Razgovarala Dragana Đurić/Foto Vesela Mišković i privatna arhiva
Osim što je poznajemo kao predsjednicu Međunarodnog kluba žena u Crnoj Gori, dr Bilge Kalkavan je supruga ambasadora Turske u Crnoj Gori, majka tri sina, univerzitetska profesorica, velika ljubiteljka prirode i humanitarka.
Njena živopisna biografija govori da je nakon mature na Izmir Turk koledžu 1990. godine otišla na Univerzitet Bilkent u Ankari, gdje je počela studije, a zatim i master studije poslovne administracije na Univerzitetu Baškent gdje je upoznala svog supruga Barışa Kalkavana. Nakon što su se vjenčali 1996. godine, dobili su tri sina i započeli život porodice diplomata u različitim zemljama. Nakon života i rada u Rumuniji, Njemačkoj, Grčkoj i Iranu, doselili su u Crnu Goru i vrlo brzo prepoznali sličnosti između naša dva naroda.
Osim što ste supruga ambasadora, profesorica ste i angažovana humanitarna radnica. Je li teško uskladiti sve obaveze?
– Diplomirala sam engleski jezik i književnost na Univerzitetu Bilkent. Nakon toga, magistrirala sam primijenjenu lingvistiku na Hellenic American Univerzitetu i doktorirala primijenjenu lingvistiku na istom univerzitetu. Završila sam i drugi magistarski studij poslovnog menadžmenta. Završila sam i drugi doktorat iz oblasti komunikacija na Univerzitetu Hasan Kalyoncu. Trenutno radim kao predavač na Univerzitetu Hasan Kalyoncu, Fakultet komunikologije, Katedra za radijsku, televizijsku i filmsku produkciju. Takođe sam trener za nastavnike Međunarodnog Baccalaureate Primary Years Programa (IB PYP). Predajem i na Univerzitetu Donja Gorica u Crnoj Gori. Uvijek sam vodila računa da radim svoj posao i napredujem u karijeri u zemljama u kojima se nalazimo. Veoma volim svoja predavanja i svoje učenike, mislim da do kraja života neću odustati od predavanja.
Kao supruga turskog ambasadaora možete li nam iz prve ruke reći kakve sve izazove nosi život diplomata?
– Prije svega, život diplomate je vrlo živopisan. Život u različitim zemljama je veliko bogatstvo koje čovjek ne može lako steći. Naravno, nije bez poteškoća, u svakoj zemlji koju posjećujete steknete dobre prijatelje, iako ih je prilično tužno napustiti, napredne mogućnosti komunikacije i prevoza nam nude lak pristup našim prijateljima u zemljama u kojima živimo. Ne mogu reći da će biti ovih ili onih poteškoća kada prvi put odete u neku zemlju, ali gledanje na to kao na novo iskustvo pomaže vam da se naviknete. Pored institucija zemlje domaćina koje vas dočekaju u novoj zemlji, topla dobrodošlica članova vaše ambasade i konzulata osigurava da se ove poteškoće riješe prije nego što se pojave.
Gdje ste sve do sada živjeli i kakve uspomene nosite sa tih mjesta?
– Naša prva misija je bila u Rumuniji 1999. godine. Rumunija u to vrijeme nije bila u Evropskoj uniji. Naši sinovi su tada bili veoma mali, proveli smo divne dane, a prva rečenica koju su izgovorili na rumunskom bila je “napolju pada kiša”. Istorijska mjesta, muzeji i, naravno, skijališta u Rumuniji bili su prekrasni. Poslije smo otišli u Njemačku. Dok sam pohađala kurs njemačkog u Njemačkoj, uzimala sam časove na Johannes Gutenberg Univerzitetu kao gostujući student. Vodila sam računa da prisustvujem manifestacijama ženskih klubova/udruženja u svakoj zemlji kojoj sam boravila, tako da je proces navikavanja, na druženja i istraživanja zemlje bio veoma ugodan. Prije Crne Gore bili smo i u Iranu, tri mandata u Atini i na Rodosu u Grčkoj. Doživjeli smo duboko istorijsko bogatstvo u obje zemlje koje su susjedne Turskoj i uspostavili vrlo dobra prijateljstva. Naravno, imali smo priliku i da izbliza osjetimo razlike između kultura. I dalje se sastajemo i posjećujemo sa svim našim prijateljima gdje radimo.
Koliko na vašu porodicu utiče česte selidbe? Je li se teško navići na taj tempo?
– Svaka selidba je zapravo novi početak koji vam omogućava da živite život u vagonima. Kada se osvrnemo unazad, čini nam zadovoljstvo što skoro 30 godina nije prošlo na jednom mjestu i za jednim stolom. To zbližava članove porodice jer svuda idemo zajedno.
Da morate svako mjesto u kojem ste živjeli ukratko opisati, koje bi to riječi bile?
– U suštini, imali smo sreću da u nekoliko riječi opišemo sva mjesta na kojima smo radili. Ono što nas je posvuda impresioniralo je prekrasna priroda i istorija naše lokacije i njenih prekrasnih ljudi. Ali, ovdje želim da kažem da Crna Gora ima posebno mjesto u našim srcima. Vjerujem da se to ne odnosi samo na nas, već i na sve diplomate koji su na misiji u Crnoj Gori.
Koliko ste znali o Crnoj Gori prije nego što ste došli? Šta vas je najviše oduševilo?
– Čuli smo o prirodnim ljepotama Crne Gore i o tome koliko su široka srca njenih ljudi. Međutim, kada smo stigli, vidjeli smo da je to mnogo više od onoga što smo čuli. Takođe, moj suprug i ja smo zainteresovani za skijanje i vaterpolo. Shvatili smo da smo u tom pogledu imali veliku sreću.
Od kada ste predsjednica IWCM-a (Međunarodni klub žena Crne Gore) i na koje rezultate ste najponosniji?
– U maju 2023. godine izabrana sam za predsjednicu IWCM-a. Pozitivne informacije koje sam čula prije mog dolaska bile su pojačane dobrim prijateljstvima kada sam stigla. Radimo na mnogim važnim projektima koji se tiču djece i žena. Veoma smo srećni što možemo pomoći većem broju ljudi u Crnoj Gori tako što ćemo ove godine oboriti naš rekord i prestići 45.317,29 eura na diplomatskom bazaru koji organizujemo svake godine. Takođe, ove godine smo prikupili 171.645,00 eura na gala večeri koju smo organizovali u Vili Gorica za podršku djeci s invaliditetom sa Klubom žena Skupštine Crne Gore i Unicefom Crne Gore. Moći ćemo obezbijediti neophodna sredstva za kupovinu opreme i didaktičkog materijala za djecu i omladinu širom Crne Gore i Centru za rani razvoj. Konferencija Otpornost žena u kontekstu raseljenja koju smo organizovali sa UNCHR-om u aprilu bila je veoma uspješna. Takođe je u toku zajednički projekat sa Češkom ambasadom, donacija usmjerena bolnici Bijelo Polje, ginekološke stolice i jednonedjeljna edukacija doktora i medicinskih sestra u Republici Češkoj. Tamo će se upoznati sa novim tehnikama i mogućnostima za porođaj i postporođajnu njegu, kako bi se unaprijedilo reproduktivno zdravlje žena na sjeveru Crne Gore. Dodatno, moram pomenuti i projekat sa Staračkim domom, gde moje prijateljice i ja volontiramo na njihovim kreativnim radionicama.
Šta IWCM planira do kraja godine?
– Ove godine se intenzivno nastavljaju pripreme našeg diplomatskog bazara. Sve vas očekujemo na diplomatskom bazaru, koji će se održati 30. novembra, uz učešće mnogih ambasada u Crnoj Gori, sa motom Humanost spaja svjetove. Vaši čitatelji mogu saznati o projektima i saradnji koje organizujemo svake godine na našoj web stranici i društvenim mrežama.
Iz Vašeg ugla, šta je prvo što treba mijenjati u Crnoj Gori da bi svima bilo bolje?
– U Crnoj Gori postoji dobro uspostavljen sistem. Kao Ambasada, smatramo da obrazovanje i zdravstvo treba poboljšati, a ne mijenjati. Našu saradnju i rad u tom pravcu takođe postavljamo kao prioritet. U tom kontekstu, dobro je što je turski jezik počeo da se predaje kao izborni predmet u svim školama širom Crne Gore. Nastavljamo sa naporima da u narednom periodu preduzmemo određene korake. Naša saradnja i napori se nastavljaju na razvoju i širenju kapaciteta u Crnoj Gori, a u tom pravcu TİKA i Institut Yunus Emre nastavljaju svoju podršku i aktivnosti u svim oblastima života. Novoosnovana Turska privredna komora u Crnoj Gori, TurkCham, takođe daje doprinos ovim aktivnostima.
Kako Vam prija ovdašnji mentalitet?
– Ovdje smo stekli jako dobre prijatelje. Veoma smo slični jedni drugima i dijelimo zajedničke društvene i kulturne vrijednosti. Iz tog razloga su naše prijateljske veze veoma jake.
Koliko prepoznajete viševjekovni uticaj Turske na današnju Crnu Goru?
– Ove godine smo proslavili 145 godina od uspostavljanja naših diplomatskih odnosa. Prije uspostavljanja odnosa između ove dvije države, mi dijelimo zajedničku istorijsku prošlost. Kada Crnogorac ode u Tursku vidjeće mnogo toga što pripada njegovoj kulturi i tradiciji. Isto je tako i sa nama koji boravimo u Crnoj Gori. To je osnova prijateljstva između dva naroda.
Jeste li naučili da spremate neko crnogorsko jelo?
– Pravim kačamak, koji je sličan jelu koje zovemo mıhlama ili kuymak. Naše mantije su takođe slične. Vaše mantije služim sa našim sosom i začinima. Gastro diplomatija ima veoma važno mjesto u mom životu, iz tog razloga kroz različite događaje jačamo našu interkulturalnu komunikaciju sa crnogorskim i prijateljima iz različitih zemalja.
Da li više volite primorje ili planinski dio?
– Ovdje nije moguće napraviti razliku. Osjećam se veoma drugačije i dobro kada odem na primorje. Kad odem na sjever, isto se tako dobro osjećam. Mislim da u Crnoj Gori možda više volim sjever ljeti, a jug zimi.
A šta preporučujete za obavezno vidjeti u Turskoj?
– Ne želim da budem nepravedna prema bilo kome u Turskoj. Svaka regija ima svoju ljepotu i bogatstvo. Ali, ne mogu a da vas ne podsjetim na citat koji se pripisuje Napoleonu Bonaparti – Da je svijet jedna država, njen glavni grad bi bio Istanbul.
GRACIJA 228/oktobar 2024.
