poslovima. Nakon završetka Drugog svjetskog rata nastavio je školovanje i 1949. godine diplomirao na Kenyon koledžu. Dvije godine je vodio sopstvenu prodavnicu sportske opreme, da bi je onda prepustio bratu i upisao glumu na Univerzitetu Jejl, koju je na prijedlog svog učitelja pohađao samo godinu dana. Zatim je krenuo da okuša sreću u Njuorku. Debitovao je na Brodveju u predstavi Piknik, kada su ga primijetili ljudi iz Warner Brosa i potpisao je svoj prvi ugovor za samo 17.500 dolara. Deset godina kasnije iznos je znatno uvećan, i to na 750.000 dolara.

IZVINJENJE ZBOG GLUME Sve je započelo nakon poziva da zamijeni Marlona Branda. Veliki glumac odbio je jednu ulogu i plavooki mladić bio je savršena zamjena. Ali, za izvedbu se nije moglo reći da je sjajna. Radilo se o jednom neuspješnom projektu, filmu Srebrni putir iz 1954. godine, čija je jedina vrijednost, po ocjeni kritike, bila ta što je publici predstavljen Pol Njumen. Rijetko se dešava da se neki glumac izvinjava za svoju glumu, a on je to učinio. Ovog filma se uvijek stidio, a kada ga je jedna TV kuća iz Los Anđelesa prikazivala tokom cijele jedne nedjelje, dao je oglas u lokalnim novinama: “Pol Njumen vam se izvinjava svake večeri tokom ove nedjelje na devetom kanalu.” Uspjeh stiže 1956. godine: glumio je boksera paćeničkog lica poput Džejmsa Dina u filmu Somebody Up There Likes Me, biografiji boksera Roka Barbele, poznatog kao Roki Gracijano. I upravo to je mislio mladi Pol kada je shvatio da je Holivud već njegov.

50 GODINA VJERNOSTI Godine 1949. Pol je ostao bez oca i oženio se glumicom Džeki Viti, s kojom je imao sina i dvije kćerke. Razveli su se sedam godina kasnije. Godine 1978. umro je njegov jedini sin Skot iz braka sa Džeki, od predoziranja amfetaminima, u 28. godini. Druga Njumenova žena, s kojom je stupio u brak dva dana nakon 23. rođendana, jeste glumica Džoan Vudvord, s kojom je dobio tri kćerke: Elinor, Melisu i Kler. Pedeset godina braka je prava rijetkost, kako u Holivudu, tako i van njega. Na pitanje kako to da nikada nije prevario svoju ženu, Pol je izrekao slavnu rečenicu: “Zašto napolju da kupuješ hamburger, kada kod kuće imaš odrezak?”

KLOVN Odglumio je bezbroj raznovrsnih uloga, od boksera do gangstera, od političkog prevaranta do igrača bilijara, ali jedna je bila posebno teška. Uloga klovna koja nema nikakve veze s filmom: slavni glumac je 2004. godine učestvovao u dobrotvornoj predstavi londonskog Zippos cirkusa. Predstavljen kao Bač Bolonjeze, Pol se pojavio pred 300 oboljele djece koja nisu mogla ni da pretpostave da se pod kosom od špageta krije legendarni holivudski glumac. Želeći da obezbijedi stipendije određenom broju studenata, 2007. godine donirao je deset miliona dolara Kenyon koledžu, na kojem je diplomirao 1949. godine. Osim što je tada učio engleski, glumu i ekonomiju, organizovao je uslugu pranja i čišćenja odjeće, kako bi zaradio džeparac od 60 dolara sedmično. “Ovdje sam započeo svoju prvu ekonomsku aktivnost. Ovaj iznos treba da predstavlja mnogo više od obične donacije. Čvrsto vjerujem da treba da učinimo sve što je potrebno da omogućimo odgovarajuće obrazovanje onima koji to zaslužuju.” Za svoj humanitarni rad dobio je i niz značajnih priznanja, među kojima i Humanitarnu nagradu Džin Heršolt.

RUPA U ZIDU Prije nego je Bob Geldof organizovao Live Aid, prije nego su se Bredd Pit i Anđelina Džoli fotografisali među afričkim siromasima, prije nego je Džordž Kluni snimio dokumentarac o genocidu u Darfuru, davno prije nego što je humanitarni posao zarazio svijet slavnih, Pol Njumen odlučio je da investira i vrijeme i novac u filantropiju. Radio je to potpuno drugačije od svih ostalih: 1982. osnovao je Newman’s Own, neprofitnu organizaciju koja proizvodi hranu i, zahvaljujući prodaji prehrambenih proizvoda s njegovim imenom, donirao više od 200 miliona dolara različitim humanitarnim organizacijama. I ne samo to. Osnovao je 1987. The Hole in the Wall: od SAD-a do Izraela, od Južne Afrike do Kostarike, super opremljeni ljetni kampovi besplatno su ugostili više od stotinu hiljada teško oboljele djece.

OPROŠTAJ Uvijek je tužno kada se velika filmska zvijezda oprosti od filma. A kada to učini neko kao što je Pol Njumen, to zvuči kao nenadoknadiv gubitak. “Sa 82 godine sam prestar da dam ono najbolje od sebe na filmskom platnu. Više nisam u stanju da radim kao glumac onako kako bih želio. Počeo sam da gubim pamćenje, povjerenje, invetivnost. Dakle, gluma je od danas za mene prošlost. Glumio sam 50 godina, što je više nego dovoljno”, izjavio je Pol u maju 2007. godine na američkoj televiziji ABC. Odlučio je da završi sa glumačkom karijerom i da se zajedno sa suprugom posveti radu u njihovom restoranu Dressing Room u Vestportu, Konektikat, i humanitarnom radu, posebno kampovima za bolesnu djecu. Ubrzo nakon toga svijet je obišla vijest da Njumen boluje od raka pluća u poodmakloj fazi, te da je smješten u bolnicu. Kada su ljekari ustanovili da je situacija mnogo gora nego što su mislili, Pol je prekinuo liječenje i vratio se kući, a njegov predstavnik za medije je izjavio da je Njumenova želja da posljednje dane života provede sa svojim najmilijima. Pol Njumen je umro 26. septembra 2008. u svom domu u Vesportu, u 83. godini.

SREĆA “Imao sam mnogo sreće u životu, rođen sam u zemlji i u porodici koje su mi garantovale određene mogućnosti i podršku. Desilo se da sam imao pravo lice za film i započeo sam glumačku karijeru, osnovao sam tvornicu hrane iz inata, koja je, uprkos tome što nisam čovjek od biznisa, postala značajan poduhvat. Ne želim reći da su mi se uvijek dešavale samo dobre stvari, bilo je i poraza i neuspjeha i tada mi je mnogo ljudi pomoglo da ih prevaziđem. Ali, da sam se rodio negdje drugo, s drugom DNK, u drugačijim okolnostima, da li bih postigao ovakav uspjeh na filmu i u drugim poslovima? Da je Bil Gejts rođen, ne znam, u Papua Novoj Gvineji, da li bi postao najbogatiji čovjek na svijetu ili bi napravio najbolji kanu od nekog stabla? Podijeliti sreću s drugima je nešto najprirodnije na svijetu, kao ustati ujutro iz kreveta. Šta može biti važnije od pružanja ruke osobi manje srećnoj od tebe? Ili nesrećnoj! Kako drugačije nazvati djecu oboljelu od side, karcinoma ili bilo koje smrtonosne bolesti? A Abraham Linkoln je jednom rekao – niko nije viši od čovjeka koji se sagne da pomogne djetetu.”

Robert i Pol

Dva ostarjela zavodnika, Robert Redford i Pol Njumen, namjeravala su 2007. da još jednom stanu pred kamere. Iako je scenario za filmsku verziju knjige A Walk in the Woods bio završen, snimanje ipak nije počelo. Odustali su neposredno pred snimanje, a Robert Redford je za američki Playboy tada izjavio: “Nažalost, ništa od snimanja. Prije četiri godine sam kupio prava za snimanje filma, ali kolebali smo se zbog naših godina. Nikako nismo mogli odlučiti jesmo li prestari ili nismo. Predugo smo razmišljali, Pol je u međuvremenu naglo ostario, a prije dva mjeseca me nazvao i rekao da se povlači iz glume. Moram priznati da me srce boli zbog odustajanja od snimanja.” Njihova dva zajednička filma postigla su ogroman uspjeh, to su vestern-komedija Butch Cassidy i Sundance Kid iz 1969. i Žaoka iz 1973. godine.

 

GRACIJA 59/2015.

Priredila Snežana Crkvenjaš

Booking.com

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...