Teri Ričardson

On ništa ne smatra prevulgarnim, a njegove kampanje često su označavane ozloglašenim X. Iako je nemali broj onih koji stil Terija Ričardsona smatraju pretjeranim i presirovim, on je miljenik urednika i modnih dizajnera zbog provokativnih fotografija, kao i činjenice da je uvijek pun novih i iznenađujućih ideja

Priredila Snežana Crkvenjaš
Foto AG

Da je posebna ličnost, znaju svi: oni koji ga vole zbog njegovih fotografija, oni koji sarađuju s njim, kao i njegove komšije koje ga svakodnevno viđaju kako se, odjeven u prepoznatljivu kariranu flanelsku košulju, vozi na biciklu. Teri Ričardson je oduvijek izuzetan profesionalac, veoma cijenjen i obožavan, a Tom Ford, na primjer, smatra ga najboljim fotografom s kojim je radio. Osim naslovnih strana najboljih svjetskih časopisa, poslije fotografa kao što su Brus Veber, Herb Rits, Piter Lindberg i Ričard Avedon, potpisuje i Pirelijev kalendar, radio je s vrhunskim top-modelima te zvijezdama poput Leonarda Dikaprija, Šeron Stoun, Leni Kravic, a objavio je i cijelu knjigu, Edge of Glory, sa 350 necenzurisanih fotografija Lejdi Gage. “Ništa nije prošlo kroz filtere”, kaže pop-ikona. “Slikao me dok sam se budila, prala zube, u kupatilu, u kadi, pod tušem. Ako išta znate o njegovim fotografijama, to je da ništa nije inscenirano.” Obožava ga i američki predsjednik Barak Obama, kojeg je Teri slijedio i fotografisao za potrebe predsjedničke kampanje.
U CARSTVU EKSPLICITNOSTI Fotografija je od samog rođenja obilježila život Terensa Terija Ričardsona, rođenog 14. avgusta 1965. u Njujorku, a odraslog u Holivudu: otac mu je slavni fotograf Bob Ričardson, koji je šezdesetih zajedno s Helmutom Njutnom i Ričardom Avedonom pokrenuo pravu modnu revoluciju, a majka Eni Lomaks, modna dizajnerka, koja mu je još kao dječaku poklonila foto-aparat. Teri je s oduševljenjem primio dar i počeo svakodnevno da ga koristi. Zahvaljujući majci, kasnije je ušao u svijet fotografije, upoznala ga je sa fotografom i dobrim prijateljem Tonijem Kentom, koji ga je zaposlio kao asistenta. Činio je to prilično neobuzdano, slikao je sebe, bande motorista, hevi metal i pank grupe uz koje je odrastao, ali na prirodan, neusiljen, ponekad drzak i napadan način. Iako je u tinejdžerskim godinama bio asocijalan, stidljiv i nije imao prijatelja, to ga nije spriječilo da pet godina svira bas u punk grupi The Invisible Government.
U najranijim radovima već može da se prepozna posebnost njegovog stila, koji će od Ričardsona da načini novog zločestog dečka u svijetu fotografije. Besraman je, agresivan, usmjeren prema eksplicitnom erotizmu začinjenom pozamašnom dozom autoironije, često neprijatan i uznemiravajući zbog svoje grubosti i surovosti. Eksplicitnost je njegovo carstvo: uobičajene lokacije, nenašminkane filmske i muzičke zvijezde, top modeli, obični ljudi iznenađeni na ulici ili javnom WC-u.
Ričardsonov talent i specifičan rad modna industrija zapazila je sredinom devedesetih, kada je uglavnom radio reklamne kampanje, drugačije od ostalih zbog korišćenja vrlo malo ili nimalo svjetla, kao i po brutalnom “kropanju” fotografija. Ričardsonov pomalo primitivan način rada bio je u apsolutnoj suprotnosti glamuru i sjaju modnog svijeta, a svaka fotografija na rubu čistog seksa, što je osobina koja je malo kome uspijevala u to vrijeme. Svojevrsna legenda postao je objavljivanjem fotografije sa Džosi Moran za kampanju brenda Sisley: muzla je kravu direktno u svoja usta, a mlijeko joj je curilo niz bradu i grudi. Ričardson je svima pokazao da je spreman da pomjera granice, za čije postojanje mnogi nisu ni znali, te da će to i da čini svakim svojim sljedećim radom.
PERVERZNJAK ILI PROFESIONALAC Dugogodišnja i veoma uspješna karijera obilježena je erotikom i provokativnom golotinjom, ali Teri Ričardson kaže da nikada nije volio pornografiju: “Pornografija me nikada nije privlačila, ne volim je jer u tom svijetu ima previše boli i tuge, a skoro nikako radosti i  zadovoljstva. Ne volim nikoga da iskorištavam, to nisam ja, to jednostavno nije moj stil. Na mojim fotografijama svi se sjajno zabavljaju.” Ipak, jednog od najtraženijih fotografa na svijetu, čija su kontroverzna djela uglavnom na granici umjetnosti i pornografije, modeli su optužili za seksualno zlostavljanje. Skandal je izbio tokom pariškog Fashion Weeka 2010, kada ga je danski model Rija Rasmusen optužila da manipuliše mladim koleginicama, jednako kao što je činio s njom. Njoj su se pridružile i druge, a Džejmi Pek je iznijela ozbiljne optužbe, govoreći o tome kako se Ričardson tokom snimanja neočekivano skidao i masturbirao pred njom. “Imala sam 19 kada sam ga upoznala na jednoj zabavi, a kada me pozvao u studio, pozirala sam i gola plesala uz pjesme grupe Yeah Yeah Yeahs. Molio me da ga zovem uncle Teri i pristala sam, mada mi je bilo glupo. Tokom sljedećeg snimanja se odjednom skinuo, preda mnom je stajao potpuno go s aparatom u rukama”, izjavila je Džejmi, koja je to iskustvo navela kao najgore u životu.
Svi koji dobro poznaju Terija tvrde da se besprijekorno ponaša u društvu mladih djevojaka, koje su uglavnom nage tokom fotografisanja te im dopušta da se ponašaju onako kako njima najviše odgovara, a u njegovu odbranu stala je glumica i model Nut Sijar: “Teri je zaista tip na mjestu, ne tjera te na nešto što ne želiš. Fantastičan je fotograf i sve što traži na setu je saučesništvo.” Na svome sajtu Teri je napisao: “Istinski sam povrijeđen besmislenim optužbama. Srećan sam što svakog dana radim s mnogo fantastičnih osoba. Uvijek sam poštovao svoj posao, ljude za koje i s kojima radim, smatravši ga saradnjom s onim ko stoji s druge strane foto-aparata.”
LICE ZABAVE Ono što je upadljivo na Ričardsonovim fotografijama jeste da se modeli sjajno provode. Teri Ričardson fotografiše sjajno, to znaju svi: svjetlo, boje, atmosfera, lica, sve je savršeno, a sa svake fotografije jednostavno pršte dobro raspoloženje i želja za životom, tako da morate da pomislite kako se ludo zabavljaju. Mješavina profesionalnosti i jedinstvenog talenta rezultiraju pozitivnom i zaraznom emocijom, što je sasvim sigurno doprinijelo nevjerovatnom uspjehu svega i svačega što se našlo pred Ričardsonovim objektivom, bilo da su u pitanju gola djevojka, majica ili sandale.
Taj zabavni, eksplicitni, opsceni, uznemirujući, zanimljivi, škakljivi i skandalozni svijet objedinio je 2006. u knjizi Kibush, kako kaže, najvažnijoj u njegovoj karijeri, koja sadrži 358 “fotografija za odrasle”. “U pitanju je veoma dug posao, radim od 16. godine, kada sam počeo da fotografišem iz zabave, što je kasnije preraslo u profesiju. Uvijek sam o Kiboshu mislio kao rezimeu mog posla. Kibosh je moja knjiga, najintimniji djelić mog fotografskog bića. Rečenica Nikad ne bih tražio od nekog da uradi nešto što i sam ne bih uradio, koja stoji u uvodu, odraz je mog dubokog poštovanja prema svima koji su mi pomogli u njenom nastanku. Htio sam da svima bude jasno koliko mi je ta knjiga važna, nisam zanemario niti jedan detalj, sve je moralo da bude onako kako sam oduvijek zamišljao. Izraziti se, ispričati priču o sebi putem fotografija posao je koji traži mnogo, mnogo vremena, možda i cijeli život. A to je Kibosh za mene”, ovim riječima opisao je smisao svoga rada, a to je – dati lice zabavi!
Dolaskom novog milenija, Teri Ričardson, koji je od tada do danas za nekog genije a za nekog neurotičar, postao je ikona, umjetnik, revolucionar, ozbiljni istraživač pornošika, pripadnik generacije alternativnih fotografa koji svoju publiku konstantno pokušavaju uznemiriti, a nikako postići da se osjećaju sigurnim pred njegovim fotografijama. Hronično anksiozan i uznemiren, na granici šizofrenije, Teri Ričardson, koji je bijeg i sklonište pronašao u drogi i seksu, postao je jedno od najvažnijih imena u svijetu fotografije, zahvaljujući neponovljivom i jedinstvenom izrazu. Bez blještavila, luksuza i svjetla, ali s ogromnom dozom humora, Ričardsonove fotografije izazivaju istovremeno osmijeh na licu i neugodu. Možda je upravo ta mješavina tajna njegovog neodoljivog šarma i ogromnog uspjeha.

Gracija br. 90, 14.10.2016.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...