Vedru i ljupku djevojčicu blistavog osmijeha Aristu Arhin, koja je dio glumačke ekipe novog serijala Zvjezdane staze, svakog ljeta možemo vidjeti na hercegnovskom Škveru, gdje u društvu svojih djeda i bake provodi raspust. Rođena je 2005. godine, od oca Ričmonda i majke Antonele (Krstović) Arhin, u Torontu, gdje se uz redovno školovanje uspješno bavi glumom. Iako je tek u sedmom razredu osnovne škole, dio je jedne od najboljih kanadskih filmskih i modnih agencija. Uz dva angažovana agenta, uspješno osvaja uloge u televizijskim serijama, emisijama za djecu, reklamama te se graciozno kreće dječijim modnim pistama. Omiljeni je model globalne kompanije za igračke Spin Master. U najpopularnijoj kanadskoj dječjoj seriji Odd Squad glumila je jedan od vodećih likova, agenta Ozlin, igrala u seriji Mystery Files, a uskoro ćemo je gledati u ulozi djevojčice Majkl Brnam (Michael Burnham), jedne od glavnih likova popularne televizijske serije Star Trek: Discovery, sedmom u nizu serijala Zvjezdane staze, koju je u septembru 2017. počela da emituje američka televizijska mreža CBS.
Puno djece mašta o tome da se jednog dana pojave na televiziji ili filmskom platnu. Kakav je osjećaj kad u tome uspiješ, kada postaneš glumica u planetarno popularnoj naučno-fantastičnoj seriji Zvjezdane staze?
– Osjećam se ispunjenom i ostvarenom, a nadasve zahvalno na prilici da igram u tako popularnoj seriji. Mama i tata me često pogledaju i samo kažu “ti si u Zvjezdanim stazama”! U početku nisam bila svjesna uspjeha i nisam znala za seriju, jer je prva snimljena daleke 1966. Pošto se radnja u ovoj seriji odvija deset godina prije prve, originalne serije Zvjezdanih staza, pogledala sam nekoliko epizoda sa kapetanom Kirkom i Spokom da bih imala bar neku predstavu o ovom izuzetno velikom i projektu. Budžet za samo jednu epizodu Star Trek: Discovery je bio oko osam miliona dolara, a bilo ih je 15, čime se svrstava u jednu od najskupljih TV serija ikada, i jedna je od najuspješnijih televizijskih franšiza u istoriji. Zato, vidjeti sebe na ekranu i pročitati svoje ime među poznatim glumcima Zvjezdanih staza zaista je nestvaran osjećaj.
Kako si postala dio glumačke ekipe nove serije Star Trek: Discovery?
– Bavim se glumom posljednje dvije godine i redovno idem na audicije. U početku, poziv za audiciju je izgledao kao običan poziv za seriju koja nija imala naziv. Nekoliko mjeseci kasnije su uslijedili tzv. callbacks ili pozivi za ponovne audicije. Na svakoj audiciji susretala sam dosta djece, a onda su uslijedile audicije i s odraslim glumcima, koji su konkurisali za druge uloge. Napokon, na zadnjoj se desilo nešto interesanto. Na stolu na kojem bi nam ostavljali scenarije sa našim imenima i ulogama, vidjela sam samo moje ime za ulogu mlade Majkl Brnam. Pretpostavila sam da sam dobila ulogu, ali nisam bila sigurna. Nekoliko dana kasnije su mi javili da sam dobila ulogu, ali još uvijek nisam znala koja je serija u pitanju jer je sve bilo pod velom tajne, uključujući i naziv. Tek kada sam dobila scenario za moju epizodu, saznala sam da se radi o Zvjezdanim stazama. U to vrijeme još uvek nisam bila svjesna ogromnog uticaja koji će ova uloga imati u mom glumačkom životu.
Koliko si imala protivkandidata na kastingu i da li si imala tremu?
– S obzirom da je ovo američka produkcija i da je kasting obuhvatao kandidate iz Kanade i Amerike, bilo nas je mnogo. Ponekad kastinge prošire i na Evropu. Imala sam tremu kao i pred svaku audiciju. Jedna od karakteristika ove industrije, bar kada su djeca u pitanju, je da se pozivi za audiciju dešavaju u zadnjem trenutku. Desi se da bukvalno dan-dva prije audicije dobijem scenario od nekoliko strana koji moram naučiti napamet i uživjeti se u lik kroz empatiju. Trema je bila pojačana pred snimanje prve epizode, kada sam dobila scenario za moju scenu koja je bila veoma dramatična i u kojoj sam u kratkom vremenu morala glumiti zadovoljno dijete koje pravilno odgovara na pitanja koja joj postavlja kompjuter, a koje na kraju plače. Kada se udubim, odnosno potpuno predam ulozi, kada postanem Majkl Brnam, tada nestaje i trema. Isto tako sam otkrila da volim da igram upravo zahtjevne, dramatične uloge.
Kakve utiske i iskustvo nosiš sa prvog snimanja?
– Sve je izgledalo nestvarno! Bila sam veoma uzbuđena. S obzirom da sam bila jedino dijete na setu, svi su znali koju ulogu igram i s velikim osmijehom su me pozdravljali i željeli dobrodošlicu. Nisam mogla ni sanjati da ću biti dio tako velike produkcije. Sjećam se da je set izgledao fantastično, da sam bila oduševljena prelijepim kostimima i da je nevjerovatno puno ljudi učestvovalo u snimanju.
Kako si doživjela lik Majkl Brnam i šta si naučila kroz tu ulogu?
– Sonikva Martin-Grin (Sonequa Martin-Green), poznata iz serije The Walking Dead, igra Majkl, prvog oficira, a ja nju igram kao dijete i pojavljujem se u njenim sjećanjima na djetinjstvo i odrastanje. Njeni roditelji su poginuli prilikom napada Klingonaca, i Vulkanski ambasador Sarek i njegova supruga Amanda, Spokovi roditelji, usvajaju je, što znači da igram Spokovu usvojenu sestru. Njen lik je interesantan jer je prvi pripadnik ljudske vrste, odgojena u vulkanskoj kulturi i naučena da se rukovodi logikom, što ne znači da Vulkanci nemaju osjećanja, već ih samo uspješno prikrivaju. Međutim, pošto je ljudsko biće, u njoj stalno postoji ta borba između racionalnog i emotivnog. Kroz ovu ulogu sam naučila koliko je važna priprema za ulogu i shvatanje da ne treba tražiti određene emocije u sebi, već da se treba unijeti u lik, uživjeti se i razmišljati o tome kako bi reagovao. Takođe, profesionalnost na setu je veoma važna, kao i empatija i razumijevanje prema drugim glumcima sa kojima dijelite scenu.
Kakav je bio odnos ostalih članova glumačke ekipe prema tebi kao veoma mladoj glumici?
– Ono što posebno pamtim je moj prvi susret sa sjajnom Sonikvom, i kada je došla na moje snimanje da mi pruži podršku. Ona me inspiriše i motiviše da budem što bolja, i u ovom poslu i van njega. Inače, bila sam oduševljena kada su najavili da će Džejson Ajzeks, koji glumi Lucijusa Melfoja u Hari Poter filmovima, koje obožavam, biti jedan od glumaca. Iako s njim nisam imala zajedničke scene, sreli smo se više puta na setu i jednom me upitao za koju scenu se pripremam. Kad sam mu rekla da moj lik gine u sljedećoj epizodi, uzbuđeno je počeo objašnjavati da to nije uopšte lako za odglumiti jer ću morati da budem apsolutno mirna za vrijeme snimanja koje bi moglo trajati satima, ali i da za to postoji trik! Bilo je nevjerojatno slušati ga kako objašnjava sve pojedinosti tog procesa i biti svjedok njegovog velikog entuzijazma za glumačku umjetnost. Htjela bih naglasiti da je bilo fantastično raditi ne samo sa glumcima, već sa svima koji rade na setu, a koji su bili izuzetno dobri i pažljivi prema meni kao mladoj glumici.
Iako si još dijete, smatraš li da je profesija glumca zahtjevna i naporna?
– Da, profesija glumca je podjednako zahtjevna i za odrasle i za djecu glumce. Na primjer, moju scenu iz prve epizode smo snimali oko šest sati, iz nevjerovatno puno uglova, a scena je na kraju trajala svega par minuta. Prije samog snimanja dosta vremena sam provela u pripremama sa kostimografima, frizerima i šminkerima. Upravo ta scena je bila veoma zahtjevna jer sam u veoma kratkom vremenu morala da pokažem niz različitih osjećanja, od ponosa, sreće do razočaranosti i na kraju je trebalo da zaplačem. Pretpostavljam da su mnoge druge profesije teške, ali ako radiš ono što voliš, onda takve situacije i ne izgledaju puno teške.
Kako su drugari iz škole reagovali kada si dobila ulogu?
– Oni nisu nikad ni čuli za Zvjezdane staze! Kada je serija počela da se prikazuje i kada sam napokon mogla da im kažem za moju ulogu, svi su me pitali šta su to Zvjezdane staze, ali je bilo dosta roditelja koji su bili oduševljeni jer je to serija iz perioda njihovog odrastanja. Moji drugovi su više bili impresionirani mojom prethodnom ulogom u dječjoj seriji Odd Squad i raznim reklamama i TV programima u kojima sam učestvovala, ali se nadam da će Zvjezdane staze veoma brzo naći put do moje generacije.
Uskladiti školske i glumačke obaveze nije lako. Kako si to postigla?
– S obzirom da i škola i gluma uzimaju dosta vremena, neophodno je, prije svega, biti dobar đak. Važno je da učiteljica vjeruje da možeš nadoknaditi izgubljene časove, naučiti gradivo i pratiti ostale u razredu. Neophodno je biti dobar đak. Inače, ovdje u Kanadi, po zakonu koji se odnosi na djecu glumce, ukoliko dijete radi snimanja izgubi dva školska dana u sedmici ili pet tokom čitave TV serije, produkcija mora da obezbijedi tutora na setu koji će u radu s njim nadoknaditi gradivo, što se u nekoliko navrata i meni desilo.
Ko ti je bio najveća podrška na snimanju?
– Moji roditelji, a i baba i đede iz Herceg Novog, koji su me stalno zvali da vide kako se snalazim i kako napreduje snimanje. Moram da kažem da su oni veoma ponosni na mene.
Nedavno si prisustvovala na dodijeli nagrada ACTRA 2018. (Savez kanadskih bioskopa, televizijskih i radio-umjetnika). Kakav je osjećaj biti na crvenom tepihu?
– Bio je to poseban osjećaj. Svake godine gledam dodjelu Oskara, Zlatni globus i ostale dodjele, i uvijek me posebno interesuje crveni tepih i šta su obukle poznate glumice. Oduvijek mi je bila želja da budem na crvenom tepihu, i tada se napokon i ostvarila.
Šta radiš kada završiš školske obaveze i kada ne glumiš?
– Posljednje četiri godine takmičim se softball ligi u kojoj smo bili šampioni prošle godine. Igram odbojku i golman sam školske fudbalske ekipe, po uzoru na svog đeda Anta. Preko vikenda idem na časove hip-hopa, volim da slikam i sve postižem, uz dobru organizaciju mame i tate koji me na neku od aktivnosti vode čak i do drugog grada.
Mama ti je Crnogorka, tata iz Gane, ti si rođena u Kanadi. Kako se osjećaš?
– Srećna sam i ponosna na moje raznoliko porijeklo. Obje strane me ispunjavanju i čine onim što jesam. Često pomislim da je ogromno bogatstvo govoriti više jezika, u mom slučaju engleski i crnogorski, uz francuski jezik koji učim u školi. Inače obožavam Crnu Goru, posebno Boku, Herceg Novi i Škver, gdje se zaista posebno osjećam.
Koga to zapravo voliš u Herceg Novom?
– “Koga to zapravo volim u Herceg Novom” (smijeh)… Moga đeda Anta Krstovića, koji sa svojom grupom Exodus pjeva baš tu pjesmu, babu Vesnu, rodbinu i brojne prijatelje koje sam godinama sticala.
Planiraš li i ovo ljeto da provedeš na novskom Škveru?
– Od svoje prve godine provodim ljeta u Herceg Novom i imam namjeru da i ovo ljeto idem kod babe i đeda. Iako postoje periodi u godini koje moram da “rezervišem” za moguća snimanja filmova i serija, nadam se da ću imati slobodnog vremena da ih posjetim.
Tvoje želje, tvoji snovi su…
– Želim da postanem što bolja glumica i da učinim moje roditelje ponosnim. Da Zvjezdanim stazama stignem do mojih zvijezda.
GRACIJA 129/13.april 2018.
Razgovarala Danijela Đonović
Foto CBS i Stephanie Xu
