Aleksandar Miličić: Zamisli ponovo svijet oko sebe

O izložbi Reimagine u kotorskoj Galeriji solidarnosti, zadovoljstvu stvaranja, uticajima i nadahnućima, govori naš grafički dizajner Aleksandar Miličić

0

Piše Sanja Adamović
Foto Aleksandar Jaredić

Aleksandar Miličić, grafički dizajner i kreativni direktor marketinške agencije Prava priča Studio Marketing, u sklopu koje razvija sopstvenu marku Aleksa Mili, uvijek je u mašini koja radi na neuništivo gorivo – kreaciji. Početkom avgusta predstavio se u kotorskoj Galeriji solidarnosti izložbom Reimagine (Zamisli ponovo svijet oko sebe). Dvadeset radova, podijeljenih u šest ciklusa, izvedeni su kao digitalni printovi ili kombinovanom tehnikom. Na Aleksandrovim radovima zanimljivih naslova: Čuvari ljubavi, Dvoje, Univerzum, Izolacija, Sve je u glavi i Važno je da mi kažeš da me voliš, kao da marširaju likovi – stilizovani, uniformni, anonimni. Potpuna deindividualizacija sa posebnom snagom. Nije važno ko su oni – mogu biti ti, ja, mi… Emituju ideju koja se duboko tiče svih nas. Odnos sa drugima. Bliskost. Dodir. Asocijacija na aktuelnu situaciju u kojoj se našao čitav svijet nameće se sama po sebi. Sve zajedno, podgrijava naše čežnje, strahove i nade. Interesovalo nas je da li su ovi radovi reakcija na “novu normalnost”.
“Kada ćemo opet imati poljubac na javnom mjestu? Reimagine je umjetnički projekat koji kroz vizuelni narativ preispituje i pozicionira relacije u zajednici, ukazuje na značaj empatije i povezanosti, govori o potrebi i ulozi izlaska iz zone komfora, o paradoksima digitalnog svijeta i važnosti afirmativnih poruka za kreiranje plemenitijeg života. Globalna pandemija i okolnosti u kojima smo se našli nijesu bili uzrok nastanka ovogodišnjih radova, ali su posljedično uticali na stvaranje u svijetu nesigurnosti koji je, paradoksalno, jedini siguran izbor. Moram reći i to da je za jednog dizajnera uvijek istinsko zadovoljstvo kada izlaže u dobro dizajniranom ambijentu kao što je Stari grad Kotor, i na taj način uđe u polje total dizajna”, kaže Aleksandar.
Autor je više od 100 idejnih rješenja iz oblasti grafičkog oblikovanja i korporativnog identiteta. Za kreativni rad nagrađivan je na domaćim i regionalnim konkursima. Izlagao je u Berlinu, Beogradu i Porto Alegreu. Fina estetika glavna mu je vodilja, čini se, oduvijek. Završio je i studije ekonomije, i umjetničke studije. Magistrirao je grafički dizajn kod profesora Vukana Ćirića na Fakultetu za umjetnost i dizajn u Beogradu. Posljednjih 20 godina bavi se dizajnom i marketingom, a profesionalni put pronašao je u advertajzingu gdje je mogao da ukrsti obje struke. “Advertajzing ili oglašavanje razvili su se tako što je ekonomija pozvala umjetnost da svijet reklama učini magičnim i neodoljivim. Dopalo mi se što advertajzing uključuje puno sfera koje me lično zanimaju, što se u njemu prožimaju svjetovi poslovne psihologije, savremene ekonomije i audio-vizuelnih umjetnosti. Otuda i moj profesionalni angažman u advertajzingu.”

Razni stilovi i zapleti

Iza Aleksandra su godine kreativnih uspjeha i stalnog razvoja. Govori nam o važnosti praćenja šire scene, ali i o tome gdje smo mi u cijeloj priči: “Na jedan način sam privilegovan što sam, zahvaljujući dizajnu i marketingu, uspio da dobijem kvalitetne uvide u struku kroz posjete nekim od najznačajnih svjetskih i regionalnih festivala kreativnosti i nedjelja dizajna. Dizajn sa Balkana je nešto što garantuje izvjesnu autentičnost i oslanja se na kulturne obrasce i tradiciju našeg podneblja, postepeno se prepoznaje globalno i mi smo svrstani tu.”
Umjetnost ima toliko različitih lica koliko je i umjetnika. Stil, samopouzdanje, odraz individualnosti, raspoloženja… Diktat je neuhvatljiv. Ali, osjećaj je nepogrešiv. Koliko je teško danas naći svoje mjesto i svoj put? “Umjetnički put nije jednostavan čak ni u najidealnijim uslovima, pa je izlišno govoriti o preprekama u sadašnjem trenutku. Sa druge strane, zadovoljstvo stvaranja, kreativno ispunjenje i mogućnost da vizionarski oblikuješ svijet oko sebe, uvijek podstiču na novi krug kreacija. Staralački opus i ideje nijesu nešto što treba nametati, oko njih se treba okupljati. Ljudi sličnih senzibiliteta uvijek se prepoznaju i svaki rad, prije ili kasnije, pronađe svoju publiku. Za mlade umjetnike važno je da nauče i stvore dobru radnu rutinu, da prate i osluškuju dešavanja u i oko sebe, i ne odustaju od vlastitih vizija svijeta i stvaranja.”
Uticaji i nadahnuća? Mogu se pronaći svuda, ali na kraju važno je pronaći sopstveni izraz i pronalaziti ga iznova. “Svaki put iznova otkrivam beskrajno bogatstvo bauhausa. Umjetnost ranog 20. vijeka mi je bliska, ali ne favorizujem nijednu stvaralačku eru, sve su važne! Esencija dobrog dizajna datira još iz paleolitskih vremena i radova u pećinama Altamira i Lasko. Od tada do danas suština je ostala ista, dok je forma koju gledamo danas i ovdje ništa drugo do reciklaža sadašnjeg trenutka.”

Autentičnost kao najbolje oružje

Dizajneri prkose rutini i sivilu svakodnevice, žele da uljepšaju svijet. Aleksandar nas podsjeća koliko je to važno: “Od ranog buđenja i pogleda na izdizajniranu jastučnicu ili sat, preko oblačenja i ulaska u automobil, odlaska u radni prostor, pa sve do završnice dana kada pred spavanje čitamo omiljenu knjigu ili portal, u svakom trenutku naše svakodnevice izloženi smo dizajnu. Nije bitno koja vrsta dizajna je u pitanju, grafički, produkt, modni ili bilo koji drugi, ali dizajn čini da naš život izgleda funkcionalnije, ljepše i plemenitije. Cijela jedna armija dizajnera širom svijeta predano radi na tome da, na kraju krajeva, svi ne tako rijetko izgovorimo – Život je lijep”, kaže Aleksandar s kojim pričamo o njegovom radu, a o njemu samo uzgred. Nekonvencionalan je, slobodan i otvoren. Muzika je njegov hobi iz djetinjstva. Obožava da putuje… “Dijete sam profesionalnog oficira i profesorice sporta, što znači da je moj kofer uvijek spakovan negdje u hodniku i da nemam problem sa fizičkom formom koju su oblikovale česte promjene životnih adresa. Iz rutine svakodnevice izlazim tako što se rado otisnem u nepoznato. Jednostavno, volim da putujem i otkrivam nova mjesta, ljude i nepoznate svjetove.”
Kad mu sve dosadi, spakuje kofer i otputuje u Šangaj da vidi izložbu Bila Vajole, uživa u klupskom i noćnom životu Londona i Berlina, obožava pejzaže afričkih pješčanih dina i mir tunižanskog Jebil nacionalnog parka, i nikad neće zaboraviti kulinarski raj smješten u Mirafloresu u Limi. “Daleko sam stizao i svašta vidio, ali moj dom su uvijek bili ljudi s kojima putujem kroz život. I ništa drugo nije dom.”
Tehnologija je stvorila realnost globalne kulture. Svijet je zaista postao “globalno selo”, baš kao što je sedamdesetih godina prošlog vijeka predviđao Kanađanin Maršal MekLuan. Ideje i ljudi cirkulišu brže i lakše nego ikada ranije. Svijet je otvoren, i sve (kao da) je moguće. To stvara sasvim nove izazove. Ali, autentičnost ostaje najbolje oružje. To je i Aleksandrova poruka za kraj: “Mladi, ali i stariji dizajneri, treba neprestano da rade na sebi, svojim idejama i ličnom razvoju. To je cjeloživotni kreativni put. Istina je da je danas teže nego ikada biti primjećen i, što je još važnije, upamćen. Imamo ekspoloziju kreativnih stvaralaca iz cijelog svijeta i globalno stvaralaštvo je naša realnost. Odavno dizajneri širom svijeta ne rade i ne stvaraju samo u okvirima svojih zemalja, upućeni su na internacionalne timske projekte i cijeli svijet je njihovo mjesto za rad. To je slučaj i kod nas. Ova situacija ima svoje mane i prednosti, jer u hiperprodukciji kadrova i kreativnih materijala opstaju samo oni koju su istinski autentični. Na tome treba raditi, jer budućnost svakog mladog stvaraoca zavisi od originalnosti njegovog djela, ideja i profesionalnih uvjerenja. Moja poruka novim generacijama grafičkih dizajnera je da predano stvaraju i da nas iznenade. Tu je ključ.”

 Gracija 181, avgust 2020.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...