Božo Bulatović: Danas uspjeh zavisi isključivo od nas samih

Kantautor, radijski voditelj i urednik, koji se nakon duže pauze na muzičku scenu vratio pjesmom Tebi dužan, posvećenoj rodnom Nikšiću, ne krije koliko se raduje predstojećim nastupima

Razgovarala Dragana Đurić
Foto Vesela Radović Mišković

Božo Bulatović je već dvadesetak godina na crnogorskoj sceni prisutan kao značajan autor, a uporedo je sve vrijeme radio kao radio-voditelj i urednik. Muzika je nezaobilazni segmet njegovog života, čak i kada se u javnosti nije mnogo pojavljivao. Pošto je ispunio sebi želju i pokrenuo sopstvenu radio-stanicu, odlučio je da se vrati nastupima i publici. Poslije duže pauze objavio je pjesmu Tebi dužan, koja je odmah proglašena himnom Nikšića i koju će sasvim sigurno pjevati i buduće generacije.
“Lijepo to zvuči kad drugi kažu, tako su svojevremeno pjesmu o Podgorici, Zabjelu, proglašavali himnom. Ja nikad to nisam rekao, niti imao pretenziju da pjesma dobije taj epitet. Ali, ako je već drugi tako vide, meni je to više nego čast i zadovoljstvo. Moja je želja bila da pjesma o rodnom gradu bude ‘pjesma nad pjesmama’ iz moga opusa, jer je u prirodi onoga koji stvara da stalno pokušava nadmašiti sve prethodno u svakom smislu. Tamo gdje se rodite i proživite recimo divnih i nezaboravnih deset godina, i kad vam snovi ne daju mira, vraćaju vas u taj kvart, na mjesta gdje ste provodili vrijeme, kad želite da se opet vratite tamo, a ne možete, onda je pjesma jedini način. Tada napišete sve to, stavite u tri minuta i ekranizujete onako kako sanjate, valjda to se tako piše i radi.”

“Moja želja je bila da pjesma o rodnom gradu bude ‘pjesma nad pjesmama’ iz moga opusa”

Od kako ste kao petnaestogodišnjak oformili rok bend Ekskalibur, ostali ste u okvirima pop rok muzike. Jeste li ikada pomislili da promijenite pravac?
– Nikad nisam pomišljao da idem van pomenutih okvira. Pravio sam eksperimente i radio za druge, oprobao se u raznim muzičkim pravcima, ali ovo što radim me čini srećnim i motivisanim da ne odustajem.
Šta je nekada trebalo za uspjeh u svijetu muzike, a šta danas?
– Nekad je za uspjeh trebalo da imate i talenat, srećne okolnosti i naklonjene muzičke urednike, a danas je za uspjeh dovoljno da imate talenat i da umijete da ga plasirate na društvene mreže. Internet je najjači medij koji niko ne može da kontroliše, koji sam izbacuje zvijezde i gdje svako može za jedan dan postati miljenik miliona. Danas je sve mnogo lakše, zato i kažem mladim muzičarima: danas sve zavisi od vas!
Kada najbolje pišete i utiče li emotivni status na inspiraciju za pisanje?
– Najbolje pišem kad i ne želim da pišem. Jednostavno, kad uzmem gitaru i pjesma krene sama. Emotivni status nikad nije uticao na moje pjesme. Mogu da budem presrećan u trenutnoj vezi, kao što i jesam, a da me pjesma povuče u neko prošlo vrijeme i da pišem o tome, a ne o tom zadovoljstvu trenutnim statusom.Pišete li sada više za sebe ili za druge izvođače?
Koja Vam je omiljena Vaša pjesma i spot?
– Od svih pjesama koje sam napisao najdraža mi je Glas osjećanja. To je divna balada, ali na žalost izašla kad Podgorica i Mare, koje su se, što se kaže, “primile” kod publike i nijesu dale mnogim dobrim pjesmama sa tog albuma da zažive. Ako moram da izdvojim spot, evo neka bude ovaj najnoviji Tebi dužan, baš zbog emocije koju nosi i prati emociju pjesme.
Koja pjesma Vas najbolje opisuje?
– Najbolje me opisuje pjesma Zapamti, koja na startu kaže “Zatvoren u sobi, daleko od svih, političara, novinara, ljudi zlih, pišem stih i briga me za njih”, ostatak pjesme potražite na internetu, sigurno će vam biti jasno da sam to ja.
Hoće li dueti s Andrijanom Božović i Žerom ostati jedini u Vašoj karijeri?
– Nisam ljubitelj dueta, ali smatram da muzičar u nekom trenutku treba da uradi i to. I Andrijana i Žera su moji dragi prijatelji, koji su možda i donekle promijenili moj stav o duetima i doveli do faze da ipak kažem da je to OK. Nije isključeno da već naredna pjesma bude duet sa nekom dragom koleginicom.

“Sve do pokretanja mog radija Titograd mislio sam da su euforija i ljubav prema radiju prošli, ali, na sreću, demantovan sam. Ogromna armija ljudi nas sluša”

Obilježili ste svojim emisijama programe Elmag, Gorica i Atlas radija. Sada na Titograd radiju uspješno održavate radio popularnim medijem u vrijeme kada je sve dostupno jednim klikom. Šta Vam se čini kakva je perspektiva radija?
– Moj medijski posao zaista datira odavno, od 1994, kada sam počeo da radim kao član prve ekipe Elmag radija. Bila je to ekipa kakva se više nikad i nigdje ne može dogoditi, što mi potvrđuje i činjenica da svi ti ljudi koji su tada radili sad vode glavnu riječ na mnogo medija u Crnoj Gori. Takvu popularnost i slušanost jedino mogu možda opisati nekad ako budem pisao memoare. I tada mislim da će mnogi reći da sam jako maštovit i da je to nemoguće, ali srećom ima mnogo mojih kolega, živih svjedoka koji se na isti način sjećaju tog vremena. Čuvam sve suvenire, press kariticu, kapu, prvu reklamnu razglednicu sa svima nama koji smo radili, jednostavno sjajan početak. I sve nakon toga je bilo sjajno i jako slušano. Radio Gorica bio je takođe nešto jako moćno i trasirao mi put za ovo što sad radim. Radio Atlas mi je pružio mogućnosti da se afirmišem kao televizijskih voditelj i da radim sa najsavremenijom tehnikom. I sve do pokretanja mog radija Titograd mislio sam da su euforija i ljubav prema radiju prošli, ali, na sreću, demantovan sam. Ogromna armija ljudi nas sluša i to ne samo gdje pokriva frekvencija 101,1 nego i putem interneta u 34 zemlje svijeta. Smatram da se sve seli na internet i da je Bluetooth čarobna opcija. Gdje god ima interneta, dok vozite slušate radio koji volite, kao i ako imate pametni telefon. Radio vam je drug i dok šetate, dok ste na odmoru i dok radite gdje god bili. Zato sam radio Titograd profilisao kao moderan, sa dozom nostalgije, od imena pa do onoga što emitujemo, a opet koristimo sva tehnička dostignuća da samo neko ko ništa ne zna o marketingu i radiju, može ga nazvati lokalnim radiom. Stalno sarađujem sa dvije velike televizije i direktno se uključujem svakog dana u jutarnjim satima na sarajevsku Face TV i svakog popodneva se družim sa mojom dragom prijateljicom Iris na TV Prva.
Koja je najotkačenija stvar koju ste sebi dozvolili na radiju?
– Moja cijela radijska karijera puna je dogodovština i otkačenih priča koje, ipak, mislim da treba da ostanu samo moje. Neće mi čitaoci zamjeriti što ponešto sačuvam za rubriku Ne otkrij sve o sebi, pa ćemo ostaviti nešto i za drugi put.
Ima li danas mladih koji Vam se jave da kažu da su zainteresovani da uče posao radijskog voditelja ili muzičkog urednika?
– Malo je, na žalost, mladih koji hoće i imaju strpljenja da uče posao za koji imaju predispozicije. Svi obično imaju jedini motiv: zaposliti se i primati platu i biti prosječan. Volim kad neko dođe siguran u sebe i kaže: želim da budem najbolji! Takve, koji imaju nešto i žele da uče, vrlo brzo prepoznam i sa njima rado sarađujem.
Spremate se za nastupe, kakav repertoar možemo očekivati?
– Nastupi kreću od 20. decembra, kada je predviđeno da nastupim sa svojim bendom prije Gibonnija u Bemax areni, i to mi je velika čast i mjesto kakvo se samo može poželjeti. Muzičari znaju da je najljepši osjećaj krenuti u povratničke svirke sa velike bine. Nakon toga, dobio sam potvrdu i za cjelovečernji koncert 28. decembra na Podgoričkom pazaru. U pregovorima sam i za nastup u Nikšiću. Na repertoaru će biti moje najpoznatije pjesme, kao i pjesme pop-rock zvuka koje volim da pjevam, a sigurno ih ljudi dobro znaju. A na samom nastupu neće biti bitne razlike. Što bi se reklo sportskim žargonom, ja uvijek ostavljam srce na bini.

Gracija 172, 6.12.2019.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...