Piše: Tatjana Kuljača
Poodavno sam završila sa trudnoćama, porođajima i planiranjem
porodice. Tačnije, prije nešto više od četiri godine, kada mi je doktorica skidala
konce sa rane nakon drugog carskog reza. Reče: “Nemojte se igrati više”,
misleći na ponovnu trudnoću. “Dobro smo se pomučili oko Vas”, dodade.
U tom trenutku nisam pitala zbog čega, nije mi padalo na pamet. Carice
znaju kako je to. Sigurno nam nova beba nije u planu sve dok ne možemo leđa
pošteno ni ispraviti, niti se nakašljati ili nasmijati, a da ne bude kao da nas je
neko nožem ponovo na onom mjestu zasjekao.
Zašto baš ova tema nakon toliko godina? Iz dva razloga. Jedan je hajka
na majke koje određena grupacija ne smatra majkama ukoliko se nisu porodile
prirodnim putem. Isprva su mi bile fascinantne koliko porođaj izjednačavaju sa
majčinstvom. Drage moje, trudnoća i porođaj su samo vrata u majčinstvo, koje
je mnogo više od toga. Način na koji ćete donijeti vaše čedo na svijet. Sve ono
što poslije dolazi se više računa. Ne čini čovjekom dijete koje se rodilo ovako ili
onako, već ljubav, pažnja, briga i vaspitanje koje dajemo i činimo svakog dana
nakon tog radosnog trenutka. Zato se ne zavaravajte. Carski rez i prirodan
porođaj vas ne čine dobrom ili lošom majkom. Načine vas majkom. Ostalo je na
vama.
Drugi i mnogo veći razlog su djevojke koje od porođaja strahuju. Ovaj
tekst namijenjen je prvenstveno vama. Nerijetko čujem da će radije na carski
rez nego da probaju da se porode prirodnim putem. Strah razumijem. I sama
sam bila prestravljena od porođaja prvi put. A i drugi, da se razumijemo.
Nerijetko će izabrati carski rez samo da ne prolaze kroz kontrakcije. Niko ne
razmišlja kako to izgleda poslije. Vjerujte, carski je samo carski kad mora. I
hvala Bogu što postoji, jer ja danas ne bih bila živa. Mnogima je glavu sačuvao.
Kad čujem “bolje je na carski rez, ne mučiš se”, to je gotovo uvijek iz
usta osobe koja kroz to iskustvo nije prošla. Bola nema dok ne popusti
anestezija, a poslije poželite da ste se prirodno porodile. Pitajte kako je
caricama kad krv prostruji i bol počne da veze tijelom. Dok majke koje su se
porodile prirodnim putem izlaze sljedeći dan, sa svojim tegobama, ali na dvije
noge ukoliko je sve u redu, carice se jedva isprave. Gledaju ove koje napuštaju
bolnicu čežnjivo. I tako je priličan broj dana nakon porođaja.
O rizicima koje carski rez nosi po majku i bebu postoje brojni članci,
svima nama dostupni. To je klasična abdominalna operacija koja nosi rizik od
komplikacija, a koje se mogu završiti i smrću. Infekcija rane, gnojenje i
poremećaj rada crijeva samo su neke od komplikacija sa kojima se žene sreću.
Moja je bila hematom na rani, koji su mi otvarali sedmi dan od operacije, bez
anestezije. Za bebe koje se ne rode prirodnim putem to može značiti rizik od
respiratornih infekcija, astme i drugih problema sa plućima novorođenčeta.
Težak oporavak nakon svake operacije, pa i ove, otežava i činjenica da
imate bebu o kojoj morate da brinete. Tako da nije baš sve carski, kako se čini i
kako vam to predstavljaju drugi. Opet kažem, ako mora, mora. I hvala Bogu da
postoji!
Saznala sam zbog čega mi je doktorka onomad rekla da se više ne igram.
Da mi je glava u torbi i da ne garantuju za mene ukoliko budem željela još
jednu bebu i dođem im u porodilište sa stomakom do zuba. Zid moje materice je
toliko tanak da bi mogao da pukne pri širenju. Druga operacija iziskivala je
odstranjivanje izraslina unutar materice, što je istanjilo njen zid.
Imala sam u planu troje djece. Nisam mogla da rodim prirodnim putem,
iako sam to željela. Prvi porođaj je krenuo prirodno i nakon osam sati se završio
hitnim carskim. Komplikacije poslije porođaja usporile su oporavak koji je bio
dug i težak. Sljedeći porođaj nisam mogla ni da biram kako će se obaviti. Znala
sam šta me čeka. Pored mene u bolničkoj sobi ležala je mlada žena koju su
ubijedili da će joj lakše biti ako se porodi carskim rezom. Tada je imala 22
godine. Znam koliko je plakala i koliko se kajala što nije ni pokušala da se
porodi prirodnim putem. Ironije radi, možda bi sve završila mnogo lakše. Učila
sam je kako da diše da se ne bi onesvijestila pri prvom ustajanju u maloj sobi na
intenzivnoj njezi. Znala sam kroz šta prolazi. Pluća se od bola toliko stegnu da
vazduh ne propuštaju.
Ona nije jedina. Mnogo ih je koje od straha ni ne pokušaju. Više se plaše
epiduralne anestezije koja neutrališe bol pri prirodnom porođaju, nego odlaska
pod nož. Zato vam još jednom ponavljam, u slučaju da se dvoumite, a nemate
nikakvih indikacija za komplikacije na porođaju – carski rez je carski onda kad
tako mora. Nikako drugačije.
Voli vas vaša dvostruka carica.
