Modna dizajnerka, dr Anastazija Miranović, proslavila je u godini koja je na izmaku 15 godina rada. Poznata po izboru netipičnih lokacija, jedinstvenom spoju tradicije i modernog, i multimedijalnom spoju modnih i umjetničkih projekata, i ovog puta je ostala dosljedna sebi, pa je jubilej obilježila na Mamuli.
Po zanimanju istoričarka umjetnosti, poznata je i po tome što ne podilazi trendovima i što odbija bilo kakvu komercijalizaciju, ona kroz modu afirmiše crnogorsku tradiciju, kulturu, istoriju i umjetnost.
“Jedinstvenom ‘miksu’ prošlosti i sadašnjosti ostala sam u kontinuitetu posvećena i tu se nije ništa promijenilo”, kazala je Miranović u intervjuu za Graciju.
Ne odustajući od promovisanja crnogorske baštine, nakon valorizovanja nematerijalne baštine sjevernog i centralnog dijela, poput bihorskog ćilima i zlatoveza, svoju misiju nastaviće i u narednoj godini, a tema njenog novog modnog projekta biće dobrotska čipka.
Početkom oktobra obilježili ste 15 godina rada u modnom dizajnu na Mamuli. Kako je došlo do toga da baš na tom mjestu obilježite jubilej?
– Generalno, moj pristup modnom dizajnu uporište/ishodište ima u kulturi, kulturnoj baštini i umjetnosti Crne Gore. U tom kontekstu, promišljam i lokacije na kojima ću promovisati određeni, modno-kreativni narativ. Nimalo slučajno, za 15-ogodišnju retrospektivu dosadašnjeg rada u modnom dizajnu odabrana je Mamula, zaštićeno nepokretno kulturno dobro Crne Gore. Inače, nerijetko biram atipične lokacije za prezentacije autorskih multimedijalnih modno-umjetničkih projekata. Time ne promovišem samo određenu kolekciju, već i mjesto, mikrolokaciju koja čini integralni dio priče, događaja. Crna Gora je prepoznata po prirodnim ljepotama i bogatoj kulturnoj baštini. U njihovoj simbiozi na teritorijalno nevelikom prostoru stvoren je jedinstven kulturnoprirodni areal koji, kao istoričarka umjetnosti i osoba s kreativnim potencijalima, afirmišem osobenim modnim čitanjima naše tradicije, kulture, istorije, baštine, umjetnosti. Otkrivajući nove “modne scene”, promovišem destinaciju na do sada nevalorizovan način. Kulturno dobro – Tvrđava Mamula, u kojoj je sada smješten ekskluzivni resort, na ostrvu Lastavica u Bokokotorskom zalivu (čini dio zaštićenog UNECO sajta), činila mi se jedinstvenom, reprezentativnom za sumiranje mog dosadašanjeg rada u modi.
Dugo ste prisutni na modnoj sceni, a osim Vaših kreacija publika je u prilici da uživa i u svojevrsnom spektaklu i performansima. Koliko je dug put od ideje do realizacije modnog događaja na način na koji Vi to radite i u čemu se on sastoji?
– Modi i njenom predstavljanju nikad ne pristupam trendovski, sezonalno, komercijalno. U tom kontekstu, modni događaji koje realizujem uvijek su mnogo više od pukih ekspozicija novih kolekcija. Modu doživljavam kao vid neverbalne komunikacije kojom komuniciram željeni narativ. Realizacija kompleksnog, multimedijalnog modno-umjetničkog projekta zahtijeva posvećenost i kvalitetnu organizaciju, što su svojevrsni, višestruki izazovi. S jedne strane, koncipiranje, realizacija određene teme zahtijeva etapni proces – od nacrta/skica, odabira materijala, modelovanja, krojenja, šivenja, probe na modelima… S druge strane, osmišljavanje i realizacija produkcije događaja u svim njegovim fazama, takođe podrazumijeva niz aktivnosti – odabir lokacije, mikro ambijenta, muzike, modela/manekenki, koreografije, propagandu/medijsku vidljivost, adekvatno osvjetljenje, ozvučenje, šminku, frizuru i nezaobilazne umjetničke podrške, zavisno od teme. Nerijetko se muzika namjenski komponuje i uživo izvodi i/ili baletska koreografija i sl. Saradnici na projektima su umjetnici iz različitih sfera – likovni umjetnici, muzičari, glumci, baletani itd. U tom kontekstu, realizacija modno-umjetničkog događaja, na način kako ga ja koncipiram i realizujem, zahtijeva višemjesečnu pripremu, zbog čega, uglavnom, radim samostalne projekte, a ne u okviru određenih nedjelja mode, biram saradnike, partnere u tom poslu i snosim odgovornost realizacije. Dakle, idem težim, ujedno, autonomnijim, slobodnijim putem. Smatram to svojevrsnom privilegijom. Kada su u pitanju kolaboracije, duži niz godina sarađujem s Vesnom Mandić i modnom agencijom Fabrika iz Beograda, koja kroz odgovoran i profesionalan način afirmiše Crnu Goru na Internacionalnoj smotri mode u Kotoru, kao i modnim događajima u Tivtu, Beogradu…
Po vokaciji ste istoričarka umjetnosti. Kako je došlo do toga da “uđete” u svijet mode?
– Istorija umjetnosti je fantastična baza za istraživanje mode. O nekim periodima odijevanja u prošlosti ne bismo imali traga da nijesu sačuvani na mozaicima i fresco živopisu. Radeći određene kolekcije, tematski vezane za daleku prošlost, poput kolekcije posvećene hiljadugodišnjoj crnogorskoj državnosti i dinastiji Vojislavljević, konkretnoVladimiru i Kosari, pored arhivske građe upravo sam istraživala srednjovjekovne mozaike, freske, crpeći uticaje, inspiraciju. Takođe, baveći se i “modno”, u kolekcijama, velikim umjetničkim pravcima, poput pop arta i šezdesetim godinama prošlog vijeka, ili likom i djelom Petra Lubarde i sl, znanja i iskustva moje primarne profesije, kao istoričarke umjetnosti, bila su fundamentalno važna za razvijanje koncepta kolekcije. Nije rijetkost da su istoričari/ke umjetnosti i modni kreatori/ke. Beogradska kreatorka Irena Grahovac je koleginica u tom smislu.
Vaša prva revija Crno-bijeli svijet priređena je 2008. godine na Barskom ljetopisu. Od te revije pa do ove na Mamuli koliko se toga promijenilo i koje biste posebno izdvojili?
– Tokom cijelog tog perioda ostala sam dosljedna postulatima postavljenim na početku – umjetničkom, multimedijalnom pristupu modi, modnom dizajnu, uz implementaciju elemenata tradicije, kulturne baštine, istorije, istorije umjetnosti u savremeni kostim, dizajn. Tom jedinstvenom “miksu” prošlosti i sadašnjosti ostala sam u kontinuitetu posvećena i tu se nije ništa promijenilo. Zahvaljujući bogatoj riznici crnogorske istorije, tradicije, kulturne baštine, umjetnosti, prirodnim ljepotama Crne Gore, imaću i nadalje dovoljno inspiracija za naredne projekte u svijetu modnog dizajna. Inovacije su prisutne u detaljima, koloritu, kroju, dok suština ostaje ista. Od kolekcija koje bih izdvojila pomenuću Milenijumom do vječnosti– posvećenu hiljadugodišnjoj državnosti Crne Gore, Pod kapom Njegoševom, povodom obilježavanja 200 godina od Njegoševog rođenja, Između dana i noći, posvećenu liku i djelu Petra Lubarde, Zlatovez vjekova, inspirisana crnogorskim zlatovezom sa nacionalnog kostima.
S obzirom na to da ste autorka i kolekcije posvećene proslavi hiljadugodišnje državnosti Crne Gore, jubileju 200 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša i drugih, koliko su istorija i kulturna baština uticale na Vaš kreativni rad?
– One su okosnica mog rada u modnom dizajnu. Modu koristim kao svojevrsni transmiterski mehanizam komuniciranja, čitanja naše istorije, tradicije, umjetnosti, sveukupne kulture.
Sarađivali ste ili radili sa mnogim poznatim umjetnicima. Da li biste izdvojili neku od tih saradnji koja je na Vas ostavila dublji trag?
– Teško je napraviti distinkciju, izbor, s ozbzirom na to da je svaka od saradnji sa umjetnicima na umjetničko-modnim projektima “priča za sebe”. Ipak, izdvojiću saradnju sa poznatim crnogorskim umjetnikom Dimitrijem Popovićem. S njim sam realizovala multimedijalni projekat Eros, krv i svetost na Cetinju, pred Biljardom, i u crkvi San Giovanni della Pigna u Rimu, povodom obilježavanja Dana državnosti i 140 godina bilateralnih odnosa Italije i Crne Gore, u saradnji s Ambasadom Crne Gore u Rimu.
View this post on Instagram
U pojedinim kritikama se navodi da je Vaša revija Pod kapom Njegoševom izazvala najjače emocije. Kako biste to objasnili?
– Velelepno zdanje nekadašnjeg italijanskog poslanstva, zaštićenog kulturnog dobra, u kojem je smještena Nacionalna biblioteka Đurđe Crnojević na Cetinju, prvi put je bilo domaćin jednom ovakvom umjetničko-modnom događaju. Kontekst teme je potpuno u saglasju s lokacijom i ambijentom realizacije događaja. Na događaju su učešće uzeli različti umjetnici i u jednom trenutku na sceni je bilo 20 manekenki, 35 članova mješovitog hora Antivari musica, pod dirigentskim vođstvom mr Mira Kruščića, desetak muzičara različitih profila, flautista, violončelista, violinista, pijanista, itd, guslar Rajko Radović, čije je guslanje činilo kompatibilni “opozit” muziciranju na električnoj violini Dine Kukalj. To je bilo prvo javno predstavljanje tradicionalnog guslanja, zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra, u savremenom multimedijalnom događaju kroz kontekstualizaciju date teme. Modeli koje su manekenke nosile, sa prepoznatljivim kapama kamilavkama i namjenski dizajniranim aksesoarom, za koji je bila zadužena umjetnica Katarina Zlajić – što je ujedno bilo prvo predstavljanje njenog rada u javnosti, uz originalne primjerke nakita – ćemera, ogrlica, broševa (terzija, kolekcionara Vaida i Nevine Turusković), stvaralo je utisak monumentalne impostacije, koje su djevojke dostojanstveno, poput karijatida nosile, komunicirajući željeni narativ/poruku. Simbioza svih tih elemenata doprinijela je da emocija, doživljaj bude jedinstven, neponovljiv. Takođe tada, 2013, prvi put u Crnoj Gori se koristila pista koja prolazi kroz više prostorija i time omogućava prisustvo različite publike. O svakom detalju, segmentu događaja se promišljeno vodilo računa, i o umjetničkom, kreativnom i o organizacionom/produkciji događaja, što je u krajnjem rezultiralo transparentnim ispoljavanjem emocija, ovacijama aplauza, a dosta ljudi u publici je plakalo.
I ranije ste se bavili nematerijalnom kulturnom baštinom, poput kolekcija posvećenih našim zaštićenim nematerijalnim kulturnim dobrima, kao što su Bihorski ćilim, Crnogorski zlatovez, a afirmisali ste i crnogorsku tradiciju odijevanja i ukrašavanja. Vaš naredni projekat biće inspirisan još jednim nematerijalnim kulturnim dobrom – dobrotskom čipkom. Zašto ste se odlučili baš za taj dio kulturne baštine i kada će ta kolekcija biti prezentovana javnosti?
– Vještina izrade dobrotske čipke je zaštićeno nematerijalno kulturno dobro Crne Gore. Takođe, najbolji primjerci ove čipke iz 15. vijeka predstavlju zaštićeno pokretno kulturno dobro Crne Gore i nalaze se, pored Pomorskog muzeja Crne Gore, u crkvi sv. Stasija u Dobroti. Kroz kolekcije sam valorizovala nematerijalnu baštinu sjevernog i centralnog dijela Crne Gore, bihorski ćilim, zlatovez, a njen jug – moja Boka inspirisala me za kolekciju koja je trenutno u izradi. Ljubaznošću don Pava Medača, uspjeli smo da fotografišemo originale, pomenute primjerke, i uspješno ih prenijeli na svilu (specijalizovani studio Maruška za štampu na svili), u različitom koloritu. Sve to je zahtijevalo određenu postupnost, procesualnost, da bi došli do konačne materijalizacije modela. Nadam se da će kolekcija premijerno biti predstavljena u autentičnom ambijentu Boke tokom ljetnjih mjeseci u 2024.godini. Na Mamuli, kao svojevrsnu najavu, publika je bila u prilici da vidi dva modela iz predstojeće kolekcije.
Neke Vaše kolekcije bile su prikazane i na netipičnim lokacijama, poput Lipske pećine, Šipčaniku… a sada i na Mamuli. Kako birate lokacije?
– Kroz razgovor sam već pomenula neke od lokacija i navela šta je opredjeljujuće u njihovom odabiru – kontekstuiranje s temom, otkrivanje “novih modnih scena”, promocija prirodnih i ambijentalnih ljepota Crne Gore na inovativan način. Mjesta dešavanja su “mjesta moći” (genius loci) i predstavljaju neodvojiv dio mojih modno-umjetničkih promišljanja i realizacija. Lipska pećina je bila vrlo zahtjevan izazov, posebno ako se uzmu u obzir njena vlažnost i temperatura, uz živo muziciranje orkestra Nuova. Osobeni spoj speleološkog nalazišta, prirodnog dobra, s predivnim višemilenijumskim pećinskim nakitom, s kulturnim dobrom – bihorskim ćilimom, predstavljao je posebnost u svakom smislu riječi. Takođe, prva modna revija u nekadašnjem vojnom aerodromu – Šipčaniku, sad impresivnom vinskom podrumu u srcu vinograda, bila je prezentacija namjenski rađene kolekcije povodom 50 godina – zlatnog jubileja kompanije 13. jul-Plantaže. Objekti kulture, koji su većinom i zaštićena nepokretna kulturna dobra Crne Gore, poput Nacionalne biblioteke Đurđe Crnojević, Narodnog muzeja Crne Gore, JU Muzeji i galerije Podgorice, Zimovnika Sv. Petra na Karuču, Dvorca kralja Nikole u Baru, katedrale sv. Tripuna, do Mamule, samo su neke od “modnih scena” koje sam promovisala u mojim projektima, pokazujući da kulturna dobra i ustanove kulture mogu imati multifunkcionalnu valorizaciju, dodatno afirmišući njihov značaj i vrijednosti.
Koliko ste u svemu imali podršku porodice?
– Podrška porodice je krucijalna i neprikosnovena. U kontinuitetu je imam i bez nje bi bilo nezamislivo, nemoguće realizovati sve do sada produkovano. Starija ćerka Karla, na posljednjem događaju, na Mamuli, neposredno je podržala mamin kreativni rad, prvi put noseći kao manekenka neke od modela. Dijeliti s porodicom profesionalne izazove i uspjehe čini vas srećnim, ispunjenim, motivišućim za daljnje kreativne iskorake.
Šta predlažete damama za novogodišnju noć?
– Za glamurozni, novogodišnji event predlažem neke od modela iz mojih kolekcija sa crnogorskim zlatovezom od srebrnog, zlatnog, bež ili crnog viskoznog konca s ručno rađenim detaljima. Dame koje se odluče za njih sigurno će biti zapažene, jedinstvene, jer se radi o unikatnim modelima. Međutim, nije dovoljno imati dobru, lijepu haljinu. Potrebno je znati nositi je sa stavom.
GRACIJA 219/decembar 2023.
Razgovarala Svetlana Peruničić
