Anđela Spaić: Ugledam se na dive stare italijanske škole

U okviru muzičkog ciklusa Mlada talenti, solističkim koncertom Mocart & More u KIC-u Budo Tomović predstavila se talentovana sopranistkinja iz Herceg Novog

Razgovarala Danijela Đonović
Foto Vesela Mišković

Mlada i nadasve talentovana sopranistkinja Anđela Spaić usavršavala se na brojnim seminarima klasične muzike, nastupala sa Crnogorskim horskim ansamblom te kao horistkinja debitovala na festivalu Operosa 2018. u operama Karmen Žorža Bizea i San letnje noći Feliksa Mendelsona. Završila je Umjetničku školu za muziku i balet Vasa Pavić u Podgorici, u klasi profesorice Marine Cuca Franović, a potom upisala na Univerzitet za muziku izvođačke umjetnosti u Beču, gdje je redovna studentica druge godine solo pjevanja, u klasi renomiranog profesora i baritona Martina Vaha.
Prvi solistički koncert Anđela je priredila u Herceg Novom 2019, dok se na sceni Kulturno informativnog centra Budo Tomović predstavila drugim solističkim koncertom Mocart & More, gdje je uz pratnju pijanistkinje Marije Barović izvela Mocartove, Pučinijeve, Belinijeve i Dinocetijeve arije.

U KIC-u Budo Tomović u Podgorici održali ste solistički koncert uz poštovanje svih epidemioloških mjera. Kakav je bio susret s publikom?
– Bilo je divno stati na veliku scenu KIC-a i na neki način pozdraviti publiku, u kojoj su bili i moje profesori i kolege. Program je nosio naziv Mocart & More, i ta divna muzika uzela mi je svaki atom snage u ovom zimskom semestru. Inspiraciju sam dobila pri pripremi istoimenog koncerta moje klase na Univerzitetu za muziku i scenske umjetnosti u Beču, gdje smo se u prvoj polovini koncerta predstavljali sa po jednom Mocartovom arijom, operskom ili sakralnom. Koncert u Podgorici bio je omaž Mocartu, dok sam u drugoj polovini koncerta pjevala atraktivne arije poznatih kompozitora.
Šta za studenticu druge godine znače već dva solistička koncerta?
– Dosta sam investirala u ono čime se bavim, i volim kada ljudi i organizacije to prepoznaju, naročito u zemlji odakle potičem. KIC Budo Tomović, čitav njihov muzički tim na čelu sa gospođom Majom Popović radi odličan posao, dajući mladim muzičarima platforme, prepoznajući koliko je teško afirmisati se, i na tome sam im zahvalna.
Koliki je izazov solistički koncert u fizičkom i psihičkom smislu?
– Prvu ariju sa koncerta počela sam da spremam prošle godine u ovo vrijeme, iz toga možete vidjeti koliko je potrebno vremena i proba da sav program sazri i slegne se. Takođe, pjevati sat vremena veliki je fizički izazov, kako bi se na programu našla plejada tehnički zaista zahtjevnih i dugačkih arija.
Zašto ste izabrali Beč, čime ste se vodili pri izboru akademije?
– Do Beča sam došla stavljajući stvari na za/protiv listu. Počevši od muzičke istorije i kulture zemlje, trenutnog političkog i ekonomskog stanja, socijalnog uređenja (ako se desi nešto neočekivano poput upravo svjetske pandemije, da li će država imati milosti prema freelance umjetnicima, ali i da li ću plaćati takse u vrijednosti od 80 odsto sopstvenog honorara). Razmišljala sam, naravno, i o konkurenciji, operskim kućama, alumnijima fakulteta i profesora koji su me interesovali, pa i samom imenu i kredibilitetu fakulteta, kako svaka muzička akademija ima određenu vrijednost u našem CV-u, kojim moramo da osvajamo agente i dirigente na audicijama. Išla sam rezonom i usavršila italijanski, već imala odabranu klasu na Konzervatoriju Verdi u Milanu. Nešto mi je govorilo da istražim još malo, tako da sam se zaputila u Beč, gdje sam na Univerzitetu za Muziku i izvođačke umjetnosti (MDW) imala konsultacije sa mojim sadašnjim profesorom Martinom Vahom, poslije kojih je nestala želja za daljnjim traženjem. Prijemni ispit je trajao punu radnu sedmicu, gdje je osim više pjevačkih rundi od trocifrenog broja nas prijavljenih traženo da pokažemo glumačke sposobnosti, improvizaciju, fizičku spremu i ples, krunisano intervjuom na njemačkom jeziku pred svim profesorima MDW odsjeka za solo pjevanje. Prvi put sam se sa prijemnog ispita vratila u Crnu Goru razočarana i šokirana nivoom koji potražuju, ali stvari nisam ostavila slučaju, te sam se pola godine kasnije vratila u Beč i uspjela da se upišem na listu 12 primljenih pjevača.
Imate li operske uzore?
– Postoji veliki broj dostojnih izvođača, ali kada razmišljam o mojoj vokalnoj tehnici, ugledam se na dive stare italijanske škole poput Renate Tebaldi.
Smatram da je pored tehnike važan i aspekt muzikalnosti i svake emocije koju u fraze možemo inkorporirati, pa se prema tome uvijek vraćam besmrtnim izvedbama Marije Kalas, za koju smatram da ne može biti prevaziđena ili precijenjena dok je opere, muzike i svijeta.

“Volim Baha i instrumentalni kontrapunkt, Mocartovu operu i harmonije, Listove orkestracije i virtuozne etide”

Koje kompozitore preferirate?
– Volim Baha i instrumentalni kontrapunkt, Mocartovu operu i harmonije, Listove orkestracije i virtuozne etide, Verdijeve i Vagnerove operske orkestarske aparate, melodije Čajkovskog i Dvoržaka… Prilično nedefinisan ukus i dalje.
Koju ulogu priželjkujete?
– Radujem se svom prajmu kada ću, nadam se, biti angažovana da pjevam uloge Mocartovih spinto uloga, poput Dona Elvire, Elektre ili Fjordiliđi. Glas u ovim godinama pažljivo njegujem i hranim zdravim lirskim programom, poput tipiziranih uloga zavodnica kao što su Pučinijeva Muzeta ili Donicetijeva Norina.
Za operskog pjevača veoma je važna disciplina. Imate li svoja pravila u životu i svakodnevnom ritmu, kako izgleda jedan Vaš studentski dan?
– Svi smo izloženi velikoj dozi stresa na dnevnom nivou, budimo se rano, a liježemo kasno. Mene već od jutra možete naći na fakultetu, prekoputa palate Šenbrun. Imamo divno i prostrano dvorište, pa pauzu za ručak između predavanja i proba rado provodimo upravo tu. Kada se vratim kući, sunce je već davno zašlo, tako da poslije velike šolje kafe i maženja sa mojim labradorom Emi, završim dan džogiranjem uz dobru muziku. Spremam se i za polumaraton krajem aprila!
Svirate i klavir, to je druga ljubav?
– Klavir sviram od šeste godine, a sve svoje znanje ponijela sam upravo iz Herceg Novog i prof. Daniele Seferović. Važno je biti kompletan muzičar i, pored vrsne vokalne tehnike, raspolagati i opštim muzičkim znanjem, snalaziti se dobro za klavirom i tzv. “a prima vista” vježbama, brzo obrađivati partituru… Jedna od mojih omiljenih anegdota se desila pred novogodišnji koncert u Crnogorskom narodnom pozorištu, kada moja tadašnja korepetitorica nije mogla stići na generalnu probu te sam bila primorana da sjednem za klavir i bez nota otpratim sebe na klaviru, svirajući pratnju po harmonskim šemama iz sopstvene glave.

“Glas u ovim godinama pažljivo njegujem i hranim zdravim lirskim programom, poput tipiziranih uloga zavodnica kao sto su Pučinijeva Muzeta ili Donicetijeva Norina.

Ko Vam je najveća podrška na muzičkom i životnom putu?
– Na ovo pitanje ću odgovoriti stereotipom, i reći da su mi najveća podrška moji divni roditelji. Prepoznajem i cijenim to što su uvijek znali da nađu najbolji pristup stvarima, balans između bezuslovne podrške i objektivne slike stvari.
I kakvi su daljnji planovi?
– Trenutno radim na tri projekta, što je na drugoj godini studija priličan podvig čak i za sopstvene izuzetno visoke standarde. Krajem marta igraću u premijeri Čarobne frule u Beču, takođe na proljeće u operi Dido i Eneja, a za septembar je zakazana i premijera moje prve glavne uloge – Grofice Klariće u operi Gdje je ljubav tu je i ljubomora.
Budući da Crna Gora nema operu, kako i gdje planirate da gradite opersku karijeru nakon završenog školovanja?
– Već sada se trudim da ostanem ukorak s aktuelnim projektima i audicijama. Karijera muzičkog izvođača počinje da se graditi mnogo prije diplomskog rada, tako da je trenutno moj fokus na umrežavanju, malim ulogama i projektima gdje upoznajemo kontakte koji će kasnije biti konekcija do većih. Po završetku studija, želim da budem na mapi mladih izvođača koji imaju dosta iskustva na sceni.

Gracija 188, mart 2021.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...