Smijeha nikada dovoljno

Koliko se često smijete, čemu najčešće, dijelite li smijeh sa drugima...

Ognjen Damjanović, glumac i producent

Posmatram život sa vedre strane

Zbog vesele prirode koju posjedujem, smijem se kad god mogu. Volim pozitivu, dobar humor i posmatram život sa vedre strane. Najčešće se smijem djeci. Najiskrenijim bićima. Niko me ne obraduje istinski kao oni, a vrijeme provedeno s njima me oplemenjuje. Smijeh je zdrav, posebno kada se dijeli sa ljudima koji su vam bliski. Volim trenutke kada me neko zasmije do suza. Zbog posla koji u sebi nosi neprestanu igru i istraživanje, ekipe sa snimanja me znaju kao osobu koja je uvijek spremna za šalu. U isto vrijeme, osoba sam koju van scene i najmanja sitnica može nasmijati i oraspoložiti. Dešava mi se da dane sa seta pamtim po anegdotama koje su se dogodile tokom snimanja ili u pauzama. Lijepo je poslu dati dozu optimizma i smijeha. Besplatno je, a znači.

Elida Korać, PR menadžerka KIC-a Budo Tomović

Volim ljude koji umiju da vam prenesu osjećaj sreće

Smijem se svakodnevno. Šalama moje sestre, prijatelja, kolega, neobičnim komentarima moje majke, nekim sjećanjima, situacijama… Volim ljude koji umiju da vas zaraze svojim smijehom, da vam prenesu osjećaj sreće. Čak i u nekim ne baš lijepim trenucima, tražim sitnice koje budu dovoljne da mi izmame osmijeh. Smijeh je najljepši, besplatni lijek, koristite ga u neograničenim dozama. I neograničeno ga dijelite sa drugima.

Lejla Kašić, pjesnikinja

Najviše volim kada se smijem glasno

Moj osmijeh počinje ujutru. Ujutru se nasmijem sebi u ogledalu, pa se niz osmijeha dalje nastavlja ka ljudima koji su u kolima pored mojih u saobraćaju, radnicima na pumpama, prodavnicama, prolaznicima, kolegama… Kad uzvrate, ja sam još srećnija. A završava uveče, kada uz osmijeh i zahvalnost zaspim. Najviše volim kada se smijem glasno, do suza i bola u stomaku, a to se dešava svakodnevno sa porodicom i najbližim prijateljima. Najčešće su u pitanju vrlo specifične interne šale, evociranje uspomena, a nekad i bez povoda. Često se smijem sa samom sobom i samoj sebi, uglavnom svojoj smotanosti, asocijacijama i nepromišljenim postupcima. Kada sam neraspoložena, desi se da izmislim neku apstraktnu šalu ili uradim nešto blesavo, kako bih izazvala smijeh i popravila raspoloženje. Djeluje. Jednostavno, osmijeh je moj način ostvarivanja kontakta, komuniciranja sa drugima, preživljavanja teških i uživanja u lijepim danima, najbolji mehanizam odbrane i odgovor na sve životne situacije. Bez obzira na to, moj (ili bilo čiji) osmijeh se nikada ne smije poistovjetiti sa neozbiljnošću ili labilnošću. Naprotiv. Smatram da se danas usuđuju smijati samo oni koji su ozbiljno shvatili život.

Gracija 177, 6.3.2020.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...