Aida Orahovac Kuč: Spremna sam za dječiju kritiku

Iako je po struci diplomirana ekonomistkinja, Aida Orahovac Kuč se posljednjih nekoliko godina intenzivno bavi poezijom i osvaja nagrade na brojnim domaćim i regionalnim takmičenjima

Razgovarala Svetlana Peruničić
Foto Vesela Mišković

Aida Orahovac Kuč je prvu pjesmu napisala još u osnovnoj školi i posvetila je majki. Voljela je da s vremena na vrijeme napiše po koji stih ili pjesmu, a već u srednjoj školi to joj je postalo strast, pa je svoje pjesme redovno recitovala na školskim priredbama. Kao djevojčica je bila opčinjena Draganom Radulovićem, čiju je poeziju redovno čitala, a nije propustila nijednu priliku da na televiziji odgleda njegove dokumentarne emisije. Priznaje da je, zahvaljujući njemu, počela da piše i poeziju za djecu. Posljednjih pet godina intenzivno piše, a za to vrijeme učestvovala je na brojnim konkursima i festivalima. Njeni radovi su zastupljeni u zbornicima i književnim časopisima izdatim u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu, Skoplju, Bihaću, Gostivaru, Knjaževcu i, naravno, Crnoj Gori. Osvojila je brojne nagrade – prvo mjesto na konkursu Pisci i književnost, Zagreb, drugo na Festivalu Unom teku riječi, prvo na Dječijem festivalu poezije Svjetlost Sarajevo, treće na Festivalu Antologija ljubavi u Knjaževcu, nagrađena je za najboljeg stranog autora na Festivalu poezije Bihać…, a dobila je i brojne plakete, priznanja i zahvalnice za učešće na festivalima širom bivše Jugoslavije.
Nedavno se odlučila za novi izazov, možda i najveći do sada: da napiše prvu knjigu za djecu. Uprkos pandemiji koronavirusa, ali i okretanju ljudi lažnom, virtuelnom svijetu, Aida Orahovac Kuč se trudi da sačuva prave, tradicionalne i istinske vrijednosti, a najavila je i svoju drugu samostalnu izložbu fotografija.
Njena poezija će biti zastupljena u zbirci mladih stvaralaca Balkana i prevedena na francuski jezik, a potom predstavljena na sajmu slavistike na Sorboni.
Govori engleski, italijanski i španski jezik.

Kada ste počeli da pišete poeziju, odnosno prozu?
– Počela sam da pišem još u osnovnoj školi, ako računamo učešće na školskim priredbama. Ozbiljniji stihovi su uslijedili u periodu srednje škole.
Sjećate li se prve pjesme koju ste napisali? Kome ste je prvom pročitali?
– Naravno. Moja prva pjesma je bila Majki za 8. mart, a napisala sam je u osnovnoj školi. Zahvaljujući njoj sam dobila peticu i nastupala na priredbi povodom Dana škole. Majka je imala privilegiju da je čuje prva.
Kao djevojčica (a i danas) obožavali ste Dragana Radulovića, njegove emisije, poeziju… Da li bi ste danas bili pjesnikinja da nije bilo njega?
– Često se sjetim čika Dragana, kako smo ga moja generacija i ja zvali. Njegovo stvaralaštvo me je podstaklo da pišem za djecu. Svakako da bih pisala poeziju i prozu, ali je pitanje da li bih pisala za djecu.
Kažete da su u jednom periodu života na Vas najviše uticali ruski pjesnici i pisci, ali i Šekspir, Bodler…
– Šekspir, Puškin i Bodler su, kao dio obavezne lektire za srednju školu, u znatnoj mjeri uticali na moj stil pisanja i izražavanja, naročito kada je u pitanju ljubavna poezija. Oni su neprikosnoveni velikani svjetske klasične književnosti i gaje poseban elegični stil u pisanju ljubavne poezije.
Po profesiji ste diplomirana ekonomistkinja, trenutno na magistarskim studijama. Postoji li veza između ekonomije i poezije/proze?
– Često me pitaju kako jedan ekonomista sebe pronalazi u umjetnosti uopšte. Jeste da nema baš povezanosti između ekonomije kao društvene nauke i književnosti kao umjetnosti, ali nije nešto što je nemoguće. Ako nosite crtu umjetnika u sebi ona će, svakako, naći način da dođe do izražaja, bilo da ste ekonomista ili matematičar.

“Ako bih izdvajala neku nagradu, onda bi to bila za pjesmu Heroj našeg doba, koja je nagrađena na festivalu u Knjaževcu, a govori o nesvakidašnjem herojskom podvigu jednog dječaka, što se ne dešava baš svaki dan”

Završavate prvu knjigu priča za djecu, a poznato je da su najmlađi najstrožiji kritičari. Da li ste spremni na taj izazov?
– Da, spremna u potpunosti za tu najiskreniju, najžešću ali i najdražu kritiku, jer su djeca najzahvalnija publika koja vam istinski posveti pažnju i vrijeme baveći se vašim djelom.
Koliko su Vaše pjesme autobiografske?
– Pojedine imaju neke autobiografske elemente. To su pjesme koje spadaju u ciklus misaone savremene poezije, gdje prevashodno pišem o mnogobrojnim događanjima kod nas i u svijetu, kako na političkom, tako i na društvenom nivou.
Učestvovali ste na brojnim festivalima i konkursima širom regiona. Koliko je za pjesnika bitno da bude prisutan na književnoj sceni?
– Svakako da je za umjetnika mnogo bitno da bude prisutan na festivalima i da, koliko je moguće, učestvuje na konkursima, nevezano za nagrade. Tako se stiče iskustvo i produbljuje veza sa publikom koju sve više upoznajete sa svojim pisanjem, postajući tako prepoznatljivi.
Osvajali ste brojne nagrade. Koje biste izdvojili i zašto?
– Svaka nagrada mi je posebno draga. Ako bih izdvajala neku, onda bi to bila nagrada za pjesmu Heroj našeg doba, koja je nagrađena na festivalu u Knjaževcu, a govori o nesvakidašnjem herojskom podvigu jednog dječaka, što se ne dešava baš svaki dan. Ta nagrada mi je posebno draga jer sam uspjela da tu emociju dočaram i žiriju i publici.
Pandemija koronavirusa je paralisala brojne djelatnosti, pa su ove godine izostali mnogi festivali. Šta mislite, ako pandemija potraje, koliko i kako će uticati na produktivnost pjesnika/pisaca?
– Pandemija je izazvala zastoj u svemu na globalnom nivou. Što se književnosti tiče, situacija sa koronom ima donekle i dobru stranu koja se ogleda u tom višku vremena za stvaranje, ali i podstiče razmišljanje faktički o svemu što čini život, otvarajući time vrata novim inspiracijama. Ono što je loša strana je otkazivanje mnogih festivala, kao i održavanje konkursa i manifestacija pod potpuno novim, ograničavajućim okolnostima.
Na ovogodišnjem Barskom ljetopisu predstavili ste zbirku poezije Milenijum. S obzirom na okolnosti u kojima je promovisana, kako ste zadovoljni kritikama i prijemom publike?
– Prije svega, učešće na ovogodišnjem Barskom ljetopisu mi je značilo mnogo s obzirom na to da se radi o prestižnom državnom festivalu. Raduju me kritike, kako pozitivne, tako i one druge iz kojih se, svakako, mogu izvući određene smjernice – šta publika voli da čita i očekuje da nađe u mojoj poeziji.
Sa sobom uvijek nosite blok i olovku, jer, kako kažete, nikada ne znate kada će se roditi ideja za pjesmu ili priču. Šta ste posljednje zapisali?
– Blok i olovka su sastavni dio moje tašne. Pjesnicima inspiracija obično dođe u momentu. To će vam reći većina ljudi koji pišu. Posljednje što sam zapisala u blokčiću je rečenica Kada telefon bude vezan žicom ljudi će povratiti slobodu. Posmatrajući ljude koji konstantno imaju uperen pogled u ekran smartfona, ne može a da se ne primijeti koliko smo postali robovi moderne tehnologije.
Jedna od Vaših pjesama koja je najviše nagrađivana je Instagram republika. Kako ste povezali ta dva pojma?
– Instagram republika je pjesma koja govori o našem virtuelnom životu koji manje-više svi živimo paralelno sa našim stvarnim životom. U toj Instagram republici svi smo oličenje savršenosti i uspjeha, putujemo češće nego piloti, uvijek nasmijanog lica, blještavo bijelih zuba, sa ormarom punim dizajnerskih krpica, plus ajfon kao statusni simbol. Dakle, sve ono što je suprotno u realnom životu mi živimo u Instagram republici. Poenta pjesme je da smo se, nažalost, pogubili u želji da živimo filmskim životom, postali smo taoci nerealnih prohtjeva, lutajući negdje po sopstvenim sobama zablude. Pored stotina otvorenih vrata koja nam nudi realan život, mi traćimo vrijeme kucajući uporno na zatvorena vrata nerealnog insta svijeta.
Bavite se slikarstvom i fotografijom. Kažete da je sve počelo kao hobi, a onda ste saznali za ljetnji kamp u Parizu…
– Fotografija i slikarstvo su moja druga strast i sve je počelo kao hobi. Da li slučajno ili namjerno, majstor slučaj je namjestio da saznam preko interneta za ljetnji kamp u Parizu. Prijavila sam se ne vjerujući da će me pozvati. Iznenađenje je uslijedilo nakon dvije sedmice kada sam saznala da me mjesto čeka ako sam i dalje zainteresovana. Pored obimnog i dragocjenog znanja o slikanju, skiciranju i grafici, kao i osnova i trikova za dobru fotografiju, bila je to odlična prilika za posjetu Parizu i sticanje osnovnog znanja francuskog jezika. Sve u svemu, divno iskustvo koje bih rado ponovila.
Pripremate drugu samostalnu izložbu fotografija. Šta će ljubitelji te vrste umjetnosti moći da vide?
– Izložba pod nazivom Ruža iz kamena je, zbog pandemije koronavirusa, za sada na čekanju. Ne znam kada će biti održana s obzirom na to da i KIC Budo Tomović radi pod kovid uslovima. Na izložbi će se, svakako, naći fotografije iz cijele Crne Gore.

Gracija 184, novembar 2020.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...