Povišen krvni pritisak u trudnoći

Mjerenje krvnog pritiska je sastavni dio pregleda u trudnoći, a omogućava pravovremeno otkrivanje hipertenzije

Piše Dr Jasminka Vukčević

Povišen krvni pritisak, ili hipertenzija, stanje je koje može ozbiljno da ugrozi tok trudnoće. Trudnoća kao fiziološko stanje ne utiče na promjenu krvnog pritiska, iako se zapremina cirkulišuće tečnosti povećava. Optimalna vrijednost krvnog pritiska je 120/80mmHg. Hipertenzija u trudnoći podrazumijeva krvni pritisak od 140/90 mmHg ili više, u tri uzastopna merenja sa razmakom od šest sati. U odnosu na vrijednost normalnog pritiska trudnice prije trudnoće, povišenim pritiskom se smatra stanje povećanja sistolnog pritiska (gornjeg) za 30mmHg i dijastolnog (donjeg) za 15mmHg.

Hronična hipertenzija u trudnoći je bolest koju je žena imala i prije trudnoće. Otkriva se u ranim nedjeljama, prije 20. nedjelje trudnoće. Većina trudnica sa hroničnom hipertenzijom je i prije trudnoće bila na antihipertenzivnoj terapiji. Manji broj trudnica nisu znale za hipertenziju i nisu koristile terapiju. Postavljanje dijagnoze kod tih žena može biti otežano, jer u drugom i početkom trećeg trimestra vrijednost krvnog pritiska fiziološki pada, što može uticati na maskiranje hronične hipertenzije.

Gestacijska hipertenzija (PIH – pregnancy induced hypertension) je povišeni krvni pritisak indukovan trudnoćom kod žena koje su prije trudnoće bile zdrave. Javlja se nakon 20. nedjelje trudnoće, najčešće u periodu od 30. do 32. nedjelje. Hipertenzija postoji samo u toku trudnoće i najčešće se pritisak normalizuje 12 nedjelja nakon porođaja. Učestalost hipertenzije je oko 5% do 10% svih trudnoća. Češće se javlja kod višeplodnih trudnoća. U zemljama sa razvijenom antenatalnom zaštitom manji je procenat komplikacija izazvanih povišenim krvnim pritiskom.

Uzroci pojave povišenog krvnog pritiska u trudnoći su nekada složeni i neotkriveni. Predisponirane su žene koje imaju bolesti krvnih sudova, endokrinološke bolesti, bubrežne bolesti, dijabetes, gojaznost. Naslijeđe, socio-ekonomski uslovi, izloženost fizičkom radu, pušenje, sklonost alkoholizmu, nedovoljno odmaranje su faktori koji značajno doprinose razvoju hipertenzije u trudnoći.

Prvi simptomi su glavobolja, pojačano lupanje srca, vrtoglavica, malaksalost, mučnina, zujanje u ušima, crvenilo kože lica i grudi. Tok bolesti nije kod svih trudnica jednak. Kod manjeg broja trudnica vrijednost krvnog pritiska ostaje blago povišen i uspijeva se održati promjenom načina ishrane i mirovanjem. Međutim, kod većine trudnica vrijednost krvnog pritiska raste sa napredovanjem trudnoće. Dolazi do pojave kompleksnog sindroma karakterističnog samo u trudnoći – EPH gestoze (edem, proteinurija i hipertenzija). Gestoza se javlja u dva oblika. U ranoj trudnoći karakteriše se čestim povraćanjem, a kasna gestoza se javlja krajem drugog i početkom trećeg trimestra. Vrijednost krvnog pritiska raste, te se kao sljedeći simptom javlja proteinurija, pojačano izlučivanje proteina (albumina) u mokraći. Posljedica toga je pojava edema – otoka, najprije nogu, zatim i ruku, sitnih zglobova, lica, a u izuzetno teškim slušajevima i mozga.

Takvo stanje koje karakteriše hipertenzija, proteinurija praćena edemima, zove se preeklampsijom. U pitanju je vrlo ozbiljno stanje koje zahtjeva bolnički nadzor. Ako zrelost ploda dozvoljava, korisno je takvu trudnicu što prije poroditi .

Daljim pogoršavanjem stanja razvija se eklampsija, stanje u kojem trudnica gubi svijest i razvija toničko-kloničke grčeve koji zahvataju cijelo tijelo. Javljaju se konvulzije koje su slične epileptičkom napadu. Eklampsija je izrazito ugrožavajuće stanje za majku i plod, i zahtjeva hitno završavanje trudnoće operativnim putem – carskim rezom.

Liječenje hipertenzije u trudnoći je specifično. Hroničnu hipertenziju prije trudnoće treba stabilizovati medikamentima, ishranom i planski ući u trudnoću. Blaže povišeni pritisak u trudnoći može se kupirati sedacijom, promjenom ishrane i životnih navika, prestankom pušenja, dužim odmorima, itd. U slučajevima gdje na taj način ne možemo sniziti krvni pritisak, indikovana je primjena antihipertenzivnih lekova. S obzirom na potencijalno štetno dejstvo lijekova na plod, ograničen je broj antihipertenziva koji se koriste u trudnoći. Danas najčešće korišćen lek za liječenje povišenog krvnog pritiska u trudnoći je Metildopa. Ordinira se ambulantno u dozi koju propisuje nadležni ginekolog.

U slučajevima gdje se pritisak ne može normalizovati oralnom terapijom i pritom se javljaju simptomi preeklampsije – obavezno je bolničko lečenje.

S obzirom da je opisani poremećaj najčešće uzrokovan trudnoćom, s njom i prolazi, tako je jedini i definitivni način izlječenja dovršavanje trudnoće. Ishod je dobar ukoliko je trudnoća odmakla i plod sposoban za vanmaterični život. Priroda se pobrinula da bebe čije majke imaju hipertenziju tokom trudnoće imaju ranije sazrijevanje pluća, što im omogućava da bolje podnesu uslove nove sredine i kada se ranije rode.

Nažalost, ponekad, i pored svih terapijskih postupaka, nismo u mogućnosti zaustaviti tok bolesti. Zbog vitalne ugroženosti majke, trudnoća se mora dovršiti i prije optimalnog perioda za plod.

GRACIJA 75/2016.

Booking.com

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...