Piše Tatjana Kuljača
U posljednje vrijeme na mene nalijeću snimci ljudi, fitnes trenera, raznoraznih koučeva koji upiru prstom u objektiv svoje kamere i nose jednu te istu poruku – “Nema izgovora!” za odugovlačenje više. Neki su toliko sveprisutni na društvenim mrežama da se pitam kako imaju vremena išta drugo da rade? Jedan prodavac osiguranja mi je 45 minuta držao predavanje o tome kako ja sto posto nemam pojma o tome kako se upravlja finansijama, te jedva na kraju dobih informaciju da je “sjajna poslovna prilika” zapravo osiguranje koje trebam da uplatim, jer pojma nemam kako se raspolaže novcem. Svi oni koji nas salijeću na društvenim mrežama rade na isti princip – stvoriti i uvećati osjećaj krivice kako bi nam uvalili njihov program, način života, edukaciju i sve ono što nismo znali da nam fali, a do sada smo živjeli bez toga.
Oni nam narušavaju ravnotežu u svemiru, pa ako se i zadržimo malo da čujemo koju pametnu riječ, eto ga njegovo veličanstvo algoritam, koji prepozna da smi mi zainteresovani za tu temu, tako dobijemo saijaset sličnih video-sadržaja, što negdje duboko u sebi prepoznajemo kao znak da je došlo vrijeme da preduzmemo nešto po tom pitanju. Vrli biznismeni koji samo iskaču sa svojim prenapumpanim pričama o poslovnom uspjehu, a ne vade sa sa podkasta. Kad li rade?! Fitnes treneri koji nas opominju da moramo pronaći vremena za sebe, a mi jedva da pronađemo sebe u vremenu i prostoru. Nutricionisti koji nam guraju avokado pod nos, kao visoko nutritivno vrijednu namirnicu, a avokado skup kao da je od zlata. Ili sve one silne edukacije o tome kako trebate prekinuti poslove od 9 do 17h, za šta je potrebno samo upisati njihovu školu i milioni se sami slažu. Ne ide to baš tako.
Ako danas nemate vremena da se nečemu posvetite, ma koliko da vam se činilo
neophodno, sjetite se da vrijeme prolazi, djeca rastu, obaveze se smanjuju…
Meni se čini da smo se u tom moru informacija polupali od osjećaja krivice zbog nemogućnosti da dostignemo visoke standarde i živimo u balansu. Šta to, zapravo, bješe balans? Jesmo li svi isti? Da li su moj život i dan isti kao nekome ko živi u potpuno drugačijim uslovima? Žene koje imaju porodice o kojima brinu, posao na koji idu, koje se bave i vannastavnim aktivnostima, te uguraju trening tri puta sedmično, ne žive isto kao žene koje nemaju dvije od četiri velike obaveze dnevno. One stignu i na manikir, masažu, šetnju i kaficu sa drugaricama. Ja to ne uspijevam da uguram u svoj dan, nikako. Kafu i druženja planiram kao da živim u Njujorku i radim u kakvoj korporaciji… “Mogu utorkom i četvrtkom od 18 do 20h… Šta, ti ne možeš? A sljedeće sedmice? Možda one tamo?” Nismo svi isti i ne živimo sve isto. To je sasvim u redu.
Danas svi prodaju sve, ogrnuti pričom o brizi o našoj dobrobiti. To je ono što moramo da osvijestimo prije nego li kliknemo da kupimo nešto što nam nikada neće trebati. Dok posmatram svoje nokte zrele za sređivanje, razmišljam o tome koliko sam edukacija odradila i šta sam sve naučila te gdje sam danas, a gdje sam mislila da ću biti sa svim tim predavanjima i sertifikatima. Manje-više, težim da pokrenem svoj biznis, a naučeni obrasci straha od ugrožene egzistencije ukoliko dam otkaz i odem u privatne vode mi ne daju da mrdnem s mjesta. Migoljim se, polako planiram, ali neke rigoroznije odluke ne donosim. Mislim da mi sada, na primjer, više treba psiholog nego li dodatna edukacija na kojoj ću steći znanja koja će mi otvoriti put kojim do sada nisam hodala.
Sljedeći put kada vas algoritam zatrpa morem klipova zbog kojih ćete osjećati krivicu, sjetite se da potražite dva-tri klipa koji o tome ne govore. Ili jednostavno ugasite društvene mreže, uhvatite tri kruga po stanu, oslušnite sebe. Od svega što nam nameću često ne čujemo sopstveno tijelo i dušu, a to je najvažnije. I duša ima svoj algoritam koji nam tačno pokazuje kuda trebamo da idemo i šta nam zapravo prija, a ne mora nuižno biti u skladu sa današnjim trendovima. I još jedno, ukoliko danas nemate vremena da se nečemu posvetite, ma koliko da vam se činilo neophodno, sjetite se da vrijeme prolazi, djeca rastu, obaveze se smanjuju. Vaše vrijeme, za sve ono što ste željeli, a niste mogli, će jednom sigurno doći.
GRACIJA 229
