Pera Palas Hotel u Istanbulu, koji je u prošlosti bio omiljeno mjesto bogatih i slavnih, igrao je vrlo značajnu ulogu u životu kraljice zločina, britanske dame i najprevođenijeg autora na svijetu – Agate Kristi. Ne samo da je bila čest gost ovog hotela između 1926. i 1932. godine nego je i jedan od njenih najpoznatijih krimi-romana, Ubistvo u Orijent Ekspresu, napisan upravo za vrijeme boravka u Pera Palasu. No, nakon što su braća Varner angažovali jednog od najboljih i najpoznatijih svjetskih medija Tamaru Rand, čiji je zadatak bio stupiti u kontakt sa duhom tada već preminule Kristi, otkrivena je još jedna veza. Randova je tvrdila kako je uspjela da ostvari kontakt s Agatom: odala joj je da se ključ kutije u kojoj se nalazio njen tajni dnevnik, koji bi objasnio misteriju njenog života, nalazi upravo u hotelu Pera Palas, u sobi 411. Vijest je eksplodirala kao bomba i novinari su okupirali hotel, a događaje iz sobe 411 je direktnom satelitskom vezom te 1979. prenosila američka televizija. Nakon što su demolirali pod hotela, odmah ispod vrata, na mjestu gdje se pod spaja sa zidom, pronađen je zarđali, osam centimentara dugačak ključ. Tako je i nakon smrti Kristi nastavila da piše misterije po kojima je postala poznata za života. Mada je karijera spisateljice bila nešto što mala Agata Meri Klarisa Miler nije planirala. Željela je postati pijanistkinja.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Rođena 15. septembra 1890. u Devonu kao kćerka Frederika Alvaha Milera, Amerikanca sa srednjim prihodima, i njegove supruge Klarise, Agata je jako rano ostala bez oca. Podučavana je kod kuće, a ohrabrenje da piše je od malih nogu dobijala od svoje majke. U 16. godini poslana je u školu u Pariz, gdje je studirala pjevanje i klavir, no nikada nije postala pijanistkinja jer ju je od toga sprečavao strah od scenskog nastupa. Na odmoru u Kairu, na koji je otišla sa svojom majkom, prvi put piše priču, koju zajedno s ostalim kratkim pričama objavljuje na nagovor svog najboljeg prijatelja Edena Filpotsa.
POARO I MIS MARPL Prvu ljubav svog života, oficira vazduhoplovstva Arčibalda Kristija, upoznala je neposredno prije Prvog svjetskog rata. Vjenčali su se 1914, a pet godina kasnije dobili su kćerku Rozalindu. Tokom Prvog svjetskog rata Agata je radila u bolnici Crvenog krsta u Torkvaju, gdje je stekla znanje o otrovima, koje joj je vrlo koristilo kada je počela da piše svoje romane. Njen prvi krimić, Misteriozna afera u Stajlesu, čitaoce je upoznao sa likom belgijskog detektiva Herkula Poaroa, koji će se pojaviti u više od 40 knjiga. Komični detektiv, sa jajolikom glavom, brkovima i francuskim akcentom, dobio je, u skladu sa šerlokovskom tradicijom, i svoga Votsona, pomoćnika kapetana Hastingsa. Kao i Holms, i Poaro stvari rješava snagom “malih sivih ćelija” i to po uzorku koji vidi samo on, a nikada šef policije. Agatin drugi detektiv bila je, sasvim neočekivano, žena. I to ne moderna, mlada i seksipilna, nego stara engleska dama Mis Marpl, koja se umjesto na sive ćelije oslanjala na svoju intuiciju. I pojavila u 17 romana. Ni Poaro ni Marpl nisu imali porodičnog života – bili su potpuno predani radu.
Ni sama Agata nije bila daleko od ovog obrasca. Za 56 godina napisala je 66 detektivskih romana, među kojima su najpoznatiji Ubistvo Rodžera Akrojda (1926), Ubistvo u Orijent Ekspresu (1934), Smrt na Nilu (1937) i Deset malih crnaca (1939). Osim toga, Kristi je 1977. napisala autobiografiju, te nekoliko pozorišnih komada, od kojih je svakako najpoznatija Mišolovka, koja se u kontinuitetu već preko 30 godina igra na londonskom West Endu.
MISTERIOZNA AFERA Brak s Arčibaldom raspao se 1926. godine, kada je saopštio svojoj supruzi kako je zaljubljen u mlađu ženu Nensi Nil. Iste godine Agati umire majka. I tu započinje najpoznatija misteriozna afera iz spisateljkinog života. Dok je Arči, kako su zvali Kristija, bio u kući prijatelja sa svojom ljubavnicom, Agata u domu Kristijevih u 9,45 objavljuje kako će izaći napolje da se provoza. Sljedećeg jutra njen automobil pronađen je nekoliko milja dalje, s odjećom i dokumentima razbacanim po sjedištima. Nakon izvršenog policijskog uviđaja, štampa je objavila kako je najpoznatija kraljica zločina izvršila samoubistvo. Ili je ubijena. Ili je izgubila pamćenje. Ili su je oteli. Ili…
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Stvar nije popravila činjenica da je Agata napisala nekoliko konfuznih pisama neposredno prije nestanka. U jednom pismu, upućenom svome djeveru, rekla je kako odlazi u Jorkšir na odmor. Šefu lokalne policije poslala je pismo u kojem kaže da se boji za svoj život. Kako se na samo pola milje od mjesta gdje su pronašli automobil nalazilo jezero, vrlo slično onome u jednom njenom romanu u kojem se utapa glavna junakinja, policija je pretražila dno, no bez uspjeha. Oko 15.000 volontera pretraživalo je okolinu, Arčibald Kristi je praćen, a njegov telefon prisluškivan. Ispostavilo se kako je Agata zaista otputovala u Jorkšir, u banju, gdje je stigla 4. decembra, i u knjigu gostiju se upisala kao Tereza Nil. Pošto se njena slika kontinuirano pojavljivala u novinama, čak ju je prepoznalo nekoliko gostiju, ali se Agata smijala nagovještajima kako bi upravo ona mogla biti nestala autorka. Konačno je neko obavijestio policiju, koja je 14. decembra dovela supruga da je identifikuje. Komentar Agate na njegov dolazak bio je: “Divno, došao mi je brat.” Nakon ljekarskih pregleda utvrđeno je kako je oboljela od amnezije izazvane šokom zbog majčine smrti. Agata nikada nije željela da govori o ovom incidentu, što je samo potpirilo špekulacije. Kako bilo, razvod je bio konačan 1928. godine.
IDEALAN MUŽ Agatina sljedeća ljubav bio je arheolog Maks Malovan, kojeg je upoznala na svojim putovanjima po Bliskom istoku 1927. Kako se pridružila njegovim ekspedicijama u Siriji i Iraku, ovo su mjesta na koja je kasnije smjestila radnju svojih romana Ubistvo u Mesopotamiji (1936) i Smrt na Nilu. Njene lične arheološke avanture opisane su u knjizi Come Tell Me How You Live (1947). Malovan je bio katolik i 14 godina mlađi. O braku sa najprominentnijim britanskim arheologom Agata je izrekla čuvenu rečenicu: “Arheolog je idealan muž za svaku ženu. Što je starija – on je zainteresovaniji.”
Tokom Drugog svjetskog rata radila je u londonskom dispanzeru University College Hospital, ali je kao književnica postajala sve popularnija i van Britanije. Njen roman Svjedok optužbe bio je izabran za najbolji strani roman New York Drama Critics Circlea, a među mnogim filmskim adaptacijama bila je i ona Ubistva u Orijent Ekspresu (1974), sa Albertom Finijem kao Poaroom, te Smrt na Nilu (1978), u kojoj je belgijskog detektiva igrao Piter Justinov. Predsjednicom British Detection Cluba proglašena je 1967. godine, a 1971. dobila je titulu Dame Britanskog carstva. Ono što je manje poznato jeste podatak da je pod pseudonimom Meri Vestmakot napisala i seriju ljubavnih romana.
Agata Kristi je umrla 12. januara 1976. u Valingfordu, Oksforšir. Sa preko stotinu romana, koji su prevedeni na 103 svjetska jezika, u vrijeme smrti bila je najbolje prodavan britanski autor. Sahranjena je na malom crkvenom groblju, koje po izgledu podsjeća na one koje je opisivala u svojim romanima. Neposredno prije smrti priznala je kako nikada nije bila niti blizu nekog ubice. “Ja o pištoljima ne znam ništa, i zbog toga svoje likove ubijam tupim predmetima, ili, još bolje, otrovom. Ne bih mogla gledati unakaženo tijelo. Mene zanima razlog, tako da najčešće ni ne opisujem kraj, koji uvijek rezultira lešom.”
GRACIJA 68/decembar 2015.
