Anđelka Prpić: Izlaz uvijek postoji

“Proces stvaranja filma Jedini izlaz i otjelotvorenje lika Ane Kolar za mene je bilo veoma uzbudljivo i uživala sam”, kaže popularna glumica o filmu Jedini izlaz, koji bilježi veliku gledanost u regionu

Razgovarala Marina Strugar
Foto Edge/@marko_edge/Marko Karović/K1 promo

Jedna od omiljenih ličnosti, bilo da je u glumačkoj ili voditeljskoj ulozi, Anđelka Prpić pobrala je sve pohvale za glumu u filmu Jedini izlaz. Beskrajno šarmantna i duhovita, talentom i posebnom energijom stekla je veliku popularnost naročito u humorističkim projektima. Uživa u vremenu koje provodi sa sinom Jakšom (8), koji je krenuo njenim stopama, i psom Božom, koji je neizostavni dio emisije Drž’ ga Božo koju Anđelka vodi sa Milanom Kalinićem. Nova uloga u psihološkom trileru Jedini izlaz, koji se bavi potragom glavnih junaka za istinom, suočavanje sa lažima, ucjenama, ali i mračnim tajnama iz sopstvene prošlosti, bila je za Anđelku veliki izazov. Film je režirao Darko Nikolić, a pored Anđelke, igraju i Danica Maksimović, Ljubomir Bandović, Janko Popović Volarić i drugi. I u specifičnim epidemiološkim uslovima film bilježi veliku gledanost, a u Crnoj Gori je na redovnom bioskoposkom repertoru.

Filmska kritika navodi kao jedan od kvaliteta filma upravo Vašu glumu, i glumački iskorak iz žanrova u kojima smo navikli da Vas gledamo. Kako ste doživjeli ovu ulogu?
– Cio proces stvaranja filma Jedini izlaz i otjelotvorenje lika Ane Kolar za mene je bilo jako uzbudljivo i uživala sam. Inače sam odgovorna, spadam u red štrebera, a ovome sam se posvetila i preko svojih standarda. Važno mi je i što je priča koju pričamo kroz Anin život značajna i društveno odgovorna. Imam utisak da može da pomogne, da ulije nadu, ukaže na jedan od puteva i načina ka boljitku.
To govore i način na koji ste se pripremali za ulogu i Vaš pristup cijelom projektu. Studiozan rad stoji iza ove Vaše glumačke kreacije.
– Glumac se uvijek nekako priprema, da li čitajući, slušajući nešto inspirativno, a nerijetko i boraveći sa ljudima sličnim karakterom ili sudbinom koju dijele sa likom koji će oživjeti. Rad na ovoj ulozi zahtijevao je da shvatim kako je to odrastati u traumi, živjeti istu i kao odrasla žena. Kako je to biti nesvjestan da si žrtva mnogih manipulatora. Terapije antidepresivima, kao i posttraumtski poremećaj svakako su vrlo ozbiljne stvari o kojima se ne mašta već su vrlo egzaktne, pa sam pomoć potražila od psihijatara. Zajedno s njima kreirala sam Anin lik i ponašanje uzimajući sve prethodno pomenuto u obzir. Hvala Bogu na ovakvim izazovima.
Šta je po Vama najveći kvalitet filma Jedini izlaz?
– Napeta i uzbudljiva priča. Tačna i zanimljiva glumačka podjela. Hrabrost i talenat reditelja da sve svoje ideje upakuje tako da svi možemo da budemo kreativni.

“Rad na ovoj ulozi zahtijevao je da shvatim kako je to odrastati u traumi. Živjeti istu i kao odrasla žena. Kako je biti nesvjestan toga da si žrtva mnogih manipulatora”

Ovo je i prvi film nakon 20 godina, kako ste izjavili, u kojem je žena glavni protogonista. U čemu vidite razloge koji su doveli do takve situacije?
– To je pitanje i literature i kinematografije, kako domaće tako i svjetske. Ne opterećujem se tim promišljanjima. Furam svoju priču, pa mrdamo stvari mic po mic.
U svim gradovima gdje je upriličena projekcija filma publika Vas je dočekala aplauzima. Ima li veće satisfakcije i jače emocije za glumce od te, vrijedi li toliko rada, predanosti, vremena uložiti za aplauze?
– Nije stvar aplauza, iako gode i prijaju. Ali, oni mogu biti i formalni, jer naučili su nas šta i kada treba raditi. Ali, na licima i u očima ljudi vidi se sve. Rijetko ko umije da sakrije istinu. Nisam, naravno, razgovarala sa svim gledaocima, ali me je umirilo kada sam poslije premijerne projekcije u Cineplexu srela najbolje drugarice sa kojima sam odrasla. Ako me neko poznaje to su one, a i ja njih. Njihov zagrljaj i ponos u očima su mi najveći kompliment. Bližimo se broju od 50.000 gledalaca, mislim da i to dosta govori.
Da li ste u životu nekada bili u bezizlaznoj situaciji? 
– Hvala Bogu, nije me život navodio u takve ćorsokake. Zato sam dubokog uvjerenja da izlaz uvijek postoji. Makar u prihvatanju toga da izlaza nema.
U šta, uprkos svim životnim i profesionalnim izazovima, niste prestali da vjerujete?
– Nisam prestala da vjerujem u poštenje i u dobro.
Koliko je u svemu tome bilo bitno samopouzdanje? Da li Vam je samouvjerenost jača strana i koliko ste skloni preispitivanjima?
– Čudna kombinacija skromnosti i vjere u sebe opisuje moj karakter. Uvijek polazim od preispitivanja sebe same, pa tek onda pomislim da je možda i do nekog drugog. Iskreno, ne znam gdje bih stigla kada bih krenula samouvjereno sa gornje ljestvice. Ovako, kada krenem od nule svaki put, uvijek imam šta da osvojim.
Čini se da ste i razvod podnijeli stoički, s osmijehom na licu i velikim radnim elanom. Da li se na taj način borite sa teškim životnim situacijama, da li je to Vaš odbrambeni mehanizam?
– Razumni i odrasli ljudi koji se poštuju i jedno drugom žele dobro. To je baza, a ostalo u rok službe. Tako sam postavila stvari i čini se kao dobar pravac. Borac sam i iako imam “loše dane” umijem da pronađem volju i elan za još jedan osmijeh, u tome mi najviše pomažu prijatelji, sin i kuca Boža.
Koje svoje osobine prepoznajate kod Jakše?
– I on sam voli da kaže da je spolja isti tata, a iznutra mama. To mi je najveći kompliment ikada. On ima jednu maestralnu osobinu, lakoću življenja. Ne znam da li je to moje nasljeđe ili ja sada to učim uz njega. Mada nije ni presudno.
Kada prođu aktivnosti oko promocije filma, čemu želite da se posvetite, šta najviše priželjkujete?
– Dok je akcija priželjkujem odmor, masaže, šetnje… Čim prođe 48 sati na “slobodi”, panično počinjem da smišljam i prizivam novi posao. Priželjkujem samo kvalitetne i dobre ljude oko sebe, kad je tako, sve ima smisla.

Gracija 188, mart 2021.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...