Piše Dragana Đurić
Foto Darko Jovanović
Pomalo nekarakteristično za veliki broj današnjih pjevača, intervju sa Andreom Demirović bio je opušten, nije bilo nepoželjnih tema ni odgovora kojima se ništa ne kaže. U dogovoreno vrijeme je bila spremna za fotografisanje, a zatim i razgovor koji smo počeli od djetinjstva. “Ne mogu reći da sam prvo propjevala pa tek onda progovorila”, krenula je priča kao aluzija na toliko puta izgovorene rečenice o predoređenosti. “Muzika se nekako sama nametnula. U najranijem djetinjstvu sam mnogo pjevala, roditelji su uočili talenat i kasnije me upisali u muzičku školu, gdje sam se prvi put susrela sa klavirom, ali sam ipak više uživala na časovima solfeđa i hora. Zato sam kasnije odlučila da izbor srednje škole bude muzička, a ne gimnazija, iako sam upisala gimnaziju i to potrajalo tri mjeseca”. Na vrijeme je shvatila da ne treba da gubi vrijeme i energiju na dvije strane, pa se sa 14 godina preselila u Kotor, gdje je živjela dok nije završila srednju muzičku školu na odsjeku za solo pjevanje. “Paralelno se razvijala želja za nastupima van školske koncertne sale, pa sam sa 17 godina imala prvi nastup na festivalu Sunčane skale, i ‘ajmo reći da sam u tom periodu osjetila čime bih voljela da se bavim. Naravno, predstojale su godine sazrijevanja, rada na sebi, traženja, što je i normalan tok za djevojku koju je ljubav prema muzici vodila prema uspjehu, ali stepenicu po stepenicu.
Od školskih, preko tinejdžerskih i kasnije studentskih dana, veliki uticaj na njen muzički razvoj imao je otac. “Moj otac je stvarno odigrao glavnu ulogu, ali u smislu da mi je pružio mogućnost da biram… I tako što je sa putovanja donosio u početku ploče i kasete, a kasnije dvd snimke koncerata izvođača najrazličitijih žanrova. Mogu se pohvaliti zavidnom kolekcijom tih ploča, među kojima su i Selin Dion i Vitni Hjuston, koje su najviše odgovarale mom senzibilitetu. Kasnije me Vitni odvela u soul ka Areti Frenklin i Eti Džejms, a odatle sam odlutala u džez i očarana sam glasom sjajne Ele Ficdžerald. Naravno, klasična muzika je uvijek bila prisutna”, pojasnila nam je svoja široka muzička interesovanja iz kojih proizlaze njene pjesme.
Početak ostvarenja jednog sna
Kada je 2009. Andrea nastupila na Eurosongu u Moskvi, bila je prvi ženski vokal iz Crne Gore koji je nastupao na ovom velikom takmičenju pod našom zastavom.
Ostala je zatečena kada je saznala da će biti naš muzički ambasador. “U prvom trenutku osjetila sam nevjericu, zatim veliko ushićenje. Odmah su uslijedili pozivi novinara sa svih strana – trenutak u karijeri kada odjednom svi obrate pažnju na vas. Meni je to predstavljalo početak ostvarenja jednog sna”, prisjeća se Andrea. Dalek put u rusku prijestonicu, svakodnevne probe, upoznavanje sa različitim umjetnicima i razmjena iskustava, predstavljaju nezamjenjivo iskustvo. Uprkos pripremama, trema pred izlazak na scenu je bila neminovna. Pored toga što nekoliko miliona gledalaca svake godine prati festival, dodatno opterećenje predstavlja i odgovornost naciji. “Iskreno, osjećala sam tremu i bila svjesna ogromne odgovornosti. Jedino što sam željela je da nastup prođe onako kako smo planirali, bez greške. Ali, nakon prvog takta pjesme, trema je nestala i samo sam osjećala da je ta scena jedino mjesto na kojem treba da budem i kom u tom trenutku pripadam.” Iako se pjesmom Just Get Out of My Life nije plasirala u finalno veče, pjevačica tvrdi da je učešće na najpopularnijem festivalu lakih nota za nju mnogo značilo. “Veliko, značajno iskustvo koje me mnogo čemu naučilo. I moram da naglasim da je sve u svemu bilo pozitivno. Shvatila sam da je na Eurosongu glavno pravilo da pravila nema. Iskoristila bih ovu priliku da našem Sergeju poželim svu sreću. Mišljenja sam da imamo odličnog predstavnika i iskreno se nadam da će Crna Gora ove godine vidjeti finale takmičenja!”
Od prvih koraka na estradi Andrea je svjesna da će uvijek biti pristalica i protivnika njenog izraza, kao što je bio slučaj i kada je u Moskvi odlučila da pjeva na engleskom jeziku. Ali brzo se navikla da ni pohvale ni kritike ne doživljava preemotivno. “Zapravo zavisi od koga kritika dolazi. Ako dolazi od nekog ko je sposoban da kompetentno i dobronamjerno uputi kritiku, prihvatim je i podnesem sasvim ok. U suprotnom se lako pretvorim u zmiju”, šali se buduća mama.
Uživanje u radu sa djecom
Kako je Andreino obrazovanje odmicalo i cilj se sve jasnije vidio, tako je počela da razmišlja o zanimanju koje bi joj odgovaralo i u kome bi uživala. “Za svo vrijeme studiranja, ja sam kao papagaj ponavljala ‘mene učionica neće gledati, nema šanse’, iako sam na Akademiji upisala smjer Opšta muzička pedagogija. Razlog zbog kojeg sam uopšte upisala Akademiju bio je sebičan, u smislu da sam to htjela samo zbog sebe, da bih proširila i nadogradila znanje i naravno naučila mnogo toga šta bi mi moglo koristiti u budućnosti, a vezano za karijeru.” Ali kako se često zna desiti, baš nas stigne ono od čega bježimo. “Nakon završenih specijalističkih studija, riješila sam da se spremim za polaganje državnog stručnog ispita, da bih zaokružila tu priču sa obrazovanjem do kraja. E, to je podrazumijevalo pripravnički rad gdje sam se upoznala sa radom u školi i shvatila sam da mi to prija, iako sam u početku pružala otpor”. Taj otpor su lako slomili dječiji osmjesi i njihova radost zbog savladanih znanja u muzici, koji su je dočekali kada je prvi put sjela za katedru. “Ipak, najviše mi prija individualni rad sa djecom mlađeg uzrasta, u tome se najviše pronalazim. Djeca najiskrenije pokažu emocije i odmah se osjeti šta nekom djetetu prija a šta ne.”
Uvjerena da će joj iskustvo u radu sa najmlađima biti od velike koristi i kada bude vaspitavala svoje dijete, spremna je da primijeni svoja znanja u razvijanju osnovne muzikalnosti djeteta, kada za to dođe vrijeme.
Radost trudnoće
Raspoložena i nasmijana, šarmantna Baranka uživa u trudnoći. “Radost očekujemo početkom maja”, otkriva nam, a do tada će Andrea i njen partner Miloš napraviti još jedan bitan korak i sklopiti građanski brak, ali bez velike pompe. “Vjenčanje je u planu prije dolaska bebice, ali se ni najmanje ne opterećujem, nisam svadba tip djevojke, tako da ćemo to organizovati na način koji nas dvoje želimo, biće intimno.” Kada smo je zamolili da nam bliže opiše momka koji će je odvesti pred oltar, osmijeh se opet vratio na njeno lice. “Miloš je pozorišni reditelj. Dugo se bavio plesom, uspješan je koreograf. Inteligentan je, duhovit, ambiciozan, svestran. Moj izvor snage i motivacije, razlog za osmijeh. On je uradio koreografiju za moj nastup na Eurosongu, tako smo se upoznali. Beba će nam doći kao najljepši poklon za petogodišnjicu ljubavi. Veoma sam srećna i znam da ću uživati u ovom malom biću koje iščekujem.” Dok beba ne stigne, Andrea se trudi da iz stručne literature proba da sazna što više kako bi se na najbolji način pripremila za novu etapu u životu. “Volim da se unaprijed informišem o svemu što me čeka, onoliko koliko je to moguće naravno. Jer, strah je reakcija na nešto nepoznato, iz tog razloga pokušavam da se što bolje pripremim”, iskrena je pjevačica, koja nam je povjerila i da joj trudnoća veoma prija. “Vjerenik mi kaže da nisam razmažena više nego inače. Šalu na stranu, uživam u trudnoći! Sada je sve podređeno trudnoći i moj ginekolog mjesecima stalno ponavlja – miruj. Trudim se da ga slušam, iako mi teško pada toliko mirovanje. Mada mi izuzetno prija vrijeme koje provodim u čitanju, gledanju filmova, slušanju muzike, šetnji uz more sa mojom maltezerkom Mini, kao i radu na novim pjesmama.”
Iako poput mnogih mladih parova prave planove za budućnost, Andrea i Miloš ne idu previše daleko. Za ovu godinu su potpuno sigurni da će biti posebna.
“Godina će naravno biti u znaku malog divnog bića koje očekujemo ovog proljeća. Voljela bih da se što prije vratim u formu i prezentujem pjesme na kojima radim, ali sve zavisi od toga kako ću se snaći u najvažnijoj životnoj ulozi, koliko vremena će bebi i meni trebati da se uigramo”, realna je naša sagovornica, koja je priznala da je samo jednom prekršila doktorove preporuke. “Nastupila sam samo u okviru Montenegro Fashion Weeka. Reći ću samo da moj doktor ni najmanje nije bio oduševljen kada me vidio na televiziji, pa ću morati da poslušam njegov savjet da se malo primirim do daljnjeg. Trudnoću mi vodi zaista divan doktor i veliki pozdrav za mog dr Feka!”
Posvećenost pisanju
Pošto smo se već dohvatili posla, nastavili smo priču u tom pravcu. I prije nego je završila muzičku akademiju, Andrea je radila na svojim pjesmama. “Veoma sam ponosna sam na sve što sam do sada uradila, jer to je bio put koji je vremenom gradirao, koji me doveo do ove tačke na kojoj sam sada. I idemo dalje. Evo, da se zadržim na najsvježijoj pjesmi Odlazim, na koju sam ponosna jer sam tu najviše uticala na sam stvaralački proces, počevši od ideje za aranžman, preko teksta do načina vokalnog izvođenja, gdje sam improvizovala melodiju na način koji je meni najviše odgovarao. Imala sam divne saradnike koji su mi sve ovo omogućili i pjesma zvuči upravo onako kako sam je zamišljala. Sada sam se posvetila autorskom radu, komponovanju i pisanju tekstova, tako da već uveliko vrijedno radim na novim pjesmama, imam jasnu viziju i konkretan plan”, objasnila nam je Demirovićeva, koja i da hoće ne može sakriti zadovoljstvo i entuzijazam koji boji njenu priču o poslovnim planovima. Zatekli smo je pitanjem da li je njeno trenutno stanje na bilo koji način uticalo na pisanje pjesama, a nakon što je malo razmislila pojasnila nam je: “Ne mogu da kažem da moje stanje na bilo koji način utiče na pisanje pjesama, osim što sam sada relaksiranija i posvećenija procesu pisanja.”
Kako razgovor privodimo kraju, sve je uvjerljiviji utisak da Andrea zaista uživa u svojoj koži. Realna i jednostavna, posvećena i poletna, saopštava nam da postoji mogućnost da nešto od završenog autorskog materijala publika čuje i u toku ove godine. Neće žuriti sa objavljivanjem snimljenih materijala, već će kao što je i navikla publiku to uraditi kada bude sasvim sigurna da promociji može da se posveti bez zadrške. A do tada je očekuju veliki događaji.
