Razgovarala Dragana Đurić
Foto Vesela Mišković
Bojana Razić, direktorica JPU Đina Vrbica, na čelu je najmnogobrojnije ustanove u sistemu predškolskog obrazovanja u Crnoj Gori, od sredine aprila 2021. godine. Imenovanjem je bila počastvovana. “U prvom momentu mi se učinilo da je to kruna mog rada i karijere, ali sam odmah shvatila da mi tek predstoji veliki rad i da za krunu još ima vremena, jer je puno izazova sa kojima se treba suočiti. Kada sam preuzela dužnost, osjetila sam slobodu i dobila krila, da realizujem brojne zamisli u konkretna djela.”
Šta vidite kao najveću vrijednost ustanove kojom rukovodite?
– Bez ikakve dileme, to je odgovornost za odgajanje generacija crnogorskog društva koje, upravo u najmlađem dobu, usvajaju najvažnije navike i vrijednosni sistem. Vrijednosni sistem se, nažalost, mijenjao od mandata do mandata i vjerujem da će u jednom trenutku biti neprolazan, u skladu sa suštinskim vrijednostima. Biram da su moj uzor oni koji su ovu ustanovu stvarali i unapređivali, a biće mi važno da i ja budem uzor drugima, kao reprezent suštinskih vrijednosti, poput zdravlja, slobode, tolerancije, solidarnosti, kreativnosti, progresa i rodoljublja.
Šta biste naveli kao sopstvene vrijednosti kojima ste zavrijedili ovu funkciju?
– Odgajana sam da vjerujem da ću svojim postojanjem nešto promijeniti u svijetu, makar ta promjena djelovala minorno. Bila sam i dovoljno pametna da odaberem profesiju koja je kompatibilna sa mojim karakterom, afinitetima, životnim motom i misijom. Kao vaspitač, smatrala sam da mnogo da pružim, dobijajući kao nagradu, čistu i neiskvarenu ljubav i osmijeh. U radu sa najmlađima davala sam posljednji atom snage, kreativnosti i posvećenosti, uvijek svjesna odgovornosti koju nosim kao dio vaspitačkog esnafa. Ideja vodilja i krajnji domet u svakom mom postupanju bio je i ostao interes djece, a ne napredovanje i pozicioniranje. Sada, kada se i to desilo, interes djece ostao je u fokusu, ali sam mu dodala i javni interes.
Sa kojim izazovima ste se suočili?
– Situacija koju sam zatekla nije priličila nekadašnjoj reputaciji ove Ustanove, dobitnice nagrade Oktoih. Preuzela sam prilično lošu finansijsku situaciju, dok su međuljudski odnosi bili obojeni tenzijom, relacije sa roditeljima, lokalnom zajednicom i medijima gotovo da nisu ni postojali, a vaspitno-obrazovni rad, po kojem je ova ustanova svojevremeno bila prepoznata i van Crne Gore, je stagnirao. Naučena da vjerujem u sebe i da ne klonem pred preprekama, bila sam odlučna u namjeri da Đini Vrbici počnem da vraćam stari sjaj. Danas, nakon 10 mjeseci, situacija je znatno bolja. Transparentnošću i odgovornim potezima, Ustanova je vratila finansijsku stabilnost, što je u vremenu korona krize, koje je unijelo bojazan i u održivost finansijski jačih i većih sistema, bio poseban izazov.
Šta ste za ovo vrijeme uspjeli da promijenite ili značajno unaprijedite?
– Otvaranjem vrata svojim saradnicima za sugestije i prijedloge, davanjem veće slobode i nezavisnosti u njihovom poslovnom angažmanu, generisali smo veći potencijal, zalaganje i motivaciju, za ostvarivanje postavljenih dometa i ciljeva. Pored projekata koji se uveliko odvijaju, pripremamo i nove od većeg društvenog značaja. U planu je otvaranje nove jedinice za mališane sa područja Kuča. Objekat od 100 m² će biti izgrađen na zemljištu površine 600 m², koje je ustupila porodica Božović iz sela Ubli. U saradnji sa HELP organizacijom, u junu počinje realizacija projekta Pripremni vrtić, namijenjenog podsticanju socijalne integracije pripadnika romsko-egipćanske populacije u crnogorsku zajednicu, čime ćemo olakšati njihovo aktivno uključivanje u društvo i ostvarivanje socijalnih i ekonomskih prava.
Koje ste novine unijeli?
– Važno nam je da usklađujemo naš rad sa tehnološkim prilikama, naučnim dostignućima i razvojnim potrebama mališana. Trenutno jedini raspolažemo servisom Biblioteka edukativnih igračaka i knjiga, koji je formiran u junu 2021, u okviru jedinice Mali Princ u Zagoriču, uz ogromnu pomoć Fondacije Bajkeri dobre volje. Ta Igračkoteka je od značaja i za djecu i za roditelje, naročito one iz najugroženijih kategorija, jer se besplatno iznajmljuju edukativne igračke i knjige za sve uzraste. Ponuda je dopunjena donacijom Biblioteke za slijepe Crne Gore, kojom su 34 najljepše audio-publikacije svijeta postale dostupne našim mališanima s određenim stepenom oštećenja vida. Od oktobra prošle godine počeli smo projekat U carstvu muzeja, koji mijenja rutinu tradicionalnog, vaspitno-obrazovnog rada. Projekat se realizuje sa JU Muzeji i galerije, a predviđa da preko 1200 djece, uzrasta pet do šest godina, uvede u svijet istorije i umjetnosti, kroz obilazak muzejskih i galerijskih postavki. Ovim projektom čuvamo i razvijamo kreativnost svojstvenu djeci, podstičemo neformalno učenje o kulturno-istorijskoj baštini Crne Gore i formiramo kulturne navike. Takođe, u ovoj školskoj godini smo prepoznati kao jedan od Centara izvrsnosti, u okviru kojih su, kroz predan i marljiv rad naših kreativnih vaspitača, klinci i klinceze dobili priliku da obuku kostime i doprinesu dramskom ugođaju, svojim učešćem u mnogobrojnim lutkarskim predstavama.
Svima je poznato da su prve godine u razvoju djece ključne za njihovo formiranje, a baš tada vam ih roditelji povjeravaju. Čime se može mjeriti nivo odgovornosti vrtića na čijem ste čelu i kakva je saradnja sa roditeljima?
– Svjesni uloge porodice i vrtića kao primarnih agenasa socijalizacije u životu svake individue, ogromnu pažnju posvećujemo roditeljima i unapređivanju njihovih snaga i kompetencija. Od 2018. sprovodi se Unicefov Program roditeljstva za cjeloživotno zdravlje, akreditovan u našoj zemlji kao Brižna porodica, namijenjen roditeljima mališana dobi od dvije do devet godina, koji žele da unaprijede komunikaciju i kvalitet odnosa sa djecom, ali i da riješe konkretne probleme. Takođe, svjetlo dana bi uskoro trebalo da ugleda Program tematskih edukacija za roditelje za grupe sa modulima u riziku, koncipiran s namjerom da se roditelji osnaže u svojoj ulozi, a baziran je na potrebama koje su roditelji/hranitelji/usvojitelji iskazali u ispitivanju kroz fokus grupe u kojima su učestvovali roditelji iz tipičnih, jednoroditeljskih i porodica sa djetetom sa posebnim potrebama. Uskoro će naša Ustanova dobiti i dodatni servis za roditelje kojim će kroz svakodnevni savjetodavan rad sa našim stručnim saradnicima-psiholozima moći rješavati probleme sa kojima se suoče na putu roditeljstva. Svim ovim želimo roditeljima prenijeti poruku da su vrata naše Ustanove uvijek otvorena i za njih.
Čime ste se rukovodili u preuzimanju brojnog tima zasposlenih?
– Postavila sam za imperativ da kroz kooperaciju i zajedništvo, sa svojih vrijednih 780 zaposlenih, vaspitno-obrazovni rad u 19 jedinica uzdignemo na nivo koji karakteriše razvijene evropske zemlje. Bila sam dio sistema i upoznala kako stvari funkcionišu iznutra i koliko je važna dobra organizacija i poštovanje ljudi. Svjesna sam i šta znače lična sloboda, podrška u radu, povjerenje i zaštita dostojanstva svakog zaposlenog, pa mi je važno da se te vrijednosti njeguju. Vjerujem da su misija i ciljevi kojima ostvarujemo svrhu postojanja krajnje visoki, ali i dostižni. Želim da vrijednost svakog zaposlenog bude prepoznata, a da moja uloga bude uloga lokomotive. Rukovodim se i time da novim naraštajima oplemenimo proces odrastanja, a ulogu vrtića u sistemu obrazovanja osnažimo.
Šta Vam predstavlja najveću satifakciju za uloženi trud?
– Vaspitači koji su u ovim kriznim vremenima podnijeli cjelokupan teret vaspitno-obrazovnog rada, tako što su oslobodili dodatnu kreativnost i angažovali maksimalne napore da uljepšaju boravak u vrtiću za preko 5600 mališana. Takođe, možemo se pohvaliti fantastičnim odnosima sa roditeljima koji Đinu Vrbicu smatraju svojim drugim domom. Njihova podrška nam je itekako važna, budući da istovremeno figuriramo kao ravnopravni partneri u odrastanju djece. Od nesumnjivog je značaja i njegovanje kvalitetnog odnosa sa lokalnom zajednicom i medijima, koji su naš spoljašnji, kritički prijatelj, a često i ogledalo, u kojem vidimo naše dobre strane, ali i nedostatke, koje ćemo se truditi da ispravimo u periodu pred nama.
Koliko ima vrtića u Crnoj Gori, a koliko u Podgorici? Nedostaje li prostora za tu namjenu?
– Problem preopterećenosti prostornih kapaciteta vaspitnih jedinica na teritoriji Crne Gore aktuelan je decenijama, naročito u centralnoj i južnoj regiji, sa posebnim naglaskom na teritoriju glavnog grada. Prethodnih godina, mreža vaspitno-obrazovnih ustanova u Podgorici postala je bogatija za nekoliko vaspitnih jedinica, čije funkcionisanje nije značajnije rasteretilo prekobrojne radne sobe u vrtićima, jer imamo ekspanziju doseljavanja stanovništva u Podgoricu, u potrazi za većim mogućnostima. Realizacija vaspitno-obrazovnog rada ne odstupa od zahtjeva kvaliteta i efikasnosti, i našim mališanima uspjevamo ponuditi adekvatne uslove za rast i razvoj. Moram napomenuti da je Strategijom ranog i predškolskog obrazovanja u Crnoj Gori za period 2021-2026. kao strateški cilj za unapređenje ove oblasti obrazovanja i vaspitanja, prepoznato obezbjeđivanje jednakih šansi za rani razvoj sve djece u Crnoj Gori kroz jačanje dostupnosti, kvaliteta i pravednosti predškolskog vaspitanja i obrazovanja, a sve u skladu sa okvirom EU. Kontinuirano radimo na proširivanju kapaciteta, inoviranjem programa predškolsko obrazovanje i vaspitanje, programima podrške, podsticanjem kreativnih potencijala našeg osoblja i slično, o čemu je javnost obaviještena.
Postoji li razlika u generacijama djece danas i prije deset godina?
– Fenomeni interneta i društvenih mreža postali su integralni dio odrastanja i života svakog pojedinca i život je postao nezamisliv bez računarskog ili mobilnog ekrana, dok je u posljednje dvije godine identitet savremenog društva u značajnoj mjeri determinisan i pandemijom. Tradicionalni vaspitno-obrazovni rad je izmijenjen, a međuljudske interakcije svedene na najmanju moguću mjeru. Vršnjački odnosi dobili su svoje otjelotvorenje u virtuelnim oblicima stvarnosti, a ljudski dodir i toplina, pod parolom lične i društvene odgovornosti i zaštite zdravlja, postali na izvjestan način potencijalno smrtonosno oružje. Veliki broj raznovrsnih studija sprovedenih na različitim geografskim podnebljima sugeriše prevalenciju životnih stilova koje karakteriše smanjena fizička aktivnost, poremećaji ishrane, nedovoljna količina sna i osjećanje usamljenosti. Čini se da je savremena porodica pred najvećim testom, budući da je porodična dinamika značajno negativno obojena psihološkim distresom koji roditelji doživljavaju zbog straha za golu egzistenciju, usljed finansijskih teškoća, i slično. Uvidom u situaciju zatečenu obilaskom 19 vaspitnih jedinica koje funkcionišu u sklopu JPU Đina Vrbica, pokrenut je veliki broj projekata kojima se nastoje ublažiti posljedice odrastanja u digitalnom vremenu, dodatno obojenim pandemijom. Svakodevni boravak u vrtiću oplemenjen je brojnim fizičkim aktivnostima i igrom na otvorenom, a od 2017. aktuelan je program Mladi sportisti-Specijalna olimpijada Crne Gore.
Da li su danas djeca prezaštićena? Koliko je često da roditelji očekuju od vaspitača i institucija da ispravljaju njihove propuste u vaspitanju?
– Usljed mnogobrojnih obaveza, ali i želja i ambicija, roditeljima vaspitno-obrazovne institucije, naročito vrtići, postaju ustanove u kojima njihovi mališani provode najveći dio dana i u kojima se u najvećoj mjeri odvija proces njihovog socijalnog učenja, odnosno socijalizacije. JPU Đina Vrbica uspijeva da adekvatno odgovori zadatku jednog od primarnih agenasa socijalizacije. Svi naši zaposleni su maksimalno posvećeni stvaranju što optimalnijih uslova za rast i razvoj mališana i formiranju što kvalitetnije mreže podrške našim roditeljima, kako bi udruženim snagama i sinhronizovanim radom, ispunili zajedničku svrhu i smisao postojanja – zdravo, srećno i poštovano dijete, koje će kroz proces socijalnog učenja i socijalizacije postati produktivan i kompetentan pripadnik svoje društvene zajednice.
Ima li porodica koje ne žele da šalju djecu u vrtić, kako ih ubijedite da je to najbolje i za njih i za djecu?
– Obuhvat djece predškolskog uzrasta raste iz godine u godinu, što jasno govori da su naši roditelji u velikoj mjeri svjesni blagodeti koje donosi boravak u vrtiću. Zbog onih roditelja koji još uvijek ne žele da djecu upišu u vrtić, reći ću da, pored važnosti vrtića kao agensa socijalizacije, djeca kroz boravak u vrtiću, igru i interakciju sa vršnjacima, stiču mnogobrojna znanja i iskustva. Eventualne specifičnosti i poteškoće u vrtiću neće ostati neprimijećeni. U vrtiću dijete nadograđuje sliku o sebi, uči kako se odnositi prema sebi i drugima, koja njegova ponašanja su prihvatljiva, a koja nisu. To je mjesto na kojem dijete uči komunicirati sa vršnjacima i odraslima, a odrasli u vrtiću imaju ulogu modela i kreatora uslova za učenje socijalnih vještina, jačanje samopouzdanja i samopoštovanja, ali i usmjeravanja djeteta ka pozitivnom razvoju.
Šta je Vas tokom života najviše oblikovalo?
– Imala sam sreću da najljepše godine svog života provedem u prijeratnom Sarajevu, koje me naučilo mnogobrojnim vrijednostima, koje su itekako bile ispred vremena, a oblikovale su me kao ličnost. U tom vrijednosnom repertoaru su bile osobine kao širokoumnost i otvorenost za nova iskustva, multikulturalnost i prihvatanje različitosti. Naravno, porodica i topao odnos sa roditeljima prožimali su se i reflektovali na sve sfere mog života, odredili me kao osobu koja zna šta želi i koliko može i koja vjeruje u svoje snove. Bila sam zahvalna na količini ljubavi i nježnosti koju sam dobila i zahvaljujući kojoj sam i danas, zadovoljna i ispunjena, sposobna da to multiplikujem.
Šta Vas najviše obraduje nakon napornog radnog dana?
– Moja oaza mira i sreće, moje utočište od svih životnih oluja i teškoća, jeste moj dom i moja porodica. Kada dođem kući, gdje me dočekaju radosna lica i pogledi ljubavi, podrška supruga i nježne ruke mojih mališana, umor i briga jednostavno prestaju. Nedavno sam treći put postala majka, beba Stefan nam je ispunio kuću pozitivnim vibracijama i energijom, a mene učinio radosnom i ponosnom. Napor i zalaganje dobijaju dodatnu dimenziju jer znam da su zalog za budućnost svih mališana koji pohađaju JPU Đina Vrbica, i mog Stefana, i jednog Pavla, Marije, Dina ili Almira. Izmamiti osmijeh na dječijim licima i uljepšati njihovo odrastanje, oduvijek je bila svrha i zadatak svakog mog postupanja, i kao majke i kao vaspitača, ali sada i kao rukovodeće osobe na čelu JPU Đina Vrbica.