spot_img

Anđela Golubović: Slušajte i osluškujte svog partnera

Februar je mjesec u znaku ljubavi, pa smo se i mi bavili tom temom i zamolili psihološkinju da nam otkrije šta je zdrav ljubavni odnos, postoje li bezuslovna i dugovječna ljubav ili je to mit...

spot_img

Razgovarala Marina Strugar
Foto dadarin

Zdrav ljubavni odnos je onaj u kome postoji ravnoteža između onoga šta dajemo i primamo i, uz to, odnos u kome se dešava zajednički emocionalni i duhovni rast oba partnera. Preduslov za zdrav partnerski odnos je zdravo osjećanje ljubavi prema samom sebi. Samo te osobe su sposobne da pruže ljubav drugima. Partner se na adekvatan način povlači iz sopstevene primamljive uloge ‘središta svijeta’ i narcističkog ‘ja pa ja’. Zdrav je onaj odnos u kome postoji stepen tolerancije prema svakodnevnim razlikama koje su prisutne u ponašanju partnera. Prvi zdravi korak u ljubavnim odnosima je pružanje i prepoznavanje ‘ti’ u partneru, tj, prepoznavanje njegove autentičnosti i različitosti. Za zdrav partnerski odnos poželjan je visok stepen kompatibilnosti, jer ako veza više liči na borbu, a ne na saradnju, ako partneri stalno pregovaraju umjesto da se dogovaraju, onda je to nezdrav odnos. Mit je da u zdravom odnosu partneri ponekad ne povrijede jedni druge, ali zreli ljudi su svjesni da ponekad ne mogu da budu tu za partnera kada je to potrebno. Možda će ponekad i prekršiti neka pravila, ali zreo čovjek je iskren čovjek, koji pokušava da minimizira sve negativne posljedice svog ponašanja”, kaže na početku razgovora za Graciju Anđela Golubović, psihološkinja u Domu zdravlja Podgorica.

Sa kakvim se problemima susrećete najčešće u Vašoj praksi a tiču se ljubavnih odnosa? Šta je najčešći razlog svađa i nesuglasica?
– Razlozi za svađe i nesuglasice su posljedica formiranog koncepta i slike u našoj glavi kako jedna veza treba da izgleda. Kada se partner ne uklopi u tu našu predstavu, nastaju nesuglasice i svađe. Razlog za česte nesporazume među partnerima je međusobno “odmjeravanje”, koliko ko daje i pruža, odnosno prima i dobija. Isto kao što majka koja je previše angažovana u transakciji sa djetetom guši i ometa autonomiju, indvidualnost i razvoj djeteta, tako i partner koji je pretjerano angažovan u vezi, postaje teret usljed pretjerane blizine partneru.
Da li na našim prostorima još uvijek ima uticaja tradicije, okoline i očekivanja koja nijesu samo “slijedi svoje srce”?
– Balkanske porodice su tradicionalne, patrijarhalno orijentisane, koje su uspjele da se održe stotinama godina jer funkcionišu po principu fiksirajuće komplementarnosti, pri čemu se tačno zna koje su dužnosti žene, šta su muški, a šta ženski poslovi. Na scenu stupa izlazak iz tog fiksiranog koncepta, sada se partneri dopunjuju, a partnerske/bračne uloge su fleksibilne. Moderno doba nosi i nove izazove. Svjedoci smo da je brak sve više sredstvo, a ne cilj kojem se teži, pa se u tom smislu može govoriti o “tržišnom braku”. Uticaji tradicije i okoline nesvjesno oblikuju um mladih ljudi, pa često u praksi nailazimo na situaciju u kojoj prevlada racio nad emocijama, situacija u kojoj mislite da ako se udate za sina bogataša, da će vaš cjelokupni život biti kvaliteniji, što zapravo nije garancija. Poruka je, ipak, da je samo u bajkama zapisano da ćete živjeti kao princeza ako se udate za princa. Posmatrajući tradiciju naših baka, vidjećemo da su se većinom mlade udavale da bi izbjegle takozvanu situaciju usjedjelice, te se i danas povlače ponavljajuća pitanja i nagovori porodice, ali i ljudi iz šireg socijalnog kruga osobe, po tipu: “Kad ćeš, ako nećeš sad?”, “Imaš 30 godina, požuri, ostaćeš neudata”, ili “Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani”. Iz tog razloga sve više mladih djevojaka ostaju sa partnerima koji ne ispunjavaju i ne zadovoljavaju minimum njihovih potreba.
Šta se desi kada upadnete u “ljubavnu zamku”? Kako prepoznati da je vrijeme napustiti partnera, zašto se najčešće oklijeva i šta proizlazi iz toga?
– Dugotrajno ćutanje i nervoza partnera obično su signal da nešto nije kako treba. Ukoliko poslije nekog vremena uvidite da odnos sa partnerom ne napreduje i ne prelazi na više nivoe, tj. partner nema ideju zajedničke budućnosti, trebalo bi razmisliti o sopstvenom položaju i reizboru partnera. Ukoliko je svaki napredak u vezi rezultat ulaganja i zalaganja samo jedne osobe, onda bi trebalo krenuti naprijed i prekinuti takav pseudopartnerski odnos. Sve više mladih djevojaka traži pomoć psihotarepeuta zbog paralelnih veza. Psihotereput je tu da im objasni da su paralelne veze kratkog daha, da je samo pitanje vremena kada će jedna osoba u tom lancu biti nezadovoljna i tražiti više, iako trenutno to može izgledati kao situacija prećutnog kompromisa. Nekada je osoba motivisana strahom da će opet izabrati sličnog ili istog partnera, da će ostati sama ili jednostavno nije svjesna svojih potencijala i mogućnosti, tačnije nema sliku o sopstvenoj cjelovitosti i samodovoljnosti. Na primjer, zavisne osobe, koje kada shvate da je partner nastavio dalje i ima novog partnera, potpuno iracionalno misle da su gubitnici, a bivši partner pobjednik. Kao posljedica raskida partnerskog odnosa često se javlja stanje patnje, a psihoterapeuti uz pomoć određenih tehnika objašnjavaju klijentu kako da eliminiše proces idealizacije partnera i da sagledaju situaciju objektivno.

“Brak je sve više sredstvo, a ne cilj kojem se teži, pa se u tom smislu može govoriti o ‘tržišnom braku’. Uticaji tradicije i okoline nesvjesno oblikuju um mladih ljudi, pa često nailazimo na situaciju u kojoj prevlada racio nad emocijama”

Postoje osobe koje uvijek traže partnere koji će ih činiti nesrećnim, unižavanim, često i zlostavljanim? U takvim situacijama sagledava se porijeklo problema. Koji su najvažniji koraci na putu njegovog rješavanja?
– Izbor partnera je veliko iskušenje za čovjeka, taj izbor može biti normalan ili patološki, a često je potpuno iracionalan. Prema psihonalitičarima izbor partnera je često nesvjestan. Tačnije, partnera biramo po ugledu na roditelja, koji za nas predstavlja identifikacionu figuru. To je razlog zašto naš partner nekada jako liči na našu majku ili oca, ili zašto žene žrtve porodičnog nasilja u genezi imaju oca koji je takođe bio nasilan. U normalnim uslovima ovaj izbor nije incestuozan, u patološkom jeste. Narcistički izbor je složeniji, jer može da bude po ugledu na samog sebe (npr. fizički lijepa žena traži atraktivnog muškarca) i izbor u odnosu na ono šta želimo da budemo (traženje idealne verzije sebe u partneru). Ukoliko je dijete odrastalo u narušenoj porodičnoj dinamici, u kojoj je došlo do neurotičnog rascjepa ličnosti, kao posljedica se javlja sadomazohistički izbor partnera i mazohističko potčinjavanje žena. To su takozvani brakovi koji funkcionišu po principu patološke sadističko-mazohističke klackalice. Paradoksalno je to što partneri na nesvjesnom nivou uživaju u ovim ulogama, pa su razvodi braka ovdje rijetki. Za takvu ljubav, a koja nije strana našoj tradiciji i našem podneblju, Dostojevski u Zapisima iz podzemlja kaže: “Ja nisam mogao da zavolim, zato što je, ponavljam, voljeti značilo kod mene tiranisati i moralno dominirati nad nekim”. Žene ostaju sa nasilnim partnerom iz više razloga, kao što su osjećaj odanosti i odgovornosti za odnos, osjećaj sažaljenja ili ljubavi prema partneru, manjak socijalne podrške ili ekonomske zavisnosti. U praksi se često susrijećemo sa pogrešnim uvjerenjem žena da će određeno ponašanje (npr. nasilje) s vremenom prestati. Žena se godinama može nositi sa nasiljem u braku, ali s vremenom dolazi do tačke u kojoj nema unutrašnje snage da trpi, jer su sve više izraženi simptomi napetosti, depresivnosti, uz gubitak samopouzdanja ili u konačnom pokušaj suicida kao rezultat svega. Umjesto da na destruktivan način poništavamo partnera i njegovu ličnost, energiju treba da usmjeravamo na područje stvaralaštva, gdje ćemo omogućiti pokretanje razvojnog procesa partnera, u težnji da kod partnera (pa i kod sebe) probudimo i otkrijemo sve pozitivne mogućnosti koje su do sada bile nepoznate.
Ljubav, posebno ona dugovječna, nosi naziv “najproučavanije i najmanje razumijevane” oblasti psihologije?
– Nažalost, psihologija nema čarobni štapić u tom domenu. Pretpostavka je da je samo bezuslovna ljubav dugovječna ljubav, ali postavlja se pitanje da li bezuslovna ljubav postoji ili je ona mit. Potrebno je da volite osobu tačno onakvu kakva je i ne vežete ljubav za ono šta će ta ljubav postati, odnosno za ono što se nadate da će ta osoba postići. Isto tako, važno je shvatiti da odnos dvoje ljudi ne treba da zavisi od odnosa te osobe prema vama, već je čarobni štapić u vašim rukama. Nije zadatak partnera da vas učini cjelovitom osobom. Vi ste svoja srodna duša i svoj zadatak i cilj, a ne neko drugi. Uspjeh u partnerskom odnosu je kombinacija više faktora, i zavisi od indivudalnih osobina pojedinca, kao i od brojnih situacionih činilaca.
Na koji način se može održati kvalitet ljubavnog odnosa?
– Slušajte i osluškujte svog partnera! Samo ako pažljivo osluškujete potrebe i zahtjeve partnera, u stanju ste da reagujete na vrijeme i ispravite potencijalne greške koje činite. Osluškivanje otvara put prema razumijevanju i međusobnom povjerenju. Pokušajte da se ne svađate sa svojim partnerom, već da uz dozu smirenosti svađu pretvorite u diskusiju. Nakon završenog radnog dana, pokušajte da vrijeme koje vam je preostalo sa partnerom iskoristite na najkvalitetniji mogući način. Ne zaboravite da je pored zajedničkog vremena koje provodite, partneru nužno obezbijediti i momenat predaha, odnosno vrijeme koje mu je potrebno da bude osamljen, kako ne bi došlo do prezasićenja.
Februar je u znaku zaljubljenih, imate li neki savjet?
– Ljubav je danas, kao i kroz vrijeme za nama, inspiracija, umjetnost, način i cilj življenja. Ono što se razlikuje, to je da je danas ljubav jedan od marketinških trikova ili mamaca u našim novčanicima. Ljubav treba slaviti, ali bi smislenije bilo slaviti je svakodnevnim malim (ili velikim) činjenjima, upravo u pravcu građenja zdravih ljubavnih odnosa i življenjem ispunjenih života, kako u partnerskom, tako i u odnosu sa samim sobom.

GRACIJA 199/februar 2022.

Možda vas zanima

PRATITE NAS I NA INSTAGRAMU

NEDAVNO OBJAVLJENO