Razgovarala Danijela Đonović
Foto Vesela Mišković
Novi zvuk i ekranizacija pjesme Igra potvrdio je zaokret Andree Demirović ka modernom zvuku. Talentovana i markantna Baranka hrabro se upustila u novu muzičku avanturu već numerama Pamti i Ja sam ti san, koje su iskorakom u produkcijskom smislu osvježile crnogorsku pop scenu i provokativnim sadržajem publici ponudile nešto posve drugačije. Popularna pjevačica polako ali sigurno gradi svoju karijeru od 2002, kada je kao 17-godišnjakinja debitovala na Sunčanim skalama s pjesmom Šta će mi dani. Prvi album Andrea objavila je 2006. godine, a 2009. predstavljala je Crnu Goru na Eurosongu u Moskvi s numerom Just get out of my life. S pjesmom Ja sam ti san u konkurenciji “najbolja alternativna i elektro-pop numera” nominovana je 2020. za MAC nagradu, koja je okupila neke od najvećih muzičkih zvijezda regiona. U sklopu projekta Nikšićko rocks – Pjesma za društvo nedavno je snimila jednosatni koncert uz podršku Akademia benda s kojim nastupa od 2017. Krajem maja promovisala je dvije nove pjesme, duet sa Bojanom Jovovićem Proljeće, kao dio projekta Džep sa tajnama Momčila Zekovića Zeka, te pjesmu Igra čiji je atraktivan spot režirao Zoran Marković Zonjo. Igra je ljubavna pjesma, čija crno-bijela ekranizacija u duhu srednjovjekovne epohe daje posebnu dramsku atmosferu, ljubavi, borbe i smrti, kroz spoj istorijskog nasljeđa i modernog doba, ali i priča o ženi koja je u svakom vremenu ratnica.
Kako je nastala nova pjesma Igra i u čijoj produkciji je rađena?
– Kompletan autor Igre je Bojan Jovović, koji je usred prvog talasa korone prošle godine napisao pjesmu potpuno drugačiju od svega što imamo priliku da čujemo na domaćoj pop sceni. Zbog sporog ritma i mračne atmosfere ta stvar svakako nije predodređena da bude hit, ali je meni bila jako značajna jer donosi dah inostrane produkcije iz ruke domaćeg autora. Važno je podržati crnogorsku produkciju koja teži modernom zvuku, iako vjerujem da za takav koncept kod nas, barem zasad, nema mnogo publike. Nadam se da će se neko od mojih kolega odlučiti na sličan pravac djelovanja, jer jedino kao talas možemo nešto promijeniti. Pjevanje tuđih pjesama po gradskim lokalima nam niko ne može oduzeti, pa je valjda logično da se potrudimo da imamo svoje pjesme po kojima će nas ljudi pamtiti.
Zoran Marković Zonjo Igri je dao posve filmičan vizuelni identitet. Ljubavna priča u srednjovijekovnoj atmosferi ratnica i vitezova ima višeslojno značenje i poetiku ?
– Zonjo voli tu filmsku estetiku, a meni to prija jer barem na par minuta budem glavna glumica u nekoj filmskoj priči. Pjesma je ljubavna, pa je i spot morao imati ljubavnu poentu, samo što ju je Zonjo smjestio u malo drugačije okruženje i srećom to uspio realizovati sa vrlo malim budžetom. U prethodnom spotu sam bila crmnička vještica koja se sveti seljanima koji je pokušavaju zapaliti, a sada sam žena vitez koja čeka svog junaka na konju. Želja je bila da pokažemo jaku i dominantnu ženu, i to ne zbog nekog modernog naraslog feminizma, već zbog činjenice da je stereotip o ženskoj pasivnosti i podređenosti postao prilično dosadan. Uostalom, postoje muškarci koji vole dominantne žene i vjerujem da će oni biti odana publika ovog spota (smijeh).
Sama lokacija na kojoj je spot snimljen je veoma atraktivna. Možete li da nam otkrijete gdje se nalazi i kako ste došli do ovakvog rješenja?
– Snimano je blizu Žabljaka Crnojevića, što je potpuno logičan izbor za ovu temu spota, jer je to u XV vijeku bila prijestonica ondašnje države oko koje su se često vodile borbe, možda baš nalik onoj koju smo mi snimili. Htjeli smo malo podstaknuti i taj turistički potencijal nepravedno zapostavljene srednjovjekovne Crne Gore, jer stvarno obiluje očuvanim starim gradovima i tvrđavama.
Spot odlikuju odlična fotografija, zanimljiva scenografija i kostimi. Ko su bili stručni saradnici na projektu, a ko akteri među kojima su, može se primijetiti, vješti strijelci i mačevaoci?
– Direktor fotografije Miodrag Marković je nezaobilazni Zonjov saradnik, pa samim tim i moj. On je bio iza kamere i kod prethodna dva spota, Pamti i Ja sam ti san. Po prirodi je smiren i koncentrisan, i u najtežim uslovima donosi stabilnost ekipi, a njegovo dobro istrenirano fotografsko oko čini da izgledam dobro u kadru čak i kad nisam baš reprezentativna.
Što se tiče “ratničkog” dijela ekipe, tu su bili vitezovi iz Kotora, koji zapravo rade u muzeju The Palace of Living History u Prčanju, čijom ljubaznošću smo dobili autentične kostime i oružje, a imali smo sreću da sa nama bude i Danica Pajović Čupka koja se ozbiljno bavi streličarstvom. Zahvalna sam, naravno, i svima drugima koji su dali doprinos, jer je set brojao tridesetak ljudi.
Čini se da uloga ratnice odlično pristaje Vašem senzibilitetu?
– Rekla bih da mi je senzibilitet pitom, tipičan morski, do momenta kada neko ili nešto počne da ugrožava moj životni ili radni prostor. Tada postajem borbena. To je zapravo pozicija svih samohranih majki jer naše bitke nema ko drugi da bije. Naravno, dolazim iz porodice koja je relativno ekonomski stabilna, pa mi možda može biti taj prkosniji stav, ali ne volim kad gledam žene koje zbog egzistencijalne situacije moraju da trpe svakodnevna ponižavanja i maltretiranja svojih muževa ili momaka. Žena danas mora biti i majka, i zavodnica, i dama, i ratnica. To je veliko breme, ali se može posmatrati i kao blagoslov ako žena na taj način sačuva svoj karakter. Žena treba sama da ga oblikuje, a ne neki muškarac, naročito ne onaj koji je na ovaj ili onaj način ucjenjuje.
Dugo sarađujete sa Zonjom. I ovo je možda i najkreativnije video ostvarenje u Vašoj muzičkoj karijeri jer publici daje prostora za domaštavanje?
– Sarađujemo dugo jer smo privatno prijatelji, ali se i nalazimo na istom putu pokušaja mijenjanja uobičajenih muzičkih i video normi. Ovaj spot je zamišljen tako da zapravo razobličava rad na filmskom setu. Rasvjetu, pripremu statista, pauzu za ručak i sve ono što se inače ne vidi, Zonjo je ovoga puta stavio ispred kamere kao dio scenografije. Često se ljudi pitaju zašto su snimanja skupa, misle da se maltene sve može snimiti mobilnim telefonom. Oprema koju smo koristili košta oko 150.000 eura, pa je i njeno iznajmljivanje veoma skupo. To je jedan od razloga zašto se malo snima u Crnoj Gori.
Koliko je važno da se u jednom ovakvom projektu nađu ljudi istog ili sličnog senzibiliteta?
– U projektu koji nema svoju ekonomsku računicu bitno je da se okupe ljudi koji vjeruju da benefit tog okupljanja može biti i umjetnička satisfakcija, a ne samo materijalna. Jeste da to malo liči na komunistički pristup da svi rade i uzimaju shodno svojim potrebama, što smo vidjeli da se nije pokazalo održivim, ali odbijam da vjerujem da danas više nema ideala, naročito kad je kreacija u pitanju. Uvijek je ljepše nešto raditi, pa makar i za lijepe oči, nego sjedjeti kući i žaliti se kako te sistem mrzi.
Bez finansijske podrške teško je snimiti spot i u normalnim okolnostima, a kamoli u ovim teškim vremenima, što znači da su sponzori prepoznali kvalitet. Ko Vas je podržao?
– Beskrajno sam zahvalna našim prijateljima iz Hotela Kalamper, Gazdinstva Guvno i Efel Motorsa, što su omogućili snimanje ovog spota, iako su taj novac mogli preusmjeriti na hiljadu drugih strana.
Otežavajuće okolnosti su bile i epidemiološke mjere. Da li su svi učesnici bili testirani i vakcinisani?
– Snimanje se odvijalo napolju gdje je mogućnost zaraze minimalna, a uz to je skoro kompletna ekipa ili preboljela koronu ili se vakcinisala. Čak smo na setu imali i epidemiološkinju Darinku Marković koja se potrudila da se i pored toga sve mjere poštuju onoliko koliko je radni proces dozvoljavao. Ja sam u tom pogledu bila potpuno mirna jer sam i preboljela koronu, i primila Fajzer vakcinu.
Nova pjesma Proljeće, čiji je autor Momčilo Zeković- Zeko, rađena je ususret 21. maju. Takođe atraktivan spot. Ko je bio uključen u realizaciju ove pjesme i spota?
– Proljeće je projekat koji mi se desio neplanirano, ali u pravom trenutku. Ponos je prva asocijacija na tu pjesmu. Snimana je u studiju Senada Dreševića, a Bojan Jovović je prihvatio moj poziv da ukrstimo glasove u ovoj rodoljubivoj i emotivnoj priči. Spot, koji je planinski i morski, snimali smo tri dana pod dirigentskom palicom produkcije Džep sa tajnama. Video potpisuju sjajni profesionalci Dejan Senić, Igor Perčobić i Danila Pervov, koji su dio ekipe Bubulj produkcije iz mog Bara. Neopisivo me raduje što je Proljeće priraslo srcu svima onima koji iskreno vole Crnu Goru.
Nakon prvog nastupa na Sunčanim skalama ste tražili svoj muzički izraz, objavili album Andrea, a posljednjih godina, kako kažu muzički znalci, pjesmama Pamtim i Ja sam ti san ste napravili zaokret ka modernom zvuku. Kako je došlo do tog žanrovskog zaokreta i koliko ste “sazreli” u Vašoj muzičkoj priči?
– Od albuma pa do pjesme Pamti desila se decenija singlova i nastupa, od kojih bih svakako izdvojila onaj na pjesmi Evrovizije. U jednom trenutku sam osjetila potrebu da počnem da snimam nešto drugačije, modernije. Tako je pjesma Pamti maltene rađena kao MTV proizvod, i na moje oduševljenje našla se na redovnom programu kanala MTV Adria i njihovoj vrlo cijenjenoj top listi Domaćica. To je svakako bio podsticaj da i sa drugim pjesmama i spotovima idem u tom pravcu. Mogu reći da sa svakom pjesmom bivam autorski i izvođački zrelija, pa sam nestrpljiva da čujete i ostale numere na kojima sam radila posljednjih godinu dana.
Da je novi žanr prava stvar potvrđuje nominacija pjesme Ja sam ti san za regionalnu muzičku nagradu MAC.
– Na MAC-u sam se našla u konkurenciji “izvođač atlernativne pop pjesme”. Struka je prepoznala kvalitet te numere i MAC nominacija je pokazala da je ona stvarno imala širi potencijal, iako nije prošla kao crnogorski evrovizijski predstavnik te godine. U startu mi je bilo neobično da se ovo što trenutno radim kategorizuje kao alternativni pop, ali kad vidim ko se i što se danas u regionu smatra mejnstrim popom, onda mi ova odrednica itekako prija.
Bili ste učesnica projekta Nikšićko rocks i to je prvi nastup nakon korone i sveopšte pa i muzičke izolacije. Kakav je osjećaj biti ponovo na sceni?
– Poziv produkcije MIKA Proart da učestvujem u projektu Nikšićko rocks me u prvi tren zbunio jer se desio u periodu kada su klubovi i kafići bili zatvoreni, čak je bio zabranjen i međugradski saobraćaj. Sama pomisao da u tim uslovima zasviramo i zapjevamo djelovala je nestvarno. Bila sam srećna kao malo dijete kada sam otišla na probu i vidjela kolege iz benda nakon skoro godinu pauze. Sve to je rezultiralo jako energičnim nastupom, iako je bilo u pitanju TV snimanje bez prisustva publike.
Sigurno je da smo zemlja festivala koji imaju svoju vjernu publiku. Koliko za naše muzičare znače festivalski nastupi?
– Crna Gora je svojevremeno imala dva velika pop festivala na kojima je pojavljivanje bilo stvar prestiža. Festivali su značajni u smislu aktiviranja domaćih autora i izvođača da nešto proizvode. Nažalost, ti festivali nisu evoluirali onako kako su se muzički trendovi mijenjali, a sa nestankom festivala kao da je nestala i naša pop scena. Mislim da je prošlo vrijeme te vrste festivalskog popa i čudim se kolegama koji su mentalno još u tim vodama. Možda je sad to malo i generacijski problem, jer smo svi prošli festivalsku fazu koja je bila jako zanimljiva u tom periodu. Danas ipak moramo snimati pjesme za neke nove bine, recimo za neke kao što je Sea Dance.
Kada Vaši fanovi mogu da očekuju novi album i šta planirate za ovu godinu?
– Plan mi je da još žešće krenem da radim na novim pjesmama i spotovima, u nadi da ću publici moći jednog dana da predstavim album. Pa ako se nekome svidi biće super, a ako ne, biću zadovoljna što sam barem pokušala.
