Vladar jeseni

Šipak ili šipurak, divlja ruža ili pasja ruža (Rosa canina) je biljka iz porodica ruža. Korijen biljke je vrlo razvijen i duboko prodire u zemljište. Stari Rimljani su vjerovali da šipak, između ostalog, liječi bjesnilo kod pasa, zbog toga i latinski naziv biljke – pasja ruža.

Spada među najljekovitije voće na svijetu zbog blagotvornog uticaja na kardiovaskularni, nervni i koštani sistem. Prva asocijacija na šipak je čaj koji pomaže protiv umora i iscrpljenosti te ublažava simptome prehlade i gripe. Koncentracija vitamina C u šipku čak je 50 puta veća nego u narandži. Osim vitaminom C, bogat je beta karotenom, od kojeg dolazi i predivna crvena boja i organske kiseline. Organske kiseline podstiču bolju funkciju i rad bubrega. Zbog velike količine tanina, šipak u obliku sirupa ili čaja pomaže protiv upale sluzokože crijeva i kod dijareje, a sprečava i krvarenje i upalu desni.

Šipak se po pravilu ne konzumira svjež, nego se suši za spremanje čaja. U berbi treba biti oprezan i izboriti  se sa trnovitim i visokim grmom. Priprema plodova je takođe prilično zahtjevna, jer je šipak iznutra pun sjemenki i bodljikavih dlačica, ali vrijedi se potruditi. Mnogi se slažu da su proizvodi od šipka jednostavno čudotvorni. Plodovi se suše cijeli, ili se prije sušenja prerežu po dužini. Prerezane plodove treba očistiti od sjemenki i dobro oprati, kako biste odstranili bjelkaste dlačice koje okružuju sjemenke (radite s rukavicama jer dlačice mogu iritirati kožu). Neko šipak danima suši na suncu, što predstavlja potpun prirodan način sušenja,  a brži postupak je zagrijavanje u rerni na 40-50°C kako bi plodovi zadržali intenzivnu crvenu boju. Skinuti peteljke prije sušenja. Osušeni šipak čuvajte u pamučnim ili lanenim vrećicama, na hladnom mjestu, i ne duže od godinu dana.

 

Booking.com

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...