Rajko Radulović: Znanje je nova valuta

Iako je u svijet ugostiteljstva zakročio slučajno, menadžer restorana Forest uživa u svom poslu, a potvrda uspješnog rada je i nagrada TOP za najboljeg menadžera 2016.

 

Kada je prije 15 godina od prijatelja dobio ponudu da radi u jednom restoranu, Rajko Radulović se nije mnogo dvoumio, iako je u tom momentu studirao pravo i razmišljao o karijeri pravnika. Radulović, koji već pet godina radi kao menadžer popularnog podgoričkog restorana Forest, odlučio se na taj korak jer je kao dječak, ali i kasnije, volio da gleda majku kako sprema jela i uživao posmatrajući oca dok proizvodi vina. Malo-pomalo, uz mnogo volje, posvećenosti i strpljenja, počeo je da ulazi u tajne tog posla, shvatajući da od karijere pravnika neće biti ništa, ali uživajući u svom poslu. U međuvremenu je završio kurs za somelijere i digitalni marketing.

“Od početka sam učio, istraživao i želio da naučim nešto novo. I, evo danas, poslije 15 godina rada, mogu da kažem da čovjek treba da uči i unapređuje se svakog dana. Znanje je nova valuta”, kaže Radulović u razgovoru za Graciju. Potvrda dobrog rada je i nagrada Turističke organizacije Podgorica za najboljeg menadžera u ugostiteljstvu, koju je dobio 2016.

S obzirom na to da ste završili srednju mašinsku školu i upisali pravni fakultet, zašto ste odlučili da se bavite ugostiteljstvom?

– Česte promjene posla kod nas nisu rijetkost. Međutim, promijeniti profesiju za mnoge zvuči kao preveliki izazov. U tim početnim koracima ugostiteljstvo kao živa materija me jako zainteresovalo. Shvatio sam da je poželjno biti kreativan, jer se navike gostiju mijenjaju, pa samim tim i trendovi. Tako sam se, i u tim mladim godinama, trudio da osluškujem ono što volim, pa i svoj talenat, a onda disciplinovanim radom promijenio profesiju.

Kako je tekao profesionalni put i kada ste počeli da se interesujete za ugostiteljstvo?

– Nakon završetka srednje škole, 2003, počeo sam da radim u podgoričkom restoranu Leonardo. U tom trenutku nisam bio svjestan da su turizam i ugostiteljstvo moja konačna odluka i da ću se baviti tom djelatnošću. Tu sam sticao prve vještine ugostiteljskog posla, radeći gotovo na svim pozicijama. Prolazeći sve faze rada, sticao sam sve veće iskustvo i od 2013. počeo sa radom u restoranu Forest kao menadžer.

Koje vještine i osobine menadžer treba da posjeduje da bi bio uspješan u svom poslu?

– Posao menadžera restorana veoma je kompleksan i sastoji se od višestrukih zaduženja i odgovornosti. Rekao bih da je osnova posla upravljanje objektom i ljudskim resursima. Menadžer restorana treba da bude zadužen za organizaciju i koordinaciju rada svih zaposlenih, kao i kontrolu njihovog učinka. Takođe je važno voditi računa o nabavci, kontroli prodaje i prometa. Iskusan menadžer restorana drži na oku sve segmente poslovanja i svojim znanjima i radom utiče na njihovo poboljšanje.

Sa kojim preprekama se najčešće suočavate na putu ostvarenja ciljeva?

– U svakom novom ostvarenju ciljeva u čovjeku čuči jedno uplašeno biće i šapuće “neću moći”, “šta ako ne uspijem”, ili “šta ako uspijem”. Mišljenja sam da treba samo otkloniti dvije najčešće vrste straha: od promjena, pa makar i na bolje, i neuspjeha. Puno je prepreka i ne znam koju bih izvojio, ali menadžer bi trebalo da se drži krilatice “Ko hoće traži način, ko neće traži razlog”, tako da nema problema, već samo rješenja.

Šta Forest čini drugačijim od ostalih restorana?

– Vjerujem da je Forest svojim konceptom, izgledom, ponudom, publikom, pristupom… donio novu dimenziju u gastro doživljaju. Rezultati govore da su ljudi prepoznali puno uloženog entuzijazma i ljubavi da se ovakav koncept ostvari, i možda još i više da opstane. Nesvakidašnja i neobična gastro ponuda, sjajan wine bar čini opuštenim na onaj fini način koji pokazuje da ovaj grad još ima šarma i šmeka, uprkos svemu.

Prije dvije godine od Turističke organizacije Podgorica (TOP) dobili ste nagradu za najboljeg menadžera u ugostiteljstvu. Da li je teško opravdati takvo priznanje?

– Dobijanjem nagrade od TOP nastavljen je niz nagrada, jer je Forest 2015. proglašen za najbolji restoran od iste organizacije. Svakako, ta nagrada mi je bila podstrek za daljnje poslovanje, jer da biste bili uspješni, neophodno je da imate viziju o timskom duhu. Uspjeh je proizvod zajedničkog rada odabranog tima.

Zašto volite svoj posao i koji savjet biste dali mladim ljudima koji su odlučili da se bave turizmom i ugostiteljstvom?

– Smatram da je djelatnost kojom se bavim sveobuhvatna i da daje čovjeku mogućnost da se nadograđuje svakog dana. Volim svoj posao jer je dinamičan, kreativan i izazovan, što iziskuje izražene komunikacijske vještine, spremnost na predani rad, koji nema klasično radno vrijeme, a niti jedan dan ne izgleda isto. A mladim ljudima bih preporučio, ukoliko su odabrali posao koji rade 350 dana radi 15 dana godišnjeg odmora, neka daju otkaz odmah. Uvijek birajte posao koji radite 350 dana ispunjeni pozitivnom energijom, dok 15 dana radite nešto drugo, aktivno tražeći inspiraciju. Uvijek budite pošteni i ne bojte se. Dok ste mladi grizite znanje, učite. I kada je teško učite. Kada je uvijek dobro, to nije dobro, jer onda ne napredujete, onda ne učite. Treba izaći iz zone komfora i dati se 100%. Dok ste u sigurnoj zoni lijepo je, ali tu nema napretka, nema znanja. Iskoristite svoju mladost, brzinu učenja, energiju, volju, ljubav i onda je uspjeh zagarantovan. Posao birate vi, a ne on vas.

Kada uđete u drugi restoran, na šta prvo obratite pažnju?

– Na toalet. Toalet je glavni pokazatelj koliko je ostatak restorana ili bara čist.

Da li zahvaljujući poziciji menadžera imate priliku da napredujete u poslu i usavršavate se?

– Zahvaljujući toj poziciji i firmi u kojoj sam sada angažovan, uspio sam da obiđem puno eminentnih vinarija i pivara širom Evrope. Takođe, pozicija menadžera mi je obezbijedila odlazak na međunarodne sajmove za turizam i ugostiteljstvo.

Šta je osnov za dobro funkcionisanje restorana?

– Osnov je, svakako, tim ljudi zaposlenih u tom restoranu. Jer, snaga je u ljudima. Drago mi je što se mijenja svijest ljudi i što poslodavci danas biraju za svoj tim osobe koje već imaju reference u svom poslu.

Da li od Vas uskoro možemo očekivati inovacije na polju turizma i ugostiteljstva?

– Većinu slobodnog vremena u posljednja tri mjeseca proveo sam radeći na novom projektu, a to je moderno predstavljanje svih crnogorskih seoskih vinarija kako domaćoj, tako i stranoj publici. Vaši čitaoci se više mogu informisati na sajtu www.villagewineries.me.

Koliko imate slobodnog vremena da se posvetite supruzi i djeci, s obzirom na to da ste zbog poslovnih obaveza često odsutni?

– Smatram da je ravnoteža između posla i privatnog života sve veći izazov čovjeku 21. vijeka. Da bi se postigao zdrav balans, od velikog značaja su volja, dobra organizacija, ali i razumijevanje porodice. Trudim se uvijek da stvorim vijeme za svoju porodicu, pa je tako neprocjenjivo naše druženje u selu Komani, gdje se ljeti sklonimo od podgoričke vrućine i gdje proizvodimo organske proizvode.

 

GRACIJA 138/17.avgust 2018.

Razgovarala Svetlana Peruničić

Foto Vesela Mišković, privatna arhiva

 

Booking.com

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...