Ana Štajdohar: Ponovo sam se osjetila živom

“Vrijeme se promijenilo da nas podsjeti da je trenutak da se i mi mijenjamo, a loše može da postane dobro kada promijenite perspektivu gledanja”, poručuje poznata pjevačica, nakon premijere singla Déjà vu

Razgovarao Danilo Brajković
Foto Braca Nadeždić i Ivan Dinić

Harizmatična pjevačica Ana Štajdohar publici je nedavno poklonila Déjà vu, singl koji pretenduje da postane plesni hit. Publika Anu prepoznaje, između ostalog, po učešću u emisiji Veče sa Ivanom Ivanovićem, čiji je zaštitni muzički znak već 11 godina. Sa suprugom Nikolom Demonjom, saksofonistom i aktuelnim članom benda Zdravka Čolića, pjevačica ima kćerku Niu i sina Lava, a nasljednike uči tome da su ljubav, dobrota, zdravlje i obrazovanje najvažniji životni ciljevi.

U ružnoj korona godini, kako ste rekli nakon premijere, Déjà vu učinio Vas je i srećnom i zadovoljnom. Osjećate li to i dalje?
– Čudna je bila 2020. Počela mi je odlično. Napravili smo melodiju koja mi se užasno sviđala, pisali smo tekst, provodili vrijeme u studiju, započinjali paralelno rad na sljedećim pjesmama, imali razne planove za nastupe. Sinhronizovala sam Trolove 2, crtani koji je trebalo da doživi premijeru u martu… A onda kao da je neko pauzirao taj film i pustio drugi žanr. Strah, mračne vijesti i statistike. Ograničavanje kretanja, kontradiktorne vijesti, redovi ispred prodavnica, maske, neizvjesnost, sumnja u sve i svašta. Normalan život stavljen je na stendbaj. Nova nenormalnost imala je, doduše, i prednosti. Vrijeme se usporilo, nismo više nigdje žurili i meni je taj osjećaj prijao u početku. Kasnije se to pretvorilo u balansiranje između stanja u kom mi prija mir i osjećaja beskorisnosti, pa sam sebe zatrpavala brojnim kućnim aktivnostima, vježbala jogu, igrala se sa djecom više nego ikada, komponovala kada bi otišli na spavanje. Jedino što se nije promijenilo bilo je snimanje emisije s Ivanom. Nije bio momenat za studio, čekala sam neko bolje vrijeme, a čekanje se oteglo…
Numeru ste napisali početkom 2020, ali se dugo niste usuđivali da povučete završni potez. Kada ste konačno smogli snagu, da li ste željeli da zapravo nagradite sebe i tako izađete i iz zone komfora i blage monotonije?
– Željela sam samo da se desi nešto lijepo. Ili, još preciznije, da se nešto desi. Mnogo mi je drago ako sam i drugima svojom pjesmom razbila monotoniju, navela ih da đuskaju kod kuće i popravila im raspoloženje. Uz Déjà vu osjetila sam se ponovo živom.

Sa suprugom Nikolom uživa u skladnom braku

Melodija nas prosto poziva na ples, ali onda se sjetimo da je to “zabranjeno”, makar u formi koju pamtimo prije korone. Otežava li to život numeri, može li ograničeno đuskanje bar djelimično biti dostojna zamjena?
– To je upravo bio moj komentar kada sam objavila link sa pjesmom na društvenim mrežama (smijeh). Za kućnu žurku, do pet osoba. Tako je glasilo tadašnje pravilo okupljanja. Mene Déjà vu pokreće. Ima neku energiju prkosa koji ne dozvoljava da se potone, padne u depresiju, koji ne želi mračne vijesti, misli i statistike, novu “normalnost”, u inat svemu lošem što je donijela 2020. “Treba mi déjà vu, trebaš mi” mogla bi da bude i moja poruka normalnom stilu života. Déjà vu sam uradila sa prijateljem i kolegom Srđanom Tanaskovićem. Tekst sam napisala zajedno sa Banetom Raičevićem i Draganom Đorđevićem. Učestvovala sam i u kreiranju aranžmana, što mi je bilo posebno zanimljivo. Željela sam da spojim sintpop osamdesetih sa zvukom današnjeg vremena i baš mi se sviđa kako je ispalo.
Povratak osamdesetim sve više prerasta u stvaranje novog zvuka kroz neku vrstu sintpopa. Dopada li Vam se taj trend, šta biste od muzičkog ukusa tog vremena rado uvrstili u svoju biografiju?
– Da, osamdesete su ponovo inspiracija. Meni se zvuk osamdesetih sada sviđa više nego ranije, jer me vraća u djetinjstvo i taj osjećaj mi je super. Starija sestra je stalno slušala muziku, uz nju sam i ja, pa pamtim mnoge hitove tog vremena. Bilo mi je zanimljivo da ih se prisjetim i upustim u kreiranje novog retro zvuka. Ako me pitate koje pjesme tog muzičkog talasa bih voljela da “usvojim”, bile bi to Enjoy the silence i Personal Jesus grupe Depeche Mode, a i Take on me grupe A-ha.
Brojne Vaše kolege nisu se lijepo provele kada su govorile o teškoj 2020, a s obzirom na to da ste i braku sa muzičarom, situacija je i dodatno teža. Kako preživljavate, naročito jer rješenja nema na vidiku…
– Svakako me je ova situacija podstakla da razmišljam o novim poslovnim idejama. Vrijeme se promijenilo da nas podsjeti da je trenutak da se i mi mijenjamo. U redu, pamtim neke bolje dane, ali pamtim i lošija vremena. Sjetim se groznih 90-ih, pa mi žao mene iz tog perioda. Žao mi cijele moje generacije. Kada sve sumiram, danas sam srećna žena, imam ono što je meni najvrednije. Takođe, ako pričamo o finansijskim prilikama, ima mnogo ljudi koji žive jako teško, zbog kojih bi mi zaista bilo neprijatno da se žalim. Od početka 2020. nemamo nastupe, ta godina nam je pokazala da sve može da se promijeni u trenu. Da život može da se okrene naglavačke i da nezamislivo može vrlo lako da postane normalno. Meni je, takođe, pokazala i da umijem dosta dobro da ubijedim sebe da je sve u redu. Izvukla sam najbolje iz nje. Uradila sam svašta nešto što sam vječito odlagala za sljedeću nedjelju, uživala sam u vremenu sa porodicom, trenirala sam svakodnevno, uradila ovu pjesmu i započela još sto drugih. Desila se na kraju odlagana i dugoočekivana premijera Trolova 2 i, ono najvažnije, svi smo ostali živi i zdravi. Novu godinu konačno smo dočekali svi zajedno. Inače smo Nikola i ja uvijek razdvojeni zbog poslovnih obaveza. Loše može da postane dobro kada promijenite perspektivu gledanja.
Još jednom se potvrdilo da posao kom ste posvetili život nije bajkovit, iako ga često baš tako predstavljaju javnosti. Da li ste se već zasitili te konstantne trke? Maštate li o nekoj sigurnijoj budućnosti, daleko od kamera i reflektora?
– Da, baviti se muzikom u suštini mnogo je lijep posao, ali ima i drugu, ružniju stranu. Nemate nikada osjećaj sigurnosti, a vaše samopouzdanje je na konstantnom testu. Zavisite od suda drugih – o vašoj muzici, svakoj riječi koju izgovorite, na svakom koraku koji napravite. I pod svjetlima reflektora i van njih. Umjela sam ponekad da pomislim da mi je dosta svega i da želim nešto mirnije, ali bih se ubrzo predomislila i vratila na staro. Ne mogu sebe da zamislim u poslu koji nema nikakve veze sa muzikom, glasom, koji nije kreativan. A, valjda ni bez izazova koji sa sobom nosi.

“Déjà vu me pokreće. Ima neku energiju prkosa koji ne dozvoljava da se potone, padne u depresiju, koji ne želi mračne vijesti, misli i statistike, novu “normalnost”, u inat svemu lošem što je donijela 2020.”

U emisiji Ivana Ivanovića već ste toliko dugo da mnogi ne mogu da je zamisle bez Vas. Uljepšavate li i dalje živote jedni drugima, šta je najljepši plod te duge saradnje?
– Emisija postoji 11 godina, to je sada već značajno dug period. Meni je najljepša energija među ljudima koji je čine. Posebno volim muzičare sa kojima sarađujem, odavno više nisu samo članovi mog benda, već prijatelji. Koja je sreća imati posao koji zaista voliš, često to pomislim. Teško mi je pao prekid krajem 2018. Svima nama. I svi smo željeli da nastavimo da radimo zajedno, u kakvim god uslovima. To dosta govori o odnosima i atmosferi koja vlada. Srećom, ubrzo smo nastavili tamo gdje smo stali, na Novoj S. Dobru energiju koju osjećamo među sobom, vjerujem da mogu da osjete i gledaoci. Zamisli, imaš posao na kom se smiješ, nije li to čarobno?
Kada već niste u prilici da uživate na svirkama ili koncertima, u kojim segmentima pokušavate to da nadomjestite? Otkrivate li nove radosti?
– Rad na novim pjesmama mi trenutno ispunjava sve želje. Ne dramim što ne postoje nastupi, vidim to kao prolazno stanje koje mi omogućava više vremena za kreativan rad. Paralelno radim na novim pjesmama i na muzici za djecu. Želja mi je da deset dječijih klasika obradim tako da ih približim djeci 21. vijeka. To je za mene izazov, moram da budem vrlo pažljiva pri davanju novog zvuka tim pjesmama. One su biseri dječije muzike i moraju se tretirati sa posebnim poštovanjem.
Ljubav, zdravlje, zagrljaji – dovoljno za savršen život ili je neophodno dodati još nešto?
– To je svakako preduslov za lijep život, njegova osnova, ono najvrednije. U isto vrijeme jedino što se ne kupuje novcem. Ipak, normalno je da uvijek želite nešto više. Koliko god da imate godina, treba da imate nove planove i želje. Nema zaustavljanja. Djecu učim tome da su upravo ljubav, dobrota i zdravlje najvažniji, ali i rad na sebi, prije svega obrazovanje. Smatram da je jako važno da ih naučim da budu samostalni, i ona i on. U sredini u kakvoj živimo, posebno je važno naučiti djevojčice da nikada ne zavise od drugoga, tačnije, da ne zavise od muškarca. Neću je vaspitavati u duhu patrijarhata, ni ja nisam tako vaspitana. Učiću i nju i njega da su jednako važni i da oboje treba da grade sebe kako bi bili nezavisni i stabilni ljudi, koji će jednog dana cijeniti partnere, ali prije svega – sebe. Za mene je vrijeme u kom žena ćuti dok muškarac donosi odluke za oboje pećinsko doba.
Nikolu i Vas uvijek je lijepo vidjeti skupa na sceni svih ovih godina. Osim braka i djece, na koje ste krupne odluke najponosniji? I koje ciljeve još niste ispunili?
– Bukvalno nema ničeg toliko velikog pored toga što ste naveli. Do tada sam bila najponosnija što sam završila fakultet. Posebno zato što sam razvukla studiranje budući da sam se već tada profesionalno bavila muzikom, kao članica grupe TAP 011. Bila sam u nekim periodima skroz van tokova, jer sam najčešće odsustvovala sa predavanja. Svako udaljavanje od fakulteta i spremanja ispita činilo je povratak težim, ali sam sebi zacrtala cilj i na kraju sam ga ostvarila. Zbog toga sam bila jako ponosna na sebe. Imam mnogo želja, tiču se najprije muzike, ali i putovanja. Željela sam da obiđem cio svijet, maštala sam o tome kao klinka, ali nisam uspjela ni pola od toga. Nadam se da će mi se ta želja kad-tad ispuniti.
Na društvenim mrežama u objavama “provlačite” detalje iz života Vaših mališana, nerijetko nudeći savjete onima koji ulaze u taj magični svijet. Kakvu povratnu reakciju dobijate? Šta najviše muči današnje roditelje i koji su zlata vrijedni savjeti?
– Najbolji savjet je da poslušaš tuđe, a onda učiniš po svom. Taj je savjet zlata vrijedan. A današnje roditelje najviše muči što će im djeca prije ili kasnije otići u svijet, u potrazi za boljim životom.

Gracija 188, mart 2021.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...