Milovanje mekog krzna psa ili mačke usporava otkucaje srca i smanjuje pritisak. Konji i magarci koriste se kod djece sa neurološkim, mišićnim ili mentalnim problemima. Delfini mogu da budu od pomoći autističnoj ili djeci s Daunovim sindromom… Naučno je dokazano da kontakt sa životinjama čini dobro svima, i zdravim i bolesnim osobama. Jednostavno je, mačka ili pas potpuno zavise od nas, osim što ih hranimo, treba im i čovjekovo prisustvo, ali i ljubav i maženje. Sa životinjama razmjenjujemo naklonost i važna osjećanja. Koje svakom i u svakoj prilici čine dobro.
Pas ili mačka?
Obje životinjske vrste pogodne su za društvo. Međutim, mačka kao kućni ljubimac manje je zahtjevna, ne moramo da je izvodimo i zna da bude mnogo samostalnija, dok pas omogućava prisniji kontakt, pogotovo kada su djeca u pitanju, jer im dopuštaju da ih beskrajno gnjave. Ako se odlučite za mačku, pogodne su sve rase, sa napomenom da je perzijska lukavija od ostalih. Jedina vrsta mačaka koja ne uzrokuje alergiju je sibirska, jer ne proizvodi protein Fel D1, koji ostaje na dlakama dok je mazimo i pri kontaktu sa alergičnim osobama stvara probleme sa disanjem. Što se tiče pasa, najvažnije je izabrati kućnu pasminu, prikladnijeg su karaktera i više odgovaraju potrebama djece i starijih. Važno je napomenuti da nikada dijete ne treba ostavljati samo sa psom. Koliko god mislili da su pitome i neagresivne, ipak su u pitanju životinje i ponašanje može da im bude nepredvidljivo, te se svaka eventualna nevolja apsolutno treba izbjeći. Idealno je zajedničko odrastanje djeteta i ljubimca, ako dijete u kuću stigne poslije, važno je da ne zanemarujete životinju kako ne bi postala ljubomorna.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Dolazak ljubimca u kuću veoma će obradovati svako dijete, a veoma je važan i za njegovo odrastanje. Zajednički život omogućava mališanima da eksperimentišu u odnosu s nekim živim bićem, drugačijim od njih, koje ima potrebe i ponašanje drugačije od ljudskih, na koje su djeca navikla. Kod djece predškolskog ili školskog uzrasta do drugog-trećeg razreda, odnos sa ljubimcem stimuliše radoznalost i obogaćuje spoznaju. Kod adolescenata tome se dodaje još nešto: preuzimanje brige o životinji stimuliše osjećaj odgovornosti i pomaže im u odrastanju. Navedeni razlozi su prije nekoliko godina doveli do toga da igračka Tamagochi postane veoma popularna, a danas su to videoigrice koje traže od djece da brinu o virtuelnim ljubimcima, hrane ih, maze i uživaju u njihovom odrastanju. Potreba za ljubavlju i maženjem, kako davanjem tako i primanjem, veoma je izražena kod djece, a uspostavljanje veze sa jednom životinjom podstiče njihovu radoznalost te želju da je upoznaju.
Štene: za jačanje imuniteta i društvenosti
Kada je u pitanju odnos dijete-kućni ljubimac, često se spominje pet-therapy ili terapija uz pomoć životinja, pošto je blizina mačke ili psa djetetu veoma važna za suočavanje sa određenim problemima infantilnog ponašanja. Ako je tačno, kao što tvrde mnoga istraživanja, da prisustvo životinje u kući poboljšava kvalitet života, da djeluje relaksirajuće i smanjuje krvni pritisak, kod djece sa teškoćama u razvoju (kao što su hiperaktivnost ili poremećaj pažnje) imaće još izraženiji pozitivan efekat. Pospješuje sposobnost socijalizacije, uči djecu da pronađu alternativne načine uspostavljanja komunikacije sa životinjama, drugačije od onih koji su uobičajeni sa vršnjacima i odraslima. Sa psom je lakše uspostaviti prisnu vezu jer je tolerantniji, dok mačka ne prihvata da bude uvijek nekome na raspologanju. Dijete treba naučiti određena pravila ako želi da se igra sa ljubimcem. Mačka u kući stvara kod djece osjećaj za mjeru, za spoznaju da im nisu svi i uvijek na raspolaganju. Prisustvo životinje u kući višestruko je korisno. Mnoga istraživanja su dokazala da je u pitanju svojevrstan trening za razvoj infantilnog imuniteta, kao i za njegovo jačanje.
Društvo usamljenih penzionera
Kada je u pitanju starija osoba, imati kućnog ljubimca je pravo bogatstvo, jer je u pitanju spašavanje od usamljenosti i nedostatka pažnje. Pas ili mačka u kući pomažu u pobjeđivanju osjećaja izolovanosti, veoma čestog kod osoba u trećem životnom dobu. Danas više ne postoje nekadašnje velike porodice, gdje su bake, djedovi, roditelji i unuci bili u veoma bliskim odnosima i često se viđali. Današnji ubrzan životni tempo ostavlja malo slobodnog vremena koje bi mlađi mogli da posvetie starim roditeljima. Kako vrijeme provode u vlastitim domovima – sami, ljubimac o kojem će da brinu i poklone mu pažnju, a zauzvrat dobiju radost i ljubav, znatno može da im poboljša kvalitet života. Četvoronožni prijatelj popunjava prazninu, a dobrobiti odnosa sa vlasnikom su višestruke, te je u nekim zemljama dopušten boravak manjim životinjama u centrima za starije osobe.
VEZA S UNUCIMA Koliko djece bi željelo da ima kućnog ljubimca, a roditelji im to ne dozvoljavaju? Zna se desiti da bakin i djedov četvoronožni prijatelj postane neodoljivo privlačan, pa će unuci poželjeti da što češće borave kod njih. Neko će možda reći da nije lijepo da im djeca odlaze u posjetu samo da bi se igrali sa njihovom mačkom ili psom, ali psiholozi smatraju da prisustvo kućnog ljubimca može da postane razlog stvaranja novog odnosa između najmlađih i najstarijih članova porodice, podsticaj za nove priče i igre. Takav odnos treba da se podstiče jer čini dobro i jednima i drugima, čineći ih sretnim.
Priredila Snežana Crkvenjaš
