Amil Duraković: Magija planina

Otkad je otkrio ljepote planine i prirode, Amil Duraković ne propušta priliku da uživa u njihovim čarima i u nekom zabitom kutku kuva za prijatelje, a te neprocjenjive trenutke uvijek ovjekovječi foto-aparatom

spot_img

Razgovarala Svetlana Peruničić
Foto Vesela Mišković, Adnan Seferović, Jasmin Fazlagić, Natalia Barliaeva

Svako ko poznaje Amila Durakovića potvrdiće da je kroz život uvijek istraživao nove stvari. Bavio se nutricionizmom, modelingom, fitnesom, fotografijom, glumio u reklamama, spotovima, filmovima i serijama, a trenutno je menadžer. Tražeći, međutim, oblast u kojoj će najiskrenije uživati, otkrio je, u vrijeme pandemije kovida 19, planinarenje i boravak u prirodi. Zaljubivši se u, kako kaže, “neravne kilometre”, napravio je i korak dalje, pa će se njegovi doživljaji sa planinarenja, ribolova, kajakinga, kampovanja i, prije svega, spremanja hrane u prirodi i uživanja uz logorsku vatru, uskoro naći i na YouTube kanalu MonteKitchen.
U intervjuu za Graciju kazao je da u svakoj opštini naše države postoji toliko lijepih mjesta koje možete istraživati danima, ali da su njegova omiljena odredišta koja se nalaze izvan utabanih staza sela na sjeveru Crne Gore.
Nakon života u inostranstvu, gdje se bavio modelingom, ali i stekao licencu nutricioniste i fitnes trenera, vratio se u domovinu. “Putovanja u novu zemlju uvijek su uzbudljiva, izazovna i prilika da upoznate nove kulture, a i da pobjegnete iz svoje zone udobnosti. Ali, na kraju, kada podvučete liniju, tamo negdje ste vječiti stranac”, pojasnio je svoju odluku.

Svaki slobodan trenutak koristite kako biste planinarili. Kako ste i kada počeli?
– Tokom pandemije svima nam je bila potrebna priroda u blizini. To je bio moj način da održavam sigurnu društvenu distancu koja je bila najvažniji alat u borbi protiv širenja virusa. U tom periodu sam vrijeme koje bih provodio pored ekrana, slušajući agresivne vijesti, zamijenio boravkom u prirodi. To je bio ekvivalent nekoj vrsti terapije. Kada sam prvi put obuo čizme i zakoračio na planinu, moja žeđ za neukroćenom prirodom je poprimila puni obim. Zaljubio sam se u te neravne kilometre, sve više sam gost tog teškog terena i polako mu se prilagođavam.
Koliko ste planinskih vijenaca u Crnoj Gori obišli?
– Obišao sam dosta njih i znam da ih ima još mnogo na koje tek trebam da se penjem. Crna Gora je mala zemlja, a u njenoj neposrednoj blizini možemo naći veliki broj planinskih vrhova koji oduševljavaju ljepotom i prirodom. Šumsko okruženje, vodene i zelene površine donose dosta dobrobiti za naše fizičko i mentalno zdravlje.
Možete li da izdvojite neke djelove Crne Gore koji su Vas posebno opčinili?
– Svako mjesto koje sam obišao je jedinstveno i lijepo na svoj način, a uvijek sam motivisan da istražim neko novo područje. U svakoj opštini naše države postoji toliko lijepih mjesta koja možete istraživati danima. Moja omiljena odredišta koja se nalaze izvan utabanih staza su sela na sjeveru Crne Gore. Pljevaljska opština obiluje mnoštvom takvih mjesta. Osjetio sam “ukus” zabačenog dijela mog grada mnogo godina kasnije.

“Planina je moja arena u kojoj sam se testirao fizički i mentalno, mjesto gdje sam sklopio najbliža prijateljstva”

Na tim boravcima sigurno srijećete i zanimljive ljude, gorštake. Postoji li neki susret koji biste posebno izdvojili?
– Planinari i penjači su sjajna grupa ljudi. Otkrio sam da su pozitivni, otvoreni i izuzetno gostoljubivi. Sa prijateljima sam, šetajući kroz jedan od najvećih prirodnih rezervata u Evropi, prašumu Perućicu, sreo čovjeka koji je izbjegavao konvencionalni život i izabrao da živi u maloj, oskudnoj brvnari, izolovan od užurbanog načina života. Radio je kao jedan od čuvara parka i veći dio života proveo između stabala tog nepreglednog prostranstva. Napravili smo ručak u blizini njegove kolibe i uživali u njegovim pričama. Živi svijet Perućice je brojan i bogat, a on nam je otkrio u kojem dijelu možemo da vidimo životinje, tako da smo tog dana sa proplanka ugledali medvjeda, lisicu i srnu. U sumrak, kada smo se vraćali, sreli smo vuka i u par navrata vidjeli njegove tragove.

Šta biste savjetovali ljudima koji tek počinju da idu u planinu i borave u prirodi?
– Savjetujem im da, prije svega, pošteno procijene svoje fizičko stanje. Visokogorske akcije podrazumijevaju adekvatnu opremu i fizičku aktivnost. Odvojite vrijeme za dobar planinarski put, neka za početak bude neka lakša ruta, ili se pridružite nekoj planinskoj ekskurziji. Trudite se da naučite što više planinskih tehničkih vještina, a penjanje na planine će vas naučiti strpljenju, upornosti i zahvalnosti. Planine u sebi imaju magiju.
Tokom boravaka u prirodi vjerovatno je bilo i nepredvidivih situacija…
– Prije svakog odlaska u planinu ključna stvar je priprema. Ruta je bila fizički i tehnički zahtjevna, a zanemarili smo provjeru vremenske prognoze. A kada zaboravite nešto kad krenete na planinu, ona vam dobro naplati. Na planini vrijeme zna da se mijenja za tren, a tog dana, na 50 metara od vrha, na mjestu gdje nema skrovišta, dočekalo nas je olujno nevrijeme, a iznad nas je bio oblak iz kojeg su sijevale munje. Ipak, odlučili smo da idemo do vrha i to je bio pravi doživljaj za sve. Tog dana nas je planina naučila da se stvari i vrijeme uvijek mijenjaju, a vi samo trebate da prevladate promjene. Usput smo naišli na psa koji nas je pratio do krajnje destinacije, pa smo ga nahranili.
Pokrenuli ste YouTube kanal na koji postavljate video-snimke na kojima kuvate u prirodi…
– Zavolio sam taj outdoor aksesoar i ta oprema je postala moj pasoš za avanturu. Kroz taj kanal ću pokušati da podstaknem ljude da istražuju djelove svoje zemlje i dokazati da svako može doživjeti avanturu. Planinarenje, jahanje konja, ribolov, kajaking, kampovanje, spremanje hrane u prirodi i uživanje uz logorsku vatru dio su sadržaja koji ćete moći da vidite na našem kanalu MonteKitchen. U planu su neki novi projekti i neka nova mjesta.
Bavite se i menadžerstvom, nutricionizmom, modelingom, fitnesom, fotografijom, glumili ste i u reklamama, spotovima, filmovima i serijama… Da li smo nešto izostavili?
– Kroz život sam uvijek istraživao nove stvari kako bih našao oblast u kojoj ću uživati. Činjenica da možemo da radimo na sebi je dar koji ne treba da zapostavimo, bez obzira na godine. Ljudi iz malih sredina nerijetko postaju borbeni, ambiciozni i veoma uspješni. Trudio sam se da pokupim sve najbolje od ljudi koje upoznajem. Oni su mi otvarali prozor u svijet. Njihovi uspjesi su me podsticali da budem još bolji i bili su potvrda teoriji da nema granica i da možete biti šta god želite ukoliko u to uložite trud. Sve što ste naveli bile su oblasti koje su me interesovale.

“Trudio sam se da pokupim sve najbolje od ljudi koje upoznajem”

Rođeni ste i odrasli u Pljevljima, gdje ste igrali fudbal. Koliko je bavljenje sportom uticalo da nastavite sa napornim fizičkim aktivnostima, poput planinarenja i rada u teretani?
– Odrastao sam u Pljevljima i kao klinca planine me nijesu zanimale. Veći dio dana provodio sam pod Golubinjom igrajući fudbal u dijelu gdje se nalazi najljepši park u Crnoj Gori, Vodice. Taj zeleni dio grada je omiljeno mjesto svakog Pljevljaka, a tu sam ostavio veći dio života. Pljevlja su decenijama unazad prepoznata kao grad sporta i sportskog duha. Danas, i pored različitih obaveza, zadržao sam strast prema sportu.
Kada ste počeli da se bavite modelingom?
– To je više bio splet okolnosti, nego neki primarni cilj. Na poziv prijatelja, koji je profesionalni frizer, nekoliko puta sam učestvovao na regionalnim takmičenjima kao njegov model. Ta takmičenja su više služila da obiđem neka nova mjesta i da se družim. Kako smo se sa takmičenja vraćali sa nagradama i priznanjima koja su bila medijski propraćena, tako su stizali brojni angažmani, revije, TV reklame, muzički spotovi, razne kampanje.
Živjeli ste i radili u inostranstvu, ali ste se uvijek vraćali u Crnu Goru. Šta Vas je opredijelilo da se vratite?
– Malo međunarodnog staža i radnog iskustva u inostranstvu nije naodmet. Putovanja u novu zemlju uvijek su uzbudljiva, izazovna i prilika da upoznate nove kulture, a i da pobjegnete iz svoje zone udobnosti. Ali, na kraju, kada podvučete liniju, tamo negdje ste vječiti stranac&quot. Nije sve pitanje finansija i snalaženja, već emocija. Tu su vam porodica, prijatelji, poznanici…
Licencu za personalnog trenera i nutricionistu stekli ste u Geteborgu, u Švedskoj…
– Zdravlje je najveća vrijednost svakog pojedinca. Kao sportista sam želio da progresivno i kompletno razvijam tijelo, uz pravilan sportski trening i zdravu, izbalansiranu ishranu, a za to je bila potrebna edukacija. U DS trademark school sam dobio EREPS-ovu međunarodno priznatu licencu za personalnog trenera i kompletirao je sertifikatom nutricioniste.
Na Festivalu kratkometražnog filma Create Your Film, koji se održava u Beogradu, ušli ste u uži izbor sa filmom koji ste snimili sa drugovima. O čemu on govori i gdje ste snimali?
– Prijavili smo se na konkurs, a učesnici su svi koji imaju prebivalište na teritoriji Balkana. Kao vođa tima imao sam zadatak da dostavim popis članova i pošaljem linkove sa referentnim radovima koji najbolje predstavljaju moj način rada. Žiri je 1. oktobra odlučio da smo kvalifikovani za dalje. Snimak je baziran na zadatu temu gdje u tri minuta treba da se prikaže Moje omiljeno mesto u 36h. Kao takva, tema se u potpunosti poklopila s onim što sam do sada radio i čime želim da se bavim, a to je prikazivanje naše zemlje i njenih prirodnih ljepota na najbolji mogući način. Snimali smo na više lokacija, u podnožju Rumije, u blizini Skadarskog jezera i na jednoj od plaža u barskoj opštini. U videu sam predstavio razlike između prirode i urbane sredine, promjenu dva okruženja, odlazak iz civilizacije i pješačenje kroz živopisni planinski krajolik. Motivisan i spreman za život u divljini, gdje je daleko opuštenije od gradske gužve. Na tom putovanju čovjek upoznaje bit svog bića i oslobađa se stresa. Sa svakim pređenim kilometrom učite o sebi, prirodi. Na kraju dana, to je ono što nosite sa sobom u ruksaku, ne treba vam puno da budete srećni. Jedna od nagrada na ovom takmičenju je i nagrada publike. Video će biti postavljen na platformi www.createyourfilm.com 22. decembra, kada ćete moći da pogledate i glasate.
Šta ste naučili o sebi u prirodi?
– Vrijeme je da civilizovani ljudi počnu da shvataju da je odlazak u planine odlazak kući, da je divljina nužna i da su planinski parkovi korisni jer nas uče mnogim stvarima, najviše strpljenju. Planina je moja arena u kojoj sam se testirao fizički i mentalno, mjesto gdje sam sklopio najbliža prijateljstva. Na putovanjima ka vrhu stvarate sjećanja i naučite mnoge lekcije.

Gracija 208, decembar 2022/januar 2023.

Možda vas zanima

spot_img

NEDAVNO OBJAVLJENO