Razgovarala Svetlana Peruničić
Foto Vesela Mišković
Garderoba Nataša Pejović
Šminka Ivana Pavličević
Frizura Studio THE ROOM
andrea_hairstyling
Mjesto snimanja Cioccolatitaliani Montenegro
Utisci sa sjajnog nastupa na Evropskom prvenstvu još se nijesu ni slegli, a “lavice” su već počele sa napornim treninzima za Ligu šampiona. “Nema vremena za odmor. Desi se emotivno pražnjenje i onda je to teže nadoknaditi. Treba vremena da se sve to slegne. Čovjek je poslije osvajanja medalje emotivno potpuno prazan, to mi se desilo više puta. Treba ponovo da se pokrenu poslije svega toga, a i mi treneri, naravno”, kazala je selektorka Bojana Popović te dodala da je sada potrebno ponovo naći neki novi motiv. “Velike su se stvari desile za našu malu Crnu Goru i opet smo se popele tamo gdje smo bile prije deset godina, tako da je to veliko iskustvo za sve nas. I za mene kao trenera, sad u drugoj ulozi u odnosu na 2012. Svakako je lijep osjećaj kada se nešto ovako veliko desi. Pa neka se desi i to emotivno pražnjenje. Neka smo malo umorni, imamo čemu da se radujemo. Mora da se ide dalje.”
Bojana kaže da još nijesu svjesne šta su uradile i da će biti možda tek za par godina. “Tako je bilo i 2012. Nijesmo bili svjesni šta se dešava u Crnoj Gori, i tek kad smo se vratili shvatili smo da je to velika stvar za državu. Tako je i ovog puta. Ujedinili smo ponovo Crnu Goru, što je veoma bitno. Sport to radi, to je njegova misija. Uživali smo u tim momentima kada su svi bili usredsrijeđeni na nas i svi su težili tog dana istom cilju, a to je da se osvoji medalja. Nimalo nije bilo lako. Svi koji smo učestvovali smo svjesni koliko je težak bio put ali, eto, na kraju se ostvarilo ono što smo sanjali. Sanjali smo velike snove. Uvijek treba sanjati velike snove. Nekad ćete uspjeti, nekad nećete, ali suština je da imate velike snove i da težite nečemu u životu.”
Na pitanje kako je osvojiti medalju kao igrač, a kako kao trener, odgovara da nije nimalo jednostavno naći se u te dvije uloge. “Prvo da kao igrač dođete do nivoa da možete da osvojite olimpijsku medalju, a onda kao mladi trener. Prosto se sve brzo desilo, nekako sam u godinu i po, dvije ušla u sve to, nekako i hrabro, da kažem sa ove tačke gledišta, na dvije strane. Dva zahtjevna posla jedan za drugim, ali su povezana jer se kroz Budućnost dešava i sazrijevanje same reprezentacije. Naravno, mnogo je teže biti trener. Kada ste igrač igrate, uživate u momentima na terenu, a kao trener manje uživate jer se bavite, kao prvo, svim djevojkama, pa svim dešavanjima, morate se baviti stvarima i na terenu i van njega. Da sve funkcioniše da bi tih 14 ili 16 djevojaka u datom momentu prezentovale sve što treba. Sa loptom sam mogla da donosim neke odluke u trenutku, kad je frka na terenu, a kada ste trener možete samo sugestijom i energijom da pomognete igračima. Osjećaj je fenomenalan, ali je teško za poređenje.”
U svakom slučaju, kako kaže, osvajanje medalje je najbolji završetak 2022. i najbolji početak 2023. godine. “Posljednje dvije godine su bile veoma teške što se tiče rukometa, ali jednostavno smo bili uporni, vrijedni, istrajni u nekim stvarima, a djevojke željne da se vratimo na pravi put. Ta generacija je stasavala zajedno i desio se pravi momenat za kraj ove godine. Otvara neke puteve i neke nove ciljeve. Naravno, neće to biti jednostavno. Bitno je da svi budu zdravi i to im želim uvijek prije medalja, jer ako želimo nešto da napravimo bitno je da su svi zdravi. Tako je i bilo i tako im i sad želim, da nastave da igraju na visokom nivou.”
Za Novu godinu djevojke će dobiti po dva i po dana slobodno, jer Liga šampiona kreće sedmog januara u Bukureštu, a tim putuje već petog. Novu godinu će dočekati sa mužem i djecom u Podgorici ili na primorju. Nema nekih posebnih planova za 2023. Za sada, sve je podređeno ritmu Lige šampiona koja će trajati do marta. “Iskreno se nadamo da ćemo ostvariti cilj koji smo zacrtali, da igramo osminu finala. Zasad je taj put otvoren. I onda da sve ide svojim tokom, da budemo zdravi, da djevojke napreduju, da uživaju u tome što rade. Nemamo neke obaveze do ljeta, a i što se tiče reprezentacije mirnija je situacija.”
Navijačima reprezentacije želi, prije svega, dobro zdravlje. “Prošli smo kroz mnogo toga posljednje dvije godine, titule, rezultati, ciljevi su ostvareni, ali suština je da sačuvate porodicu i dobro zdravlje. Sve ostalo je sastavni dio života i posla, ali mislim da je suština ono što imate kod kuće i da imate kome da se vratite.”
Od Djeda Mraza ne očekuje ništa, osim da bude Djed Mraz deveti put svojoj djeci Kosti i Lei. “Da kupujem poklone, jer oni i dalje misle da Djed Mraz postoji, pišu mu pisma, i moraćemo ove godine otkriti ko je on.”
Rijetko oblači svečane haljine, a kreacijom Nataše Pejović je oduševljena. “Posljednji put sam ovakvu svečanu haljinu obukla na svojoj svadbi prije 18 godina. Haljina koju nosim je komforna, sviđa mi se što je duga i bilo je zadovoljstvo učestvovati u ovom projektu. Želim da pohvalim sve na divnoj saradnji. Manekenstvo i fotografija je veoma zahtjevan posao ko se bavi profesionalno. U sportskoj odjeći je mnogo udobnije nego u haljini i ljepše se osjećam u patikama.” Kaže da se trudi da njeguje prirodan izgled, rijetko se šminka i misli da je mnogo ljepše da čovjek, ako može, ostane dosljedan sebi i onome kakav je. “Godine idu, starost dolazi, ali i u tome ima ljepote. Često idem kod frizera i volim da njegujem kosu, jer je ona sastavni dio svake ozbiljne djevojke i žene i mora biti lijepa.”
