Razgovarala Svetlana Peruničić
Foto Vesela Mišković
Šminka Azra Božović
Uz nju se budi cijela Crna Gora. Prve jutarnje kafe domaćice piju uz njen glas, kancelarije započinju radne dane nakon što se njen lik pojavi na ekranu. Urednica jutarnjeg programa Boje jutra Televizije Vijesti, Bojana Bojović Golijanin, već 15 godina neizostavan je dio naših jutarnjih rituala.
Kako izgleda buditi se sa Crnom Gorom radnim danima?
– Novinarski izazovno, profesionalno obavezujuće i ujedno divan osjećaj već 15 godina. Jutarnji program ima pravu mjeru svega. Pravu mjeru ozbiljnosti i ležernosti. Volim i te neizvjesne situacije, pa i tehničke greške, jer se tu ispoljava snalažljivost, to je vrlo važan segment profesionalizma. Čini mi se i da su ljudi ujutro nekako bolji. Manje love greške, više to rade uveče kad dođu kući istrošeni od zadobijenih udaraca tokom dana, pa onda i oni udaraju.
Šta Vam je prva asocijacija kada se pomenu Boje jutra?
– Razlog da se ide na posao sa osjećajem da se radi nešto što je drugima važno. Mi smo našim gledaocima dobri poznanici koji im se svakog jutra ljubazno jave i kažu im sve sa čime treba da uđu u novi dan. Divan je osjećaj biti društvo ljudima koji počinju dan. Nekada su tu i loše vijesti, ali, kako ono kažu, važno je ići u pravom smjeru nego da negdje zalutamo.
Šta je, po Vašem mišljenju, najveći uspjeh emisije u posljednjih 15 godina?
– To sto nije bilo padova, samo uspona. Nekad manjih, a nekad većih.
A šta Vaš najveći profesionalni uspjeh?
– Lični pečat je važan u svemu. Svaki put kada se obraćate ljudima bitno je da im pokažete ko ste. Koliko ste različiti, a koliko imate iste probleme i slične poglede na svijet. Pokazati ko ste, kakav ste, biti ljudsko biće i pred kamerama, to mi je važno otkako sam prvi put ušla u studio. Biti prirodan. Nadam se da sam uspjela u tome i da ljudi to vide.
Koji su najveći izazovi u poslu urednice jutarnjeg programa?
– Vrlo često ćete čuti od kolega da ovo nije najsrećnije vrijeme da se bavite novinarstvom, ali na nama je da branimo svoju profesiju. Tri sata najboljeg jutarnjeg programa nemoguće je zamisliti bez kompletnog tima. Mileva Žurić, Majda Banda, Nina Marković, Marija Radović, Suzana Ćetković i ja. Zajedno i timski sa kolegama iz realizacije. Najbolje su one emisije za vrijeme kojih se dogodi nešto što je neplanirano i nepredviđeno i dobijete mogućnost da o tome izvještavate iz minuta u minut. Prosto rečeno, izazovi se rješavaju djelima.
Kako se emisija mijenjala tokom 15 godina? Koji su bili razlozi za promjene?
– Odskočili smo, pomjerili granice i pokazali da najbolja stvar koju neko svakog jutra može da uradi jeste da na televizoru uključi naš kanal. Drugačiji smo i konstantno se trudimo da budemo bolji.
Kako ste uspjeli da održite visok nivo gledanosti tokom svih ovih godina?
– Ostali smo prizemljeni. Mijenjali smo se. Mijenjao se i tim i energiju koja je od početka prisutna prenosili smo na mlađe kolege. Osluškivali i pratili šta gledaoci žele da čuju. Promjene su dolazile prirodno.
Tokom 15 godina u Bojama jutra ste pokrenuli brojna aktuelna pitanja, uvijek ste u toku svih društvenih dešavanja, uvijek imate goste koji gledaoce informišu o trenutnim problemima i situacijama… Postoji li nešto što bi posebno izdvojili i zašto?
– Pokazali smo ljudima da je to moguće, svakog radnog dana, i da je toliko toga do nas, do našeg truda, volje i rada. Mi komuniciramo sa gledaocima i najsrećniji smo kad im pomognemo. Oni znaju da nama mogu da se obrate. Prije desetak dana smo baš bile srećne kada je jedan mladi čovjek koji je gostovao kod nas odmah nakon emisije od anonimnog donatora dobio novac za školovanje u inostranstvu. Mnogo je bilo takvih situacija, ali taj osjećaj je neopisiv.
Kako ste se tokom godina prilagodili promjenama poput pojave društvenih medija i streaming usluga?
– Odlično smo se prilagodili. Boje jutra imaju svoje naloge gdje nas na Fejsbuku prati više od 55.000 ljudi, a na Instagramu blizu 15.000. Sve što se dešava u studiju u realnom vremenu se tamo prenosi. Snimamo i zanimljive momente tokom radnog dana i onda to prenosimo na mreže. Ljudi to vole i tako nas bliže upoznaju.
Da li ste zahvaljujući poslu naučili neke životne lekcije?
– Jesam, ali ih vrlo često zaboravim, pa se ponovo opečem.
Koje svoje osobine smatrate najvažnijim da biste bili uspješna urednica i voditeljka jutarnjeg programa?
– Da budem dobra prema ljudima, da ne zavidim, da gledam sebe i svakome želim što i sebi.
Boje jutra imaju rijetko dobar i složan tim novinara. Funkcionišete, maltene, kao porodica…
– Hvala vam na tome. Srećna sam što se to vidi i osjeća. Dobro ste rekli, upravo tako funkcionišemo. Da se razumijemo, postoje mimoilaženja i konstruktivna rasprava u svakodnevnoj komunikaciji. Baš kao i sa članovima porodice. Mi smo više od koleginica. Različite smo potpuno. Usvajamo dobre stvari jedne od drugih. Mileva, Majda i ja često kažemo kako uz Ninu, Mariju i Suzanu pratimo nove trendove i usvajamo pravila novih generacija (smijeh). Iako imamo različita interesovanja, život nam je udesio da se u poslu često nalazimo “na pola puta” u zajedničkim projektima.
Koja su poslovna dostignuća kojima se najviše ponosite?
– Što sam slobodna da kažem šta mislim, što mi niko na poslu ne govori šta smijem, a šta ne da govorim.
Kakvi su planovi za budućnost Boja jutra? Da li nas očekuju noviteti?
– Spremamo se za ljetnje Boje jutra koje kreću od jula. Dakle, i ove godine dio ekipe ide dva mjeseca na more. Sad nam je prioritet da nešto novo i drugačije ponudimo gledaocima tokom ljeta.