Anastazija Miranović: Dizajnu ne pristupam kompromisno

Sa autorkom multimedijalnog spektakla Milenijumom do vječnosti i izložbe Simboli hiljadugodišnje državnosti, koja potpisuje i kostime za predstavu Sveti i prokleti, premijerno izvedene 7. avgusta u okviru Barskog ljetopisa, razgovarali smo o modnim izazovima, nadahnućima i vizijama

Razgovarala Marina Strugar
Foto Zoran Radonjić, privatna arhiva

Multimedijalnim spektaklom Milenijumom do vječnosti, autorka Anastazija Miranović, dr istorije umjetnosti, ispričala je istorijsku priču o kontinuitetu crnogorske državnosti i nezavisnosti, od dukljanskog kneza Vladimira do savremene Crne Gore. Bio je ovo njen poslovno plodonosan period, pored revije, autor je i izložbe Simboli hiljadugodišnje državnosti, a radila je i kostime za predstavu Sveti i prokleti Obrada Nenezića, nedavno premijerno izvedene u okviru Barskog ljetopisa.

Vaša revija otvorila je Barski ljetopis i po ocjeni medija i modnih znalaca bila je mnogo više od mode. Da li se to viđenje poklapa sa Vašom vizijom i pristupom novoj kolekciji?
– Modni izazovi uvijek mi predstavljaju nešto više od puke izrade, odnosno, kreiranja kolekcije. Pogotovo je tako bilo ovoga puta. Umjetnički multimedijalni projekat, muzičko-scenski performans Milenijumom do vječnosti obrađuje temu hiljadugodišnjeg kontinuiteta crnogorske državotvornosti, desetogodišnjice obnove nezavisnosti i vječne ljubavi dvoje vladara – Vladimira i Kosare koja podrazumijeva svestrani, multidisciplinarni pristup.
Koliko dugo je ideja sazrijevala do njene konačne realizacije?
– Smatrala sam da obilježavanju i proslavi ovako značajnih datuma treba institucionalno i lično da dam doprinos. Ispred institucije na čijem sam čelu, Uprave za zaštitu kulturnih dobara, na državnom nivou kandidovali smo tri projekta koji treba da se realizuju u tekućoj godini. Sva tri su podržana od državnih Organizacionih odbora za proslavu. Prvi, Simboli hiljadugodišnje državotvornosti Crne Gore, realizovan je u rezidenciji Predsjednika države, Plavom dvorcu na Cetinju. Kroz referentne raznorodne materijalne simbole, dokumenta, kulturna dobra i artefakta ispričana je priča trajanja i kontinuiteta naše države. Izložba je značajna i zbog činjenice da se prvi put na jednom mjestu u vidu hronološke, izložbene postavke objedinio hiljadugodišnji istorijsko-politički i društveni kontekst nastanka, razvoja i trajanja naše države. Kao autor tog zahtjevnog projekta koji će do kraja tekuće godine obići više crnogorskih opština, jer pored kulturološkog ima snažan edukativni karakter, osjećala sam iznimnu potrebu da i kroz domen mode i umjetnosti, na atipičan način pristupim ovoj temi. Tako je nastala namjenska kolekcija od 20 modela rađenih u brokatu, ćenaru, plišu, svili, lanu i pamuku. Kao istoričarka umjetnosti bavila sam se srednjim vijekom, proučavala način i stil odijevanja toga doba, u kojem su još jaki uticaji Vizantije. To je vrijeme nepodijeljenog hrišćanstva i raznoraznih upliva i kulturoloških prožimanja. Osim kolekcije koja je okosnica oko koje se gradi priča, muzički dio, kojeg izvode sopran Aleksandra Vojvodić-Jovović, hor Antivari musica, instrumentalisti na klaviru, violončelu i violini, donosi nam modifikovane muzičke teme tog perioda u kompozicijama i dirigentskom vođstvu Mira Kruščića. Željeli smo da dočaramo i u tom segmentu period o kojem govorimo. Glumački duo Branka Stanić i Jovan Dabović, nosioci likova Kosare i Vladimira u predstavi Sveti i prokleti, dotakli su lirske momente ove tragične, a prelijepe, šekspirijanske ljubavne sage ovdašnjih prostora kroz premijerno izveden segment predstave. Ovu dinamičnu, uzvišenu priču prati video-instalacija u kojoj se na led zidu smjenjuju simboli kontinuiteta crnogorske državnosti…
Nedavno ste doktorirali, kako se kod Vas prepliću, međusobno nadahnjuju istoričarka umjetnosti i dizajnerka?
– To su kompatibilne sfere, jedna dopunjuje drugu. Prožimaju se i proizlaze iz zajedničkih interesovanja. Osim neminovnog talenta, obrazovanje pruža siguran oslonac u znanju koje je fundament svakog ozbiljnog bavljenja nečim.
Da li tu naklonost prema kostimu njegujete i u svom osobenom stilu odijevanja?
– Dizajnu odjeće ne pristupam kompromisno. Uvijek polazim od sebe i kreiram odjeću koju bih i sama odjenula ili već nosim. Smatram da je to jedini iskren, nekalkulantski pristup. Takav, relaksirajući, beskompromisni stav omogućavaju mi moj osnovni poziv i profesija. Generalno, modi prilazim s umjetničke strane, a to je nerijetko ona manje komercijalna priča.
Na Vašim revijama su često prisutni umjetnici, istoričari umjetnosti koji nisu posjetioci modnih događaja. Osim što su Vam kolege, čime još zaokupljujete njihovu pažnju? Uspijevate da spojite svijet mode i umjetnosti, šta Vam to govori?
– Moda može, a u rijetkim slučajevima i jeste umjetnost. Umjetnici, istoričari umjetnosti jesu moje kolege, prijatelji. Poznato je da su umjetnici bili prijatelji i inspiracija modnim dizajnerima. Sjetimo se Koko Šanel i Igora Stravinskog, Pikasa, Dalija… Uspijevam da držim pažnju kreativnih, talentovanih ljudi. To me potvrđuje i u sopstvenim očima. Prijatelji su naša ogledala.
Studiozno prilazite modnom stvaralaštvu. Koja tema iz crnogorske kulturne baštine Vam je još fascinantna i koliko je to bogato tlo za istraživanje i stvaranje?
– Crnogorska kulturna baština je neiscrpna riznica kreativnih uporišta/ishodišta. Toliko još ima neispričanih priča koje zavrijeđuju svjetlost scenskih reflektora. Raznorazne kulture su vjekovima ostavljale trag na ovim prostorima, koji može i trebalo bi da bude naša konkurentska prednost u građenju narativa mjesta, kao kulturološke i turističke destinacije. Crnogorska narodna nošnja, naš zorni nacionalni kostim je divna osnova za kreativne realizacije. Ove godine smo vještinu izrade crnogorske nošnje i zlatoveza i institucionalno zaštitili, kao nacionalno kulturno dobro.
Prošlog ljeta imali ste priliku da se nađete na Smotri mode zajedno sa jednim od najvećih modnih dizajnera, Gotjeom. Koliko je to bilo značajno iskustvo?
– Bila je čast i zadovoljstvo, nadasve, jedinstvena prilika, predstavljati Crnu Goru na 18. Internacionalnoj smotri mode u Kotoru. Organizator je za punoljetstvo događaja obezbijedio učešće jednog od najvećih svjetskih dizajnera, pa šta reći na to… Smatram, a to su zaključili i drugi koji su imali priliku da dožive i vide ono što sam predstavila tada, da sam dostojanstveno i smjelo stala te večeri rame uz rame velikana. To iskustvo ću svakako pamtiti kao vrijednu i značajnu potvrdu mog dizajnerskog rada.
Da li su Vaše ćerke naslijedile naklonost i interesovanje za umjetnost ili modu?
– Jesu, a u kojoj mjeri, vidjećemo. To je i prirodno. Osim genetskih, nasljednih predispozicija, ambijent i atmosfera u kojoj odrastaju je presudna. Starija ćerka, Karla, za sada pokazuje više interesovanja kada je umjetnosti riječ, a mlađa, Tara, preferira modne izazove.
Posjedujete li još neki talenat?
– Smatram da je kreativnost, talenat stvar plurala. Odnosno, osnovno pitanje su podsticaji – šta je ono što vas dovoljno isprovocira da kreativno djelujete baš u određenom izražajnom mediju. Naravno, preduslovi moraju bitni sretno postavljeni da bi se krenulo sa kreativnom samorealizacijom. U jednoj životnoj fazi je to pisanje, u drugoj crtanje, slikanje, muziciranje, ples i slično. Kod mene te stvari idu uporedo, kroz likovnu kritiku iskazujem svoj dar za pisanjem, kroz modu za crtanjem, slikanjem, kombinovanjem boja, tekstura… Pjevanje i sviranje odavno, nažalost, ne praktikujem javno i pored višegodišnjeg bavljenja… Međutim, sada sam u nekoj drugoj stvaralačkoj fazi, a koja će biti sljedeća – vidjećemo.

Gracija br. 86, 19.05.2016.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...