Piše Danijela Đokić
Foto Isidor Stankov
Da je poznata pozorišna, filmska i televizijska glumica napravila pravi izbor birajući glumački poziv, potvrđuju i sjajno ostvarene pozorišne i televizijske uloge, i dugogodišnji pedagoški rad. Branka Pujić (52) svoje bogato znanje i iskustvo prenosi na nove generacije budućih glumaca kao redovni profesor na predmetu Scenske igre na FDU u Beogradu, a osim toga ova talentovana, lijepa i harizmatična glumica vodi i dramski studio Mali teatar, kroz koji i najmlađima otkriva čarobni svijet glume. “Radujem se tome jer uživam u svom poslu i sa studentima i u dramskom studiju, gdje djecu uvodim u kompletan kreativni proces stvaranja predstave. Uz to što igraju, oni i pišu, izrađuju kostime i prave scenografiju.”
Branka Pujić od malena je iskazivala talenat i imala želju za nastupom, prvo na porodičnoj, a potom i na brojnim školskim scenama. “Bila sam umjetnička priroda, igrala sam balet, svirala klavir, a želja za glumom potekla je i iz genetske predispozicije jer se moj tata amaterski bavio glumom. Razlika je u tome što je tati njegov otac rekao da ne dolazi u obzir da ide u ‘cirkuzante’, dok su mene moji roditelji podržali. Danas, uz mog supruga i mene, glumica je i naša ćerka, moji sestrići, tako da slobodno mogu reći da smo glumačka familija”, kaže Branka koja je zablistala u seriji Ruža vjetrova, te širu publiku osvojila i efektnim glumačkim ostvarenjima u kultnim serijama Ranjeni orao i Greh njene majke.
Novi glumački izazov
Branka se upravo sprema da zaigra u popularnom serijalu Sinđelići, umjesto do sada angažovane Snežane Bogdanović. “Čeka me novi glumački izazov i radujem se tome. Sada već imam glumačku zrelost i u potpunosti koristim glumačko umijeće koje sam stekla. Ruža vjetrova je imala preko 300 epizoda i to je najduži projekat na kome sam radila. Bio je to za mene izuzetno koristan svakodnevni trening i nevjerovatno je bilo kojom sam brzinom učila tekst i kojom brzinom sam mislila, a što je za glumca jako važno. Međutim, vratite se puni iskustva i radnog elana, a onda vas mjesecima niko ne zove. Nezgodno je kada glumac ništa ne radi, osim ako svakodnevno ne radi sam na sebi. Imam sreću da sam dosta radila na radiju i da uz pozorišne uloge ostvarujem, za ovaj poziv neophodan, kontinuitet. Pauza je bolna tačka naše profesije i nije je lako prebroditi”, objašnjava glumica ukazujući i na to da je pauza u pozorištu daleko riskantnija nego pauza u snimanju na filmu ili televiziji. “Pozorište je zahtjevnije, u smislu da zahtjeva kompletno umijeće, od dobre dikcije do scenskog pokreta. Pozoriše je živa igra, dok na filmu ili televiziji uvijek postoji mogućnost ušminkavanja.”
“Naravno da se dešava da sam nekada nesrećna i da patim, ali, generalno, moj izbor je da budem srećna i da se radujem životu. Svake večeri kada legnem poželim jednu želju, a ujutru, kada se probudim, zahvalim se na svemu što imam”
Uz pauzu, za glumca nije ništa manji rizik, ni “preko noći” uskočiti u tuđu ulogu kako bi se spasila predstava. Upravo to nedavno je uradila Branka, zamijenivši koleginicu Olgu Ojdanović u predstavi Priča se po gradu Staše Koprivice. No, ta glumačka solidarnost pretočena je u izuzetan uspjeh, jer je Branka na turneji po Crnoj Gori pobrala frenetične aplauze oduševljene publike. “Taj komad je Staša odlično napisala i to je bila sjajna glumačka ekipa. Mene je moja drugarica i fantastična glumica Olga Ojdanović zamolila da je zamijenim i, naravno, da sam prihvatila. U suštini mi je bilo veoma interesantno. Moram da kažem da sam imala punu podršku koleginica. To je bio izazov, avantura u kojoj sam otkrila neke nove prostore u svom glumačkom biću. U predstavi je najvažnije da se stvore dobri partnerski odnosi, i uz tu hemiju na sceni igra se razvija kako treba”, kaže Branka, uvjerena da je ljepota glume upravo u igri. “Za glumu je najvažnija strast prema igri, i za glumca je najvažnije da je ostrašćen i da se uvijek na sceni osjeća kao da je prvi put. Da ima tu vrstu inspiracije i prisutnosti.”
Herceg Novi – ostvarenje sna
S takvom inspiracijom Branka ulazi i u novi projekat Sinđelići čije snimanje je krenulo početkom septembra. “Radujem se poslu, lijepom zadatku i ekipi fantastičnih glumaca s kojima ću sarađivati, ali mi je istovremeno žao što ostavljam Herceg Novi. Zato već planiram da se u svakoj pauzi snimanja ponovo vratim. Odavno se negdje nisam osjećala tako dobro i imala osjećaj pripadnosti. Ovdje sam pustila korijenje”, kaže Branka, koja je sa suprugom, glumcem Draganom Jovanovićem, ovoga ljeta kupila stan u Herceg Novom, postala dio ovoga grada i ostvarila svoj mladalački san. “To sam željela od svoje osamnaeste godine, jer sam ovdje, kod moje drage drugarice Sanje, provodila divne trenutke. Ovaj grad me je uvijek impresionirao svojom ljepotom, ali i geografskim položajem, klimom, ljudima i vegetacijom. Volim govor ovih ljudi, sve volim i sve mi prija. I šta da kažem osim da se snovi, ipak, ostvaruju.”
Uz sjaj sunca i miris mora, bračni par Jovanović – Pujić dane odmora provodi aktivno uz sportske aktivnosti. “Dragan je redovan na teniskim turnirima, a sprema se da uskoro zaplovi morem i ozbiljno razmišlja o mogućem jedriličarenju ili kajakarenju, dok ja vrijeme provodim u plivanju i šetnji. Plivanja mi nikada nije dosta, krenem da izađem iz mora pa se onda još malo vratim. Uživam beskrajno”, priznaje glumica čiji zanosni osmijeh naprosto plijeni.
Iako je, kako kaže, čitav grad lijep, Branka priznaje da im je Savina najdraže mjesto u Herceg Novom. “Savina ima divnu prirodu, zelenilo i tišinu. To je gotovo nestvaran mir, a mi smo ovdje i došli da pronađemo mir. Lijep je, naravno i stari grad, trg Belavista sa svojom prelijepom crkvom, i postoji još puno divnih mjesta, ali Savina je definitivno naš izbor.”
Iako su u suštini različiti, Branka i Dragan vole iste stvari, a uspjeh njihovog dobrog odnosa leži u tome što su, kako kaže Branka, dobar tim. “Sa Draganom sam evo već četvrt vijeka, ali je to vrijeme naprosto proletjelo. Uvijek otvoreno pokazujemo emocije i u tome smo nalik pravoj sicilijanskoj porodici. Uvijek smo se dobro provodili i bliskost koju smo osjećali vodila je ka tome da budemo zajedno. Mada smo puno različiti, imamo iste životne kategorije, isti odnos prema vrijednostima, Razumijemo se i raduju nas iste stvari, kao što nas i iste stvari rastužuju. Za dobar brak najvažniji su otvorenost i povjerenje, ali i doza humora”, priznaje, uz komentar da je njen suprug izuzetno šarmantan. Upravo tim šarmom, Dragan je ovu lijepu i harizmatičnu ženu, osvojio još u studentskim danima.
“Herceg Novi me je uvijek impresionirao svojom ljepotom, ali i geografskim položajem, klimom, ljudima i vegetacijom. Volim govor ovih ljudi, sve volim i sve mi prija. I šta da kažem osim da se snovi, ipak, ostvaruju”
Na pitanje da li i koliko su uticali jedno na drugo u profesionalnom smislu, budući da je Dragan široj publici omiljen zahvaljujući komediji, a da je i sama ostvarila izuzetno dobre komične uloge, Branka odgovara da je Dragan vjerovatno najviše traga ostavio kao komičar, ali da je imao i sjajne dramske uloge. “Sjetite se uloge Crnjanskog, inspektora u filmu Stršljen, Don Kihota, a sada je u Čikaškim perverzijama, jednostavno neponovljiv”, ponosna je Branka na Dragana dok je mišljenja da sama u tom žanru nije dovoljno iskorišćena. “Oduvijek sam imala osjećaj za komediju, ali su me sticajem okolnosti mnogo više doživljavali kao dramsku glumicu. Volim dramu, ali me komedija veseli i brzo mislim na tu temu. Lako mi ide i prosto uživam u tome. Mislim da glumac treba da ima jedan ozbiljan raspon između dramskih i komičnih uloga, da stalno istražuje i kopa po sebi. Draž je u tome da glumac sam sebe iznenadi.”
Branka je imala sreću da odigra ulogu za kojom je u životu i žudjela. “Bila je to Blanš iz drame Tramvaj zvani želja, Tenesija Vilijamsa. Želja mi se ostvarila i na akademiji i kasnije u pozorištu. Voljela sam tu ulogu i igrala sam je s velikim uživanjem. Voljela sam je, a valjda i ona mene.”
Važno je prepoznati svoje godine
U zavisnosti od godina i glumačke zrelosti, svaki glumac ima svoje željene uloge, a za našu sagovornicu u ovim godinama to su Čehovljeve junakinje. “Čehov ima žene koje bih baš u ovim godinama mogla da odigram, Bilo bi interesantno odigrati uloge poput Ljubov Andrejevne u Višnjiku i Irine Arkadine u Galebu . Vrlo je važno da glumica prepozna svoje godine, kao što je to znala, naprimjer, Olivera Marković. Prvo je igrala zavodnice, pa onda karakterne i komične uloge, i mislim da je jako dobro umjela da vodi svoju karijeru. Uz to, imala je i sreće da dobija dobre uloge i znala je da te šanse iskoristi na pravi način i u pravo vrijeme.”
No da je danas teško ili bolje reći nemoguće voditi svoju karijeru, potvrđuje mnogo talentovanih glumaca koji nisu ili su samo djelimično iskorišćeni, objašnjava Branka. “Neki glumci su sebi odlični menadžeri, dok su drugi manje sposobni da sebi budu menadžeri. Dok u svijetu postoje agenti koji glumcima vode karijeru, to kod nas još ne funkcioniše. Bilo je par pokušaja i nije zaživjelo. Ja sam, recimo, nekoliko uloga dobila zahvaljujući upravo mojoj agentici Angelini Marinković, koja je posredovala u mom radu s Italijanima, ali i u mojim angažmanima u Hrvatskoj. Veliki broj glumaca koji iza sebe imaju ozbiljnu karijeru odbijaju da odlaze na kastinge, a ja volim kasting. Mislim da je za glumca, kasting jako dobra stvar, jer iako ne dobiju ulogu neko će da ga vidi i zapamti za neki budući projekat.”
Zato Branka Pujić svojim studentima uvijek napominje da ne propuštaju kastinge, čak i kada izgrade karijeru, a isti savjet daje i ćerki Anđeli koja ima svoj glumački put. “Anđela je završila glumu na Fakultetu dramskih umetnosti i sada je na master studijama. Naravno da nismo bili oduševljeni njenim izborom jer smo znali šta je sve čeka, ali smo je podržali. Našla je svoj put, darovita je, što je najvažnije, i potrudila se da maksimalno iskoristi neke šanse koje su joj se ukazale. Imala je lijepu ulogu u Vojnoj akademiji, krenula je da radi i u pozorištu, otvorila su se neka vrata i mislim da će ona naći svoj prostor.”
Uz Čikaške perverzije, alternaciju u predstavi Priča se po gradu, Branka radi i na novom pozorišnom projektu. “Igram u predstavi Čije su papuče, to je jedna dobra engleska komedija, dok Dragan igra u predstavama Dobrodošli u Srbiju, Šaka i Čikaške perverzije. On trenutno piše dramske tekstove i mislim da mu odlično ide. Napravio je duhovit i lijep scenario za seriju Beogradske periferije, tekst koji čeka neku produkciju da bi bio realizovan, a ujedno radi i na svom romanu.”
Za lijepo lice i zgodnu figuru zaslužna je i genetika, ali Branka priznaje da vodi računa o izgledu. “Njegujem se i vodim računa o sebi i, mada zvuči kao fraza, mislim da je veoma važno kakvi smo u duši i kako zračimo. Prosto je moja priroda takva da je moja čaša uvijek polupuna. Gledam da u svemu pronađem ljepotu i dobrotu i to me hrani i daje mi energiju. Za ženu je važno da ima unutarnju ljepotu. Da zrači. Naravno da se dešava da sam nekada nesrećna i da patim, ali, generalno, moj izbor je da budem srećna i da se radujem životu. Svake večeri kada legnem, poželim jednu želju, a ujutru, kada se probudim, zahvalim se na svemu što imam.”
