Znate li šta je mizofonija

Strah od zvuka je fonofobija, dok se osobe sa mizofonijom ne plaše, samo ne podnose kuckanje sata, glasno žvakanje...

Od grebanja noktima po tabli, do uznemirujuće buke iz komšiluka (šta god da rade) – zvukovi mogu da budu neprijatni. Ali, ti zvučni stimulansi nekada su više nego iritantni, i mogu biti okidači mizofonije. Naizgled bezazleni zvuk može prouzrokovati nekontrolisan napad bijesa kod nekih ljudi. Mizofonija (“mržnja prema zvukovima”) je kada vam zvuk glasnog žvakanja ili disanja, škljocanja olovkom, itd. toliko smeta da jednostavno – pobjesnite.

12 činjenica o mizofoniji

1. Promjene u mozgu Kako su istraživanja još uvijek u ranom stadijumu, mnogo je dezinformacija o mizofoniji. Naprimjer, ako vas nervira što neko glasno žvaće, to još uvijek ne znači da imate mizofoniju. Istraživanja pokazuju da u slučajevima mizofonije zvuci izazivaju određene promjene u mozgu, u predjelu koji kontroliše emocije. Zvuk je okidač preterane moždane reakcije.

2. Reakcija može biti fizička Bilo da neko žvaće kreker, lupa po tastaturi, diše na usta, kod osobe sa mizofonijom to može izazvati fizičku reakciju u vidu stegnutosti ili bola u grudima, ubrzanog rada srca, preznojavanja. Ujedno može nastati osjećaj bori se ili beži, zbog čega osobe sa mizofonijom napuštaju prostoriju kako bi izbjegle sukob.

3. Bijes zbog žvakanja je pogrešna interpretacija Jedna od ustaljenih definicija mizofonije je: stanje koje prouzrokuje ekstremno negativne reakcije na određene zvukove koje većina ljudi uopšte ne primjećuje ili zanemaruje. Žvakanje jeste zvuk koji najčešće pogoršava mizofoniju, ali ne i jedini. Zvukovi iz prirode takođe mogu izazvati reakciju (ptice ili vjetar, naprimjer).

4. Pet vrsta zvuka Zvuci koji su okidač mizofonične reakcije mogu se razvrstati u pet različitih kategorija: zvuci ustima kao što je žvakanje, zvuci disanja, vokalni zvuci poput pjevušenja, zvuci tjelesnih pokreta kao što je pucketanje i raznovrsni zvuci kao što je škljocanje olovkom ili šuštanje papira.

5. Ispoljava se u tinejdžerskom periodu Mizofonija se obično ispoljava između devete i trinaeste godine života. Pretpostavka je da stanje ima fizičku i mentalnu osnovu, mada medicina još uvek nije otkrila šta aktivira mizofoniju.

6. Učestalija je kod žena nego kod muškaraca – Misterija je zbog čega.

7. Nije fobija Strah od zvuka je fonofobija. To je specifičan oblik mizofonije, kada je strah dominantna emocija koja je izazvana zvukom. Osobe sa mizofonijom se ne plaše zvukova, samo ih ne podnose.

8. Korijen je možda u stresu ili anksioznosti Ako je to tačno, dodatne terapijske tehnike mogu se primijeniti za ublažavanje mizofonije.

9. Veza sa prošlošću Jedna od pretpostavki je da jaka emocionalna reakcija na zvuk zapravo okidač nekog sjećanja.

10. Mijenja život Olana Tensli Hankok je žena koja živi sa mizofonijom. Kako ne može da podnese zvuk žvakanja, ne objeduje sa porodicom, nego sama u sobi. Nije znala da ima mizofoniju, dok nije ukucala u Google: – Kada čujem ljude kako jedu, dođe mi da ih udarim! Olana kaže da kontroliše svoje stanje smanjenim unosom kofeina i alkohola i da većinu vremena nosi čepiće za uši.

11. Faktor kreativnosti Na testovima kreativnosti osobe sa mizofonijom pokazuju visoke rezultate.

12. Ne može se izliječiti Ne postoji lijek, ali je moguće naučiti kako da upravljate simptomima i kako da povećate toleranciju na određene zvuke.

VIA http://portaloinvalidnosti.net/

Booking.com

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...