Sve što treba da znate o alergijama

Zašto danas ima toliko alergija i kako se liječe, te gdje je danas alergologija na ovim prostorima, čitaocima Gracije objašnjava dr Denisa Dizdarević, magistar medicinskih nauka, internista i alergolog

 

Milioni ljudi širom svijeta pate od neke vrste alergija, smatra se da danas od savremene neinfektivne epidemije boluje oko 35% do 40% stanovništva. Većini neškodljive materije, kao što su polen ili kikiriki, drugima ugrožavaju zdravlje.

Svako ko je alergičan ima i priču o tome kako je otkrio svoju alergiju, a lista alergena je značajna: polen, grinje, ubod pčele, kikiriki, jaje, pšenica, penicilin, mačja dlaka… Radost proljeća sigurno ne dijele oni koji pate od “proljećnih” alergija, nekima je jesen vrijeme kada im nedostaje vazduh i curi nos ili imaju osip po tijelu. Mnogi ne jedu kikiriki u bilo koje doba godine, mnogima su kućni ljubimac ili kućna prašina izvor problema i kašlju tokom cijele godine, jer alergije ne spavaju svoj zimski san!

Epidemija alergijskih bolesti

Prije 3000 godina jedan kineski ljekar opisao je biljku koja uzrokuje curenje nosa u jesen, egipatski faraon Menes umro je od ujeda ose 2641. godine p.n.e, a dva i po vijeka kasnije rimski filozof Lucretius napisao je – Ono što je nekome hrana za drugog može biti otrov. Ali, zapravo, do 19. vijeka to su bile rijetke bolesti, a tokom posljednje dvije dekade obolijevanje dobija pandemijske razmjere. Prema izvještaju eksperata Evropske akademije za alergologiju i kliničku imunologiju od alergija pati više od 150 miliona Evropljana, jedno od troje djece ima alergiju, a predviđanja ukazuju da će više od 50% svih Evropljana u narednih deset godina imati alergije!

Suočeni smo, prije svega, sa ogromnim porastom resporatornih alergija, a drugi talas vezan je za sve češće i teže alergijske reakcije na hranu. Alergijske bolesti su češće u urbanim sredinama i razvijenim zemljama, ali su u porastu i u zemljama u razvoju kao što je Crna Gora. Na ovim prostorima od najčešćih atopijskih bolesti – alergijskog rinitisa boluje oko 20% i astme oko 7% stanovništva.

Zašto samo neki ljudi dobijaju alergiju a drugi ne – još tačno ne znamo! Riječ “alergija” na grčkom jeziku znači promijenjena reaktivnost. Izgleda da je ova promijenjena reaktivnost rezultat kompleksne interakcije poligenskih poremećaja i faktora okoline među kojima jedni imaju protektivnu ulogu, a drugi su povezani sa češćim obolijevanjem. Alergijska reakcija nastaje zbog “greške” našeg odbrambenog sistema koji pogrešno prepoznaje jednu neškodljivu supstancu kao što je polen. Takav imuni sistem postao je “preosjetljiv” i u kontaktu sa alergenom (u ovom slučaju polenom) pokreće čitav niz imunoreakcija. Takva alergijska reakcija može biti na sluznici nosa ili bronhija, a klinički se ispoljava simptomima kao što su kijanje, curenje nosa ili otežano disanje. Repetitivna ili hronična ekspozicija alergenima dovodi do alergijske inflamacije koja je u osnovi alergijskih bolesti, strukturnih i funkcionalnih promjena u organima. Alergija je uvijek sistemska bolest, iako se ispoljava od strane jednog organa ili sistema!

Nasljedni faktori

Da, nasljedni faktori su važni, alergijske bolesti su češće u nekim porodicama. Nasljeđuje se opšta sklonost ka obolijevanju, atopija (najznačajniji prediktivni faktor). Značajnija je alergija majke, vjerovatnoća da će dijete imati alergiju je i do 60%, a ako su oba roditelja sa alergijama – vjerovatnoća da će ih i dijete imati je između 60 i 80%. Alergije nisu uvijek nasljedne.

Okruženje

Studije su jasno pokazale da djeca koja žive u neposrednoj blizini prometnih autoputeva češće imaju alergije, a tu su i klimatske promjene i globalno otopljavanje. Izgleda da je presudna i promjena načina života koja se desila od 1960. godine – tzv. vesternizacija (western life style) tj. prihvatanje zapadnjačkih navika i stila života. Prema važećoj “higijenskoj hipotezi” krivci su pretjerana higijena, tj. sterilni uslovi života, kao i pretjerana upotreba antibiotika, mali broj infekcija… Protektivno, u smislu manjeg obolijevanja od alergija i astme, ima život na farmama, posebno farmama krava, boravak u vrtićima, odrastanje u višečlanim porodicama, prisutnost kućnog ljubimca, pa čak i ručno pranje suđa ili konzumiranje nepasterizovanog mlijeka. To ukazuje da je izlaganje produktima mikroba, posebno tokom prvih godina života, važno za uspostavljanje pravilnog funkcionisanja imunog sistema i sprečava nastanak alergijskih bolesti. Normalna flora kože i sluzokoža takođe igra važnu ulogu, pa mnoge studije ukazuju na povoljan efekat primjene probiotika kod bolesnika sa alergijama. Nedvosmisleno je dokazan negativan efekat duvanskog dima i povezanost sa alergijama i astmom kod djece čije su majke pušači – tokom trudnoće i nakon porođaja!

Alergologija

Pionir alergologija na ovim prostorima bio je profesor V. Spužić koji je 1946. u Beogradu osnovao prvu alergološku ambulantu na prostoru bivše Jugoslavije, a 1978. godine su alergologija i imunologija prvi put priznate kao samostalna disciplina u okviru interne medicine. Razvoj imunologije kao baze alergologije posljedenje tri decenije je impresivan, o čemu govori i činjenica da je Nobelova nagrada 16 puta dodijeljena za dostignuća iz imunologije a čak 10 puta poslije 1950. godine. Priznajem, i ja sam od zaljubljenika u čarobni svijet imunskih ćelija, molekula i sistema njihove organizacije, svakako u svjetlu kliničke imunologije i alergologije. Danas znam da je to i zbog toga što sam alergologiju učila baš tu, gdje je profesor Spužić postavio temelj, od svojih sjajnih profesora i mentora profesorki Mire Bogić i Vesne Tomić Špirić sa Klinike za alergologiju i imunologiju. Ta škola alergologije, vidjela sam kasnije i na strukovnim treninzima u inostranstvu, dio je porodice modernih evropskih škola alergologije.

Atopijske bolesti

Najčešće alergijske (atopijske) bolesti su alergijski rinitis, alergijska astma i atopijski dermatitis, a često su udružene. Najranije se javlja atopijski dermatitis, već u prvoj godini života, u adolescenciji alergijski rinitis i na kraju astma – čineći takozvani “alergijski marš”. Alergije na hranu češće su u djetinjstvu.

Alergijski rinitis – hronična upala sluznice nosa, dugo je smatran bezazlenom bolešću. Danas se zna da bolesnici sa alergijskim rinitisom češće boluju od sinusitisa, nazalne polipoze, seroznog otitisa, infekcija gornjih respiratornih puteva, OSA ali i astme. Ranije se smatralo da su alergijski rinitis i astma dvije odvojene bolesti. Brojne studije pokazale su da je astma tri puta češća kod bolesnika sa rinitisom, a skoro trećina djece sa rinitisom kasnije tokom života dobije astmu. Postoje brojne potvrde da to nisu odvojene bolesti, upala iz gornjih disajnih puteva napreduje u donje i prema ovom konceptu radi se o jednoj bolesti koja se može ispoljiti kao samo rinitis ili astma. Dakle, alergijski rinitis je mnogo više od curenja nosa ili kijanja, on je nezavisan faktor rizika za nastanak astme, a dobro liječenje i kontrola simptoma rinitisa utiče na simptome astme i njihovu bolju kontrolu kod istog pacijenta! Liječi rinitis, misli na astmu!

Da li su atopijske bolesti izlječive

Alergijske bolesti su hronične bolesti: kada, na primjer, jednom dobijete astmu to je uglavnom za cio život. Liječenje je uglavnom dugo, nije ih moguće izliječiti, ali je sa lijekovima moguće postići dobru kontrolu bolesti. Osobe oboljele od rinitisa i astme mogu voditi normalan, aktivan život ako nauče da kontrolišu svoju bolest. U Crnoj Gori postoje moderni i kvalitetni lijekovi dostupni korisnicima zdravstvene zaštite.

Kontrola bolesti nije isto što i njena težina: dobro kontrolisana astma nije sinonim za blagu astmu! Danas se, prije svega, insistira na dobro kontrolisanoj bolesti, što znači da bez obzira na njenu težinu bolesnik uz odgovarajuće lijekove ima što manje simptoma. Primjenom moderne antinflamacione terapije postiglo se, na primjer, da je broj hospitalizacija zbog teškog napada astme daleko manji, ali još uvijek nije postignuta zadovoljavajuća kontrola bolesti kod bolesnika u čitavom svijetu, pa i ovdje u Crnoj Gori.

Sezonske alergije – polinoze

Najčešći uzrok polinoza u većini dijelova svijeta, a i ovdje, su alergeni polena trava i korovske biljke – ambrozije, a oko 20% bolesnika ima alergiju na polen drveća. Osobe alergične na polen praktično svake godine u isto vrijeme imaju simptome kao što su kijanje, curenje nosa, zapušen nos ili teškoće sa disanjem, epizode gušenja sa sviranjem u grudima ili kašalj. U kontinentalnom dijelu polenske alergije počinju u februaru a završavaju u novembru. Ove godine zbog blage zime sezona će trajati duže, praktično preko cijele godine, pa će period kada su pacijenti bez lijekova biti kraći.

Alergijski semafor i prognoza

Agencija za Zaštitu životne sredine Crne Gore od februara uspostavlja nacionalnu mrežu radi praćenja koncentracije alergenog polena u vazduhu. Klopke za polen postavljene su u pet gradova imajući u vidu biorazliku Crne Gore, a za sada su podaci dostupni na njihovom sajtu (www.polencrnagora.me), i to samo za Podgoricu koja predstavlja najznačajniju urbanu areu – sa specifičnom mikroklimom, stujanjem i nanošenjem polena i pojačanim aerozagađenjem. Ovi podaci omogućavaju alergičnim bolesnicima bolje planiranje aktivnosti, recimo u sezoni polinacije ambrozije, kada se registruje njena povećana koncentracija u Podgorici (žuto i crveno svjetlo u alergijskom semaforu) preporučuje se promjena mjesta boravka i odlazak na more, recimo Budvu, jer ambrozije nema u priobalnom području, što će da donese olakšanje ili čak i potpuni nestanak tegoba! Alergijski semafor daje korisne informacije i o tome kada započeti sa terapijom i primjenom odgovarajućih preventivnih postupaka!

KAKO LIJEČITI ALERGIJE

Prvi nivo liječenja: mjere prevencije i edukacija pacijenata

Pacijenti sa polenskim alergijama svoje aktivnosti napolju trebali bi da planiraju u popodnevnim i večernjim satima ili poslije kiše jer su tada koncentracije alergena najniže, a prije izlaska da koriste zaštitne gelove ili celulozne pudere koji sprečavaju lijepljenje alergena na sluznicu nosa i nose naočare, prate aeropolinološke izvještaje, započnu na vrijeme preventivnu terapiju… Osobama alergičnim na grinju i alergene iz unutrašnjeg okruženja – savjetuje se uklanjanje teških pokrivača i tepiha; trebalo bi postaviti specijalne navlake protiv prašine na dušek ili jastuk a posteljinu i prekrivače treba prati u vrlo toploj vodi; koristiti akaricide… Uzročnici napada kod astme mogu biti brojni, pa treba ukloniti jake mirise, šampone i losione koji mirišu kao parfem, izbjegavati čišćenje metlom, brisanje prašine, upotrebu jakih sredstava za čišćenje, najbolje koristiti vlažnu krpu, masku ili maramu preko lica, obavezno zabraniti pušenje u prostoriji! Voditi računa o virusnim infekcijama, oboljelim od astme se savjetuje vakcinacija protiv gripa. Napad astme mogu da izazovu neki lijekovi kao što su Aspirin ili Brufen, aerozagađenje, stres…

Drugi nivo: opšteprihvaćena farmakoterapija

U liječenju alergijskog rinitisa primjenjuju se najčešće oralni i lokalni antihistaminici druge generacije i/ili intranazalni kortikosteroidi koji danas mogu biti i zajedno u jednom spreju. Terapija je bezbjedna i ako se dugo uzima.

Za astmu se uglavnom koriste dvije vrste pumpica – za brzo otklanjanje simptoma – kratkodjelujući bronhodilatatori i lijekovi za kontrolu bolesti – antiinflamacioni lijekovi – inhalacini kortikosteroidi samostalno, ili u kombinaciji sa dugodjelujućim bronhodilatatorima i antileukotrijeni.

U većini zemalja se koristi postepeni pristup liječenja prema međunarodnim smjernicama (GINA – Global Initiative for Asthma) i insistira se na inhalacionoj tj. lokalno primjenjenoj terapiji. Neželjeni efekti, kao zaostajanje u rastu i uticaj na kosti, vezani su uglavnom za sistemsku primjenu kortikosteroida u obliku tableta ili injekcija. Sistemska primjena kortikosteroida je ponekad neophodna i primjenjuje se u obliku tableta ili injekcija kod akutnog pogoršanja ili teške astme.

Bolesnici sa astmom trebaju imati plan liječenja astme u dogovoru sa svojim ljekarom i biti upoznati koje lijekove i kada da koriste. Takođe, redovno da provjeravaju stepen kontrole bolesti u skladu sa Asthma Control Test-om. Upotreba kratkodjelujućih bronhodilatatora i variranje vrednosti PEF-a ukazuju na nedostatak kontrole astme!

Treći nivo liječenja – specifična hiposenzibilizacija

Ovaj tretman sprovodi se samo u ordinaciji treniranih ljekara za njenu primjenu – alergologa. To je uspješan tretman za liječenje respiratornih alergija (alergijski rinitis i astma) i alergije na ubode insekata, a indikacije su posljednjih godina proširene i na neke nutritivne alergije i atopijski dermatitis. Specifična hiposenzibilizacija je zapravo personalizovani lijek skrojen prema svakom pojedincu u odnosu na njegov alergijski profil, a podrazumijeva primjenu takozvanih vakcina. To je za sada jedina terapija koja djeluje na uzrok bolesti, mijenja tok bolesti, tj. sprečava nastanak astme kod oboljelih od rinitisa, pojavu novih senzibilizacija i novih alergija i ima dugotrajan efekat poboljšanja čak deset i više godina nakon prekida.

Šta dalje?

Medicina traga za novim, efikasnijim tretmanom ovih bolesti, na pragu smo novih inovativnih lijekova, tu je biološka terapija, novi vidovi imunoterapije… Ali, brinimo i o aerozagađenju, sadimo planski nealergene biljke, primijenimo agrotehničke i druge mjere u suzbijanju korova. “Prirodu nismo naslijedili od svojih predaka, već pozajmili od budućih pokoljenja.” Bitku sa alergijama možemo dobiti samo organizovanom brigom cijelog društva, a ne samo zdravstvenog sistema.

 

GRACIJA 54/2015.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...