Biljana Tipsarević: Zahvalni smo za male stvari koje nas čine srećnim

Pred predstavljanje nove kolekcije na Fashion Connectionu u Podgorici, sa modnom kreatorkom i suprugom poznatog tenisera razgovarali smo o poslovnim i privatnim inspiracijama, planovima i željama

Razgovarala Dragana Đurić
Foto Privatna arhiva

Biljana Tipsarević, supruga tenisera Janka Tipsarevića i majka dvogodišnje djevojčice Emili, poznata je modna kreatorka, a pored diplome Akademije za modni dizajn, tu su još dvije, fakulteta tehničkih nauka i muzičke škole, Odsjek klavir. Kada je predstavljala Srbiju na Malta Fashion Weeku, Biljana je dobila divne komplimente Franke Socani, urednice italijanskog časopisa Vogue, i čast da izvještaj sa njene revije krasi njihov sajt, što smatra jednim od većih poslovnih uspjeha. Redovna je učesnica regionalnih nedjelja mode i omiljena kreatorka dama koje cijene udobnost i ekonomičnost. Kao ambasadorka Pampersa stalno je angažovana, ali ipak pronalazi vremena da između čestih putovanja, rada na novim modelima, sa suprugom pokrene mnogobrojne humanitarne akcije i na njima učestvuje.
Nakon turbulentnog perioda i nekoliko ozbiljnih operacija kroz koje je prošao njen suprug, Biljana se raduje novim uzbuđenjima, vjerujući da se dobri događaji prizivaju dobrim mislima i vibracijama.

Od kako ste se predstavili na Serbian Fashion Weeku 2012, Vaša karijera ide samo uzlaznom putanjom. Šta je potrebno za uspjeh u poslu?
– Na Beogradskoj nedjelji mode sam se predstavila svojom diplomskom kolekcijom italijanske Accademie Del Lusso. Za svaki uspjeh u poslu potrebni su, prije svega, znanje, usavršavanje, posvećenost, veliki trud i rad. Meni je, isto toliko, značila podrška porodice, prije svega moje majke.
Predstavićete novu kolekciju na Fashion Connectionu u Podgorici, šta možemo da očekujemo?
– Mnogo je iznenađenja u novoj kolekciji, ali ostajem dosljedna svom stilu. Ono što se ne mijenja jeste kvalitet materijala. I ovoga puta akcenat je na izradi odličnih krojeva, ali biće i dosta noviteta.
Da li ste bili zadovoljni reakcijama nakon prethodne revije u vinskom podrumu Šipčanik?
– Izuzetno sam zadovoljna saradnjom sa crnogorskim Fashion Connectionom, ambijent je bio prelijep, a sama organizacija na izuzetno visokom nivou. Imala sam prelijepo iskustvo i vrlo rado se vraćam u Podgoricu. Reakcije su sjajne, imam divne klijentkinje iz Crne Gore, a poznato je nadaleko da su djevojke i žene iz Crne Gore najljepše i da imaju sjajan osjećaj za modu. Tako da ne bih tu ništa mijenjala.
Čime se vodite kada radite na novoj kolekciji?
– U novoj kolekciji dame mogu pronaći sve ono što im je potrebno za poslovne prilike, dnevna druženja sa prijateljicama do večernjih koktela i svečanosti. Važno mi je da se sve dame osjećaju sigurno u onome što nose, posebno, ženstveno i udobno.
Mora li moda da se prati?
– Ja ne pratim modne trendove po svaku cijenu. Trudim se da moji komadi budu vanvremenski. Moda se jako brzo vrti u krug i treba biti praktičan. Važna je udobnost, kreativnost u kombinovanju komada koji uz drugi detalj mogu dobiti na novitetu.
Ko kupuje Vaše kreacije?
– Sve dame koje cijene udobnost i kvalitet materijala, a žele da izgledaju ženstveno i privlačno.
Cvjetno, šareno i veselo, tako modni stručnjaci opisuju nastupajući period. Šta od toga podržavate?
– Sve pomalo, ne volim pretjerano šarenoliki print ni kombinovanje više od dvije boje zajedno. Ali svakako cvjetni detalji i pastelne boje su ono što će ovo proljeće učiniti još veselijim, a sve to u kombinaciji sa vanvremenskim džinsom. Džins je naročito naglašen u narednoj sezoni, a ujedno je i glavni novitet u mojoj kolekciji.
Često čujemo da je svijet mode surov. Jeste li osjetili to nekad na ličnom primjeru?
– Surov je u smislu da ljudi često “olako “shvataju ovu profesiju i da vide samo ono što je lijepo, ali iza toga, ukoliko želite da uspješno radite, stoji jedan ogroman posao i puno odricanja.
Modele kojih svjetskih kreatora najradije nosite?
– Nisam neko ko se povinuje brendovima kada je riječ o garderobi. Najviše, naravno, nosim svoje stvari.
Da li ste bili u prilici da odbijete neki zahtjev za, naprimjer, haljinu koja ne odgovara Vašim standardima?
– Jesam. Kada radimo haljine po mjeri i specijalno dizajnirane za određene prilike, što su uglavnom svadbe i mature, uvijek se maksimalno potrudim da klijentkinja dobije odgovarajuću haljinu koja će pratiti njenu građu, karakter i senzibilitet. U svemu tome pratim potrebe klijentkinje, ali ne po cijenu da odstupim od onoga što prati moj dizajn.
Čiji poziv za poslovnu saradnju ne biste odbili?
– Imam dosta ciljeva i ambicija, ali idem studiozno, korak po korak. Ne bih da pričam unaprijed dok se ne desi, jer smatram da sam tek počela.
Da li je saradnja sa studijom Madam Maya iz Podgorice, gdje se prodaju Vaši modeli za crnogorsko tržište, ispunila očekivanja?
– Imamo divnu saradnju. To je mjesto gdje sam prvi put zvanično izložila dio kolekcije zbog velikog interesovanja dama iz Crne Gore.
Iza Vas je težak period u kome se Vaš suprug borio sa zdravstvenim problemima. Kako je to uticalo na Vaš rad?
– Iza nas je zaista turbulentan period. Svima nama život nosi i loše i dobre stvari. Iza kiše dođe sunce, uvijek je tako.
Koliko Vas je ta životna lekcija ohrabrila i natjerala da budete smjeliji?
– Uvijek se trudimo da na sve gledamo kao na životne lekcije, kao novo iskustvo koje nas jača, sve su to lekcije iz kojih izlazimo mudriji. Svakako da čovjek više ne uzima zdravo za gotovo neke stvari, i svakog dana sebi kažem koliko sam srećna kada smo svi zdravi, da je sve ostalo nevažno. Bitno je da smo uvijek zahvalni za male stvari koje nas čine srećnim. Zakonom privlačnosti lijepim mislima i dobrim djelima prizvaćemo i dobre stvari.
Kada Janko govori o proteklom periodu, nikada ne propusti da Vam zahvali za podršku. Gdje ste tada nalazili snagu?
– Normalno je da smo jedno drugom podrška, a ćerka Emili je glavna snaga, kao i svim roditeljima njihova djeca.
Već deceniju ste zajedno, možete li da izdvojite najljepši i najtužniji trenutak zajedničkog života?
– Emili je najljepši plod naše ljubavi, a o tužnim stvarima bolje da ne pričamo. Vjerujem u pozitivnu energiju i moć privlačnosti pozitivnim mislima i riječima. Nama su svi trenuci najljepši kada smo zajedno, a često smo razdvojeni zbog Jankovog posla. Naročito od kada smo dobili Emili, jer nije najbolje za bebu da živi po hotelima iz nedjelje u nedjelju u drugom gradu i prati tempo teniskog života.
Život po hotelima nije za dijete, a jeste li se Vi potpuno navikli na to?
– Dom je tamo gdje je porodica, gdje su prijatelji i gdje se dobro osjećate. Janko i ja volimo putovanja, pored toga što je njegova profesija razlog takvog načina života, zaista uživamo u tome. Nema ništa ljepše nego kada čovjek radi ono što voli i kada je uspješan u tome. Jankovi uspjesi me usrećuju, uživam u teniskom adrenalinu gledajući ga i ljepoti koju taj sport nosi, pa čak i u porazima i padovima, jer iz svega toga se izvuče nešto dobro. Od kada je Emili sa nama Janko je, nažalost, imao ozbiljne operacije, te smo smanjili putovanja. Emili odlično podnosi sve promjene boravišta, tako da za sada nismo imali problema. Sad je ipak lakše, ali kada krene u školu biće drugačije.
Znate li već sada gdje ćete se jednog dana skrasiti?
– Ne znamo i ne želimo da puno razmišljamo o tome, jer svaki dan nosi nove izazove i mogućnosti, nova poznanstva i vrata koja se otvaraju. Uživamo u sadašnjosti. Volimo našu zemlju i lijepo nam je ovdje, ali isto tako se dobro osjećamo i na nekim drugim mjestima gdje imamo puno prijatelja i gdje nam sunčani dani uvijek drže osmijeh na licu.
Koliko ste najduže bili razdvojeni?
– Sedam nedjelja, ali to je tako proletjelo… Tada sam radila za jednu kompaniju i po cio dan sam bila angažovana, a Janko je bio na turnirima. Svakodnevno smo bili na Skajpu. Razdvojenost uopšte nije loša, zna da osvježi vezu.
Planirate li proširenje porodice?
– Planiramo, ogromno je bogatstvo imati sestru i brata, što i Janko i ja znamo.
Ko je stroži, a ko popustljiviji roditelj?
– Oboje smo popustljivi, naravno da postavljamo granice i trudimo se da je vaspitavamo da bude kulturna i poslušna, ali, sa druge strane, dozvoljavamo joj neke “vragolije” koje ljudi u našem okruženju baš i ne odobravaju. Emili je vrlo nestašna i energična, što mene lično zabavlja i uživam gledajući kako se njen karakter nesputano razvija. Moja mama, Emilina baka, je više autoritet i ona je najstroža. Vjerovatno ćemo i mi biti stroži sa drugim djetetom, kada nam se “obije” o glavu ova naša popustljivost (smijeh).
Imate li iste stavove kada je u pitanju ćerkino školovanje i obrazovanje uopšte?
– Itekako, od malena sam vaspitavana da je obrazovanje najbitnije u životu. To je jedina stvar koju vam nikada niko ne može oduzeti niti osporiti, nešto što vam daje u svakom momentu slobodu i nezavisnost. Zaista sa suze lila kada sam imala manju ocjenu od petice u gimnaziji, bila sam pravi štreber. Na fakultetu sam sve ispite davala u roku i nikada ni jedan nisam pala, a master diploma mi je bila obavezan poduhvat. Aktivnosti poput učenja jezika, muzičke škole, slikanja i slično vam od malena šire vidike, razvijaju kreativnosti, talenat i neke nove sposobnosti, drže vas podalje od “nevolja” koje slobodno vrijeme u tinejdžerskim danima nosi . Sigurno ću se truditi da na Emili prenesem neke lične afinitete, kao što je na primjer ljubav prema klaviru, koji sviram i obožavam ga. Daću joj mogućnost da sve proba i iskusi, pa da na kraju sama izabere ono što je čini srećnom. Trenutno pokazuje velike afinitete prema sportu.
Imate li neke porodične rituale od kojih ne odustajete uprkos svemu?
– Jutra su nam najljepša, tada smo svi zajedno, doručak se sa posebnom pažnjom sprema.
Volite li da iznenađujete jedno drugo?
– Nas dvoje uopšte nismo romantični tipovi i ne pravimo često iznenađenja. Više volimo da zasmijavamo jedno drugo, čak i da se takmičimo u tome ko će kome da “smjesti” bolju ili goru šalu. Nerijetko se dešava da, što se kaže, “vrag odnese šalu”, pa neko od nas i pretjera. Naši prijatelji su navikli na to i više se i ne iznenađuju kada jedno drugom i u javnosti pravimo situacije gdje prosto “želiš da propadneš u zemlju”, ali poslije je osveta slatka. Mi se u stvari jako dobro zabavljamo.
Može li se izgubljeno povjerenje nečim nadoknaditi?
– Zavisi od osobe do osobe i razloga izgubljenog poverenja. Lično, kada se jednom razočaram mogu da oprostim, ali ne mogu da zaboravim. Kako godine prolaze, postajem popustljivija prema ljudima, nekako prihvatam sve tuđe greške i slabosti, jer ih svi imamo i niko nije savršen. Važno je shvatiti razlog nečijeg ponašanja i postupaka. Vremenom sam naučila da loše postupke ljudi “prigrlim”, jer oni često dolaze iz njihove lične patnje i nezadovoljstva.
Da li ste tokom perioda koji je iza Vas shvatili ko su Vam pravi  prijatelji?
– Imam predivne drugarice iz detinjstva, iz gimnazije i sa fakulteta koje me nikada nisu iznevjerile i koje su mi kao sestre. Pravi prijatelji se najviše pokažu kada ste srećni i nasmijani, da tu sreću i smijeh iskreno dijele sa vama.
Je li Janko inače volio da prati modne trendove i revije ili to radi Vama za ljubav?
– On je najdivniji muž na svijetu, izuzetno me podržava i veoma pomno prati šta radim i često me savjetuje.
Hoće li se uskoro vratiti tenisu?
– Vraća se tenisu, počeo je sa treninzima. Tenis je njegov život, ne samo posao, još mnogo toga ima da mu pruži i pokaže.

Gracija br. 77. 15.04.2016.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...