Znate li šta je pasivna agresivnost?

Mnogi ljudi se gotovo svakodnevno susreću sa pasivnom agresijom. Neki se njom možda služe, a da to i ne znaju

Pasivna agresivnost gotovo da je“ talenat“, sposobnost da se prebaci ljutnja na druge, tako da sama osoba nikada nije otvoreno ljuta i agresivna, ali svojim ponašanjem čini da se okolina oseća iritirano i napadnuto. Njenu osnovu čine osujećenje, gnjev i zavisnost. Pasivno-agresivno ponašanje je vid mazohizma koji se odražava u ličnom neuspjehu, odugovlačenju i autodestruktivnom ponašanju koje utiče negativno na samu osobu, ali i na njenu okolinu.

Stalni negativni i pasivni otpori kod osobe manifestuju se:

– pasivnim odbijanjem rutinskih zadataka, kako društvenih tako i poslovnih,
– čestim žalbama kako ga drugi ne cijene i ne razumiju
– konfliktnim, svađalačkim ponašanjem
– ekscesnim kritikovanjem i omalovažavanjem autoriteta
– ispoljavanjem zavisti i ogorčenosti prema onima koje vidi kao uspješnije i sretnije
– preuveličane i neprestane žalbe na vlastitu nesreću
– oscilacije neprijateljskog prkosa i kajanja

Osim navedenih karakteristika ponašanja, pasivno-agresivne ličnosti najčešće okrivljuju i osuđuju one od kojih najviše zavise, ali pritom odbijaju da se te zavisnosti i oslobode.

Kada govore o vlastitim potrebama i željama nisu direktni, ne postavljaju precizna pitanja u vezi toga šta se od njih očekuje i postaju anksiozni kada su primorani da uspiju ili kada se njihova uobičajena odbrana okretanja agresije prema sebi samima ukloni.

Rijetko će reći da nešto ne žele da urade, da im nešto ne odgovara, ali će se u ponašanju vidjeti njihov drugi stav – govoriće Da, a njihovo ponašanje Ne.

Načini ispoljavanja pasivne agresivnosti

Pasivna agresivnost ima brojne manifestacije kojima su mnogi skloni, ali se kod ovog tipa ličnosti javlja kao stalni obrazac ponašanja:

Zaboravljanje – Zaboravljanje važnih datuma, rođendana, godišnjica, kašnjenje na sastanke i sl. kao način izbjegavanja obaveza i prikrivene sabotaže.

Neodgovornost – Odgovornost za svoje postupke izbjegavaju, uvijek je neko u njihovoj okolini „kriv za ono što se događa i taj neko mora da snosi krivicu za svoja (ne)djela“.

Neizražavanje ljutnje – U komunikaciji deluju fino i ljubazno, što je samo površina i maska drugih osjećanja.

Strah od bliskosti – Povjerenja u ljude gotovo da nemaju, zbog čega teže da se ne vezuju emotivno.

Ne treba izgubiti iz vida da pasivno-agresivne ličnosti ipak govore sve što misle, ali na drugačiji način. Indirektno se ljute, zavide, manipulišu, tako da svoju ljutnju maskiraju naizgled savršeno logičnim obrazloženjima i zaključcima. Vješto kod drugih izazivaju osjećaj krivice i grižnje savjesti. Međutim, iza prikrivene agresije koju ispoljavaju na specifične načine krije se i potreba za odobravanjem od drugih.

Važno je imati na umu i to da svi mogu pronaći situacije u kojima su bili pasivno agresivni. Nije svaka nespretna greška pasivno agresivni napad. Međutim, kod pasivno-agresivnih ličnosti ova vrsta ponašanja je neizbježna, to je šablon koji govori o skrivenoj ljutnji i nemogućnosti razumijevanja i izražavanja osećanja na pravi način.

DA, ALI – je uzrečica koja prati gotova sva njihova objašnjenja.

Naginju ka tome da u svemu vide najgore. Puni su negativnosti, cinizma i skeptičnosti. Posmatraju pozitivne događaje sa nevjericom i imaju generalno mizantropski pogled na svet, dok prepiranje i mrzovoljnost prate gotovo sve aktivnosti.

Odnosi sa drugima

Pasivno-agresivni tip ličnosti je rutinski pesimista u pogledu sebe i drugih; razdražljiv, tvrdoglav, a drugi mu lako zasmetaju.

“Ne razumijem šta to znači…”, “Zaboravio sam pitanje…”, “Ali zar niste upravo rekli?…”, je način na koji “hvataju u zamku“ saradnike i prijatelje u nastojanju da ih ubijede u nešto. Skloni su depresiji, problemima u prilagođavanju i anksioznosti. Kada se žale na problem, obično je to problem sa nekim drugim, jer nisu skloni samokritičnosti.

Partnerske veze su im rijetko mirne i sretne, a glavni razlog za to leži u činjenici da se lakše vežu za svoju ozlojeđenost nego za osećaj zadovoljstva koje dobijaju od partnera. Dolaženje do ciljeva i osjećanja zadovoljstva vide kao težak i neostvariv zadatak.

Samopouzdanje je nešto što im nedostaje i čini da budućnost gledaju veoma pesimistično. Pasivno-agresivne ličnosti rijetko su dramatične, rijetko otvoreno podliježu afektima i gotovo nikada nisu otvoreno agresivne.

Uticaj vaspitanja

Pasivna agresija razvija se onda kada je otvoreno izražavanje agresije i neslaganja onemogućeno. Porodice u kojima je strogo kažnjavano otvoreno ispoljavanje nezadovoljstva i ljutnje „dobar su temelj“ za razvoj pasivno-agresivnog ponašanja.

Autoritativni mentalitet i izvan porodice takođe ima uticaja na razvoj ove vrste ponašanja – strogi zahtjevi sistema, škole, vršnjaka itd.

Na razvoj pasivne agresivnosti značajan uticaj imaju i kontradiktorne poruke koje šalje porodica i sredina. Ukoliko se pravila ponašanja mijenjaju, kada „biti dobar“ jedan dan znači jedno, drugi dan drugo. Kada se isto ponašanje u određenim uslovima hvali ili ignoriše, a u drugim kažnjava. Sve ovo utiče na to da dijete postaje nesigurno i nije u mogućnosti da sve te poruke integriše u sopstveni sistem ponašanja.

Dominantni roditelji koji onemogućavaju ispoljavanje aktivne agresivnosti provociraju mogući razvoj pasivne agresivnosti kod djece. Nakon uticaja ovakve roditeljske agresivnosti potrebno je dosta vremena, navikavanja na nove uslove koji ne zahtijevaju primjenu pasivne agresije. Možemo reći da je potreban ponovni proces odrastanja kako bi se ovi nezreli obrasci ponašanja promijenili i kako ne bi nastavljali da donose više štete nego koristi po osobu i njenu funkcionalnost.

Pasivna agresivnost na poslu

Pasivno agresivne ličnosti su sklone da odlažu obaveze koje imaju i otežu sa radom, a uvijek se čini da sve što rade, rade sporije nego što bi mogle. Paradoksalno je to što vjeruju da posao obavljaju mnogo bolje nego što drugi misle i često ostanu zatečeni povratnom informacijom koju dobiju od nadređenih.

Nezadovoljstvo na poslu ne iskazuju otvoreno, ali se od njih može očekivati da frustraciju pokažu manjkom koncetracije na sastancima, zijevanjem, ignorisanjem drugih, protezanjem i sl. Skretanje pažnje na takvo ponašanje najčešće nema konstruktivnih efekata, ne priznaju svoje ponašanje kao destruktivno, brane se otpočinjanjem igre zbunjenog i iznenađenog učesnika. Na posao se stalno žale, nezadovoljni su i frustrirani.

Povratne informacije koje dobijaju od nadređenih, koje su često negativne, osjećaju kao nepravdu. Odbijaju priznanje svog udjela u sukobima koji nastaju na poslu, dok nadređenog najčešće pokušavaju da iskoriste kao paravan za opravdanja koja slijede. Karakteriše ih stav odbrane u kome naizgled prihvataju stavove i zaduženja koja dolaze od nadređenih a koja, prije ili kasnije, prate komentari kao što su: “Ja to već znam, ja sam to već rekao, ja sam to već probao…”.

Pasivna agresivnost predstavlja indirektnu agresiju kroz pasivnost i sabotažu, što je zapravo izražavanje fundamentalne agresije na prikriven način.

Pasivna agresivnost predstavlja indirektnu agresiju kroz pasivnost i sabotažu, što je zapravo izražavanje fundamentalne agresije na prikriven način.

Slična ponašanja očekivana su kod djece i adolescenata dok uče da se suprotstave odraslima. Međutim, kod odraslih osoba smatra se nezrelim mehanizmima odbrane.

Od pasivnog ka aktivnom

Konstantno izražavanje negativnog stava i pasivna agresija predstavljaju problem sa brojnim posljedicama. Ipak, ovu vrstu ponašanja u određenoj mjeri možemo naći u svakodnevnom životu.
Mnogi od nas su se našli u situaciji kada određeni autoritet na neki način ograničava naše ponašanje. Taj osjećaj budi potrebu za buntom, nekom indirektnom osvetom. Neki nepravdu vide u poštovanju nametnutih rokova, plaćanju PDV-a državi i sl. Vjerovatno ste uhvatili sebe u maštanju u kom možete da se suprotstavite autoritetu i vi budete ti koji će odlučivati – takve misli su normalne i svakodnevne. Međutim, pasivno-agresivna ličnost svaki zahtjev vidi na taj način, svako zadovoljenje očekivanja oseća kao potčinjavanje, a svako ispunjenje zahtjeva kao poniženje.

Pasivno-agresivne ličnosti su aktivno ambivalentne; ambivalencija se ogleda u konfliktu između toga da samo svoje potrebe stavljaju na prvo mjesto i da zadovolje zahtjeve drugih i sredine. U nemogućnosti da nađu balans, variraju sa jedne strane na drugu ispoljavajući pritom sva pomenuta ponašanja i nepredvidljivost.

Sa jedne strane, kada ispunjavaju zahtjeve drugih, ljute se na sebe jer ne uzimaju u obzir svoje potrebe, a zatim odmah i mijenjaju ponašanje u svoju korist. Međutim, na ovaj način ugrožavaju važne odnose i gube potrebnu podršku od drugih. Slijedi kajanje i vraćaju se prvobitnom ponašanju.

Promjene u psihoterapijskom radu kod pasivno-agresivnih ličnosti se dešavaju kontinuirano, radom na pojedinačnim ispoljavanjima problema. Potpuno odbijanje ispunjenja zahtjeva koje nameću posao ili prijatelji i porodica postepeno zamjenjuje prihvatanje ispunjenja zadataka uz davanje ličnog pečata.

Umjesto omalovažavanja autoriteta razvija se sposobnost konstruktivnog suprotstavljanja, bez pretjerivanja.

Konfliktno ponašanje spram mogućnosti rješenja istih uz poštovanje druge strane.

Zavist i želja da se napakosti boljem i uspješnijem mijenja se trudom da se i sam bude takav, iako osjećanje razočaranosti ponekad prati neispunjenje tog cilja, ali ne prerasta u zavist i osvetničko ponašanje.

Oscilacije prkosa i kajanja su povremene, ali ne čine sastavni dio ponašanja.

Umjesto stalnih žalbi na ličnu nesreću razvija se sposobnost prihvatanja uslova života koji ne zavise od same osobe, ali se i razvija inicijativa da se mijenja moguće.

Na ovaj način možemo razumjeti dinamiku pasivno-agresivnog ponašanja: Oni pristaju na sve ponuđene aktivnosti, ali ne ostaju dosljedni, sabotiraju ono na šta su pristali, mijenjaju značenje dogovora i odnosa do toga da njihova aktivnost i njihov udio postaje beskoristan.

VIA www.b92.net

Booking.com

Komentari

učitavam...