Piše Milivoje Kovačević/Foto Privatna arhiva
Obje je put vodio u pravcu koji nijesu zamišljale i dosegle su sjajne visine profesionalnih karijera. Ruža Šabanović, inženjerka građevine, i Larisa Jovanović, profesorica književnosti i novinarka, išle su različitim putevima, ali s istom vjerom u sebe i svoje sposobnosti. Na tim su putevima učile, sticale različita iskustva i razvijale te prilagođavale prilikama, ali i prilike njima.
RUŽA ŠABANOVIĆ: Gradim mostove koji povezuju ljude, ideje i prilike
Podgoričanka Ruža Šabanović, inženjerka građevine, do kraja prošle godine bila je izvršna potpredsjednica norveškog giganta, multinacionalne kompanije Telenor u Oslu, a prije toga članica borda nekoliko kompanija u Indiji i na Tajlandu koje je Telenor osnivao. Njena karijera primjer je moći vizionarskog liderstva, strateškog načina razmišljanja i strasti da se pozitivno utiče na promjene.
“Moj ulazak u svijet mobilne telefonije bio je potpuno neočekivan. Prvog aprila 1996, na Dan šale, dobila sam poziv koji će mi promijeniti život. Imala sam 24 godine, radila kao asistent na fakultetu i razmišljala o akademskoj karijeri. Međutim, tog dana pozvana sam da pomognem Norvežaninu, tehničkom direktoru kompanije ProMonte na sastanku s građevinskim firmama povodom tendera za infrastrukturne radove. Nijesam bila tamo zbog telekomunikacijskog znanja, već zbog poznavanja engleskog jezika, jer sam srednju školu završila u Hjustonu, Teksas. Nijesam znala ništa o telekomunikacijama, niti o građevinskoj praksi, ali je radoznalost prevagnula. Kada mi je predložio da idem na site survey, otvoreno sam pitala šta to znači. Uslijedio je prijedlog koji me je potpuno zatekao, ponudio mi je da vodim građevinske/infrastrukturne radove za mobilnu telefoniju i data centre, koji su morali biti završeni u tada svjetski rekordnom roku! Iskreno sam izrazila sumnju ili možda strah u svoje sposobnosti, ali on je vidio nešto drugo. Nije ga brinulo moje neiskustvo, jer znanje dolazi s vremenom i praksom, kako mi je rekao, prepoznao je moju odlučnost, posvećenost i spremnost na učenje. Rekao mi je da će me upravo taj stav voditi naprijed, da neću oklijevati da pokušam nešto novo, čak i ako pogriješim, jer bih se iz svakog iskustva podigla jača i bolja. Taj aranžman, koji je trebao trajati šest mjeseci, postao je moj život”, iskreno će Ruža.
“To iskustvo naučilo me jednoj od najvažnijih lekcija: ne moraš sve znati unaprijed – ključno je imati radoznalost, strast za učenjem i hrabrost da probaš i tražiš pomoć kad je potrebno. Ta filozofija vodila me je kroz cijeli moj život, kroz globalne tehnološke transformacije, rad na tri kontinenta, od Evrope, Azije i SAD-a, i završetak Advanced Management Programa na Harvard Business School, gdje sam dodatno proširila i usavršila svoje strateške i liderske vještine. Izazovi i prilike koji nas tjeraju iz zone komfora upravo su oni koji oblikuju naš profesionalni i lični razvoj. Upravo ta radoznalost i otvorenost prema učenju dovela me do karijere u kojoj sam povezivala ljude, ideje i tehnologije, gradeći mostove na način koji nikada nisam ni zamišljala. Ono što te ne slomi, učini te jačim.”
Kako je bila jedan od najboljih đaka u generaciji, interesovalo nas je i zašto se opredijelila za studij građevine. “Moj izbor studija bio je rezultat dubokog poštovanja i ljubavi prema ocu Milutinu i ljubavi prema logici i inženjerskom načinu razmišljanja. Od malih nogu sanjala sam da gradim mostove, baš kao što je to radio moj otac. Nažalost, izgubila sam ga kada sam imala samo pet godina, ali je njegova ljubav prema građevini ostala duboko urezana u mom srcu. Odrasla sam diveći se njegovom radu i želeći da nastavim njegovim stopama. Građevina je za mene tada predstavljala način da održim vezu s njim i da kroz vlastiti rad nastavim njegovu strast i viziju. Međutim, život često otvori nove horizonte i vodi nas putem koji nismo planirali. Iako nisam završila gradeći mostove od čelika i betona, moj put me odveo ka građenju nečeg jednako važnog, mostova između ljudi, ideja i kultura. Moja radoznalost i želja za učenjem vodile su me kroz različite industrije i zemlje, i tako sam, umjesto da gradim fizičke konstrukcije, izgradila karijeru u digitalnoj i telekomunikacionoj transformaciji, povezujući više od 200 miliona ljudi širom svijeta. Ono što sam upravo naučila kroz život jeste da su najvažniji mostovi oni koje gradimo kroz odnose, inovacije i viziju koja spaja ljude.”
Shvatila je da je ne pokreće samo inženjerstvo, već rješavanje kompleksnih problema i kreiranje novih vrijednosti. Profesionalni put vodio je Ružu iz rodne Crne Gore, preko nordijskih i jugoistočnoevropskih zemalja do Azije. Prošla je put od tehničkih operacija u Crnoj Gori do globalnog liderstva kao izvršni potpredsjednik (EVP) i Glavni tehnički direktor (CTO) norveške kompanije Telenor Grupe.
“Predvodila sam tehnološke i digitalne transformacije na 15 tržišta, od nordijskih i jugoistočnoevropskih zemalja do Azije. Moje ključne oblasti bile su razvoj 5G tehnologije, cloud strategije, AI-driven operativnih modela, sajber sigurnost, globalne nabavke, strateška partnerstva i inovacije u R&D sektoru. Ponosna sam što sam osnovala Telenor Global Procurement Company u Singapuru, koja je upravljala i optimizovala globalne nabavke za Telenor grupu i što sam imala ključnu ulogu u osnivanju WG2 (Working Group Two) – pionirske cloud-native kompanije za mrežu kao servis, koja je kasnije prodata globalnom gigantu Ciscu. Moja strast su bila i istraživanje i razvoj (R&D), i tokom karijere, razvijala sam globalna strateška partnerstva sa tehnološkim liderima poput Google-a, Microsofta, Cisca, Ericssona i AWS-a, oblikujući strategije koje su redefinisale način poslovanja u telekomunikacijama.”
Pored operativnog i strateškog rada, istakla se u velikim aktivnostima spajanja i akvizicija kompanija širom Evrope i Azije, u kojima su kreirane multimilijarderske sinergije. Kao članica upravnih odbora True Corporationa (Tajland), Telenor Asia, Telenor Nordic, Telenor Infra, WG2, Telenor Digital, TM forum i mnogih drugih, bila je u prilici da pružajući strateške smjernice oblikuje budućnost industrije.
“Ako bih izdvojila ključnu lekciju s ovog puta, to bi bilo da radoznalost, hrabrost da učiš nove stvari i spremnost da preuzmeš odgovornost čine najveću razliku. Moj zadatak nikada nije bio samo da upravljam tehnologijom, već da gradim mostove – između ljudi, ideja i budućnosti. I to je ono što me i danas pokreće. Najviše sam uživala u procesu transformacija koje nijesu bile samo tehnološke, već i strateško i kulturološko stvaranju nečeg novog, spajanju tehnologije, inovacija i ljudi, te u mogućnosti da donosim odluke koje oblikuju budućnost industrije. Svaka uspješna promjena, svaki projekat koji je pomjerio granice bio je izvor nevjerovatne inspiracije. Posebno sam uživala u radu na globalnim strateškim inicijativama kao što je Telenor kompanija za nabavku, implementaciji naprednih digitalnih rješenja, poput implementacije cloud-native rješenja, AI-driven operativnih modela i razvoja globalnih partnerstava. Neprocjenjivo je iskustvo što sam imala priliku da živim i radim na tri kontinenta, u više od 15 zemalja. Svaka kultura, svaki tim i svaki izazov obogatili su me na profesionalnom i ličnom nivou, naučivši me koliko je važno razumijevanje i poštovanje različitosti.
Novi izazov, isti motiv
Poslije tri decenije u mobilnim telekomunikacijama, Ruža je odlučila da promijeni profesiju. “Pokrenula sam svoju kompaniju, kroz koju želim da primijenim dugogodišnje iskustvo u oblastima digitalne transformacije, telekomunikacija, nabavke, strateških partnerstava, akvizicija, održivosti i sajber bezbjednosti. Istovremeno, angažovana sam u Fred Olsen konzorcijumu iz Norveške gdje radim na strateškim projektima u oblasti inovacija, održivih tehnologija, nabavke i sajber bezbjednosti i novih industrija kao što su održive energije i cruzing. Moj motiv ostaje isti kao i na početku – stvaranje rješenja koja donose stvarni uticaj na ljude, kompanije i društva. I dalje gradim mostove, ne od betona, već one koji povezuju ljude, ideje i prilike. Svijet se ubrzano mijenja, a ja želim da nastavim da učim, doprinosim i inspirišem druge da prigrle promjene i inovacije, jer upravo tu leže najveće mogućnosti za napredak.
Posebnu snagu i motivaciju danas mi daju Vanja i Anika, Evina i Aleksandrova djeca. Oni su pravi digital natives, od kojih učim mnogo o tome šta je zaista in i šta korisnici očekuju od nas. Njihova radoznalost, kreativnost i način na koji posmatraju svijet podsjećaju me koliko je važno zadržati otvoren um, biti znatiželjan i nikada ne prestati učiti. Oni me inspirišu da budem još hrabrija i istrajnija, podsjećajući me da je budućnost puna prilika koje tek treba da otkrijemo.”
O rodnoj ravnopravnosti u Crnoj Gori i Norveškoj
Osmi mart je prilika da se osvrnemo i na (ne)ravnopravnost žena u današnjem svijetu. “Razlike između Crne Gore i Norveške kada je u pitanju rodna ravnopravnost su značajne, prvenstveno zbog različitih društvenih, kulturnih i ekonomskih faktora koji su oblikovali ta društva. Norveška je globalni lider u promovisanju jednakosti, gdje žene imaju jednaku zastupljenost u poslovnom i političkom svijetu, a sistem podrške, kao što su roditeljska prava, fleksibilni radni uslovi i jednakost u platama, omogućava im ravnopravan napredak. Jedan od najboljih primjera prakse je obavezno roditeljsko odsustvo za očeve. Ako otac ne uzme svoj dio paternity leave-a, porodica gubi to pravo. To nije samo podrška majkama, već i način da se muškarci aktivno uključe u rani razvoj djeteta i da se podstakne društvena jednakost. Takođe, u Norveškoj ne postoje ‘muški’ i ‘ženski’ poslovi – odgovornosti u domaćinstvu se podjednako dijele. Muškarci kuvaju, brinu o djeci, održavaju kuću, dok žene jednako učestvuju u poslovima koji su tradicionalno smatrani ‘muškim’. Ključna razlika je u mentalitetu – ravnopravnost se podrazumijeva, a ne traži.
Crna Gora je, s druge strane, u procesu razvoja kada je riječ o rodnoj ravnopravnosti. Napredak je vidljiv, sve više žena preuzima liderske uloge, ali duboko ukorijenjeni stereotipi i dalje postoje. Od žena se često očekuje da balansiraju između karijere i porodičnih obaveza na način koji se ne postavlja kao zahtjev pred muškarce. Jesu li muškarci privilegovani? U mnogim društvima, pa i u Crnoj Gori, još uvijek postoje prednosti koje muškarci imaju u poslovnom i javnom životu. Ali, pravo pitanje je kako prepoznati te privilegije i mijenjati društvo tako da uspjeh ne zavisi od pola, već od znanja, rada i sposobnosti.
Vjerujem da rodna ravnopravnost nije nešto što se samo ‘dobija’, ona se gradi, stiče, zaslužuje i postiže kroz obrazovanje, trud i kontinuirano pomjeranje granica. Ohrabrujuće je što sve više žena u Crnoj Gori prepoznaje svoju vrijednost, zauzima ključne pozicije i doprinosi društvu ravnopravno sa muškarcima. Prava jednakost dolazi kada više ne pričamo o polovima, već o sposobnostima, rezultatima i doprinosu pojedinca. Vjerujem da je to pravac u kojem se društvo kreće.”
LARISA JOVANOVIĆ: Ono što nam pripada uvijek nađe put do nas
Crnogorskoj javnosti Larisa Jovanović nije nepoznato lice. Njeni medijski nastupi, dok je radila u vodećim hotelskim kompanijama u Crnoj Gori, nijesu bili rijetki. Uvijek je imala šta da kaže i to na poseban način. Bila je zaštitno lice, kako se to voli kazati, resorta u kojima je radila. Ljubitelji muzike pamte je i kao dio prve postave KIC pop hora. Prije svega toga slušali smo je na lokalnom radiju, gledali u programima RTCG. A onda je sudbina umiješala svoje prste i poslije skoro dvije decenije rada u Crnoj Gori, ova profesorica književnosti i novinarka prihvatila je izazov pozicije resort menadžera One&Only Reethi Rah na Maldivima.
I mukotrpno i divno životno iskustvo
“Nijesam razmišljala o hotelijerstvu kao životnom pozivu. Bila sam čvrsto uvjerena da ću biti novinar. Provela sam nekoliko godina baveći se tim poslom. Moja hotelijerska karijera započela je srećnim slučajem. Raspisan je bio konkurs za nove članove tima koji će otvoriti prvi resort sa pet zvjezdica u Crnoj Gori i javila sam se kako bih radila PR ili marketing, nešto što će biti blisko mom dotadašnjem iskustvu. Bio je to odlučujući momenat i uvijek mi je djelovalo nestvarno da su se stvari odigrale na takav način. Naredne godine provela sam učeći i radeći. Postajala sam potpuno opčinjena dinamikom posla i raznolikošću obaveza. Kompleksnost operacija mi je bila fascinantna. Uživala sam da otkrivam i izučavam nove slojeve. Kada pogledam unazad, ne vidim ni nijednu drugu karijeru u kojoj se mogu zamisliti. Radila sam za neke od najpoznatijih hotela u Crnoj Gori, uključujući Aman Sveti Stefan, hotel Splendid Conference and Spa Resort, Hyatt Regency Kotor Bay… Za većinu njih sam bila dio kreativnog tima koji je osmislio i realizovao projekat, u čemu sam posebno uživala. Ostvariti karijeru u turizmu i hotelijerstvu je mukotrpno ali divno životno iskustvo i zahvalna sam za svaki dan proveden u ovoj prelijepoj profesiji”, rekla je Larisa.
Briga o gostima u “raju na Zemlji”
One&Only Reethi Rah je ostrvo Maldivskog arhipelaga, koje je resort za sebe. Kako izgleda danas nije teško saznati zahvaljujući internetu, a Larisa ga je ovako opisala.
“Na pitanje kako zamišljaju raj na Zemlji, većina bi vjerovatno odgovorila opisom koji bi savršeno odgovarao Maldivima. Kokosove palme koje se njišu nad bijelim pješčanim plažama, tirkizna boja okeana, ogromno plavetnilo koje se rasipa svuda unaokolo. Beskrajni plavi krug i u njemu – Maldivi. Više od hiljadu ostrva rasuto je po Indijskom okeanu, kao neka biserna ogrlica sa tirkiznom aurom oko svakoga od njih. Posebnost ove zemlje ne ogleda se samo u njenoj prirodnoj ljepoti. Kulturno nasljeđe, tradicija i specifična kuhinja čine Maldive izuzetno privlačnom destinacijom za turiste. Ostrvo na kojem živim i radim je mjesto gdje, čini mi se, sve brige svijeta blijede i nestaju, a ritam života se usporava. Osjećaj dubokog mira i pripadanja, povezivanja sa prirodom i sobom. Svakodnevne vijesti ne uspijevaju da se probiju kroz ovaj omotač od čiste harmonije. Iako su moji dani ispunjeni radnim obavezama, samo pogled kroz prozor na prelijepi pejzaž čini da zaboravim i umor i stres. A da ne pretjerujem svjedoči nedavno zarađenih pet zvjezdica koje je ovom resortu dodijelio prestižni Forbes Travel Guide.”
Da ima i umora i stresa, te da u ovom raju radno vrijeme traje dok ima posla uvjerili smo i mi. Na postavljena pitanja čekali smo odgovore sedmicu duže od predviđenog roka. Razlog je bio jednostavan – briga o gostima. A upravo je pravi način brige o gostima recept za uspjeh u ovoj branši. I još ponešto.
“U najkraćem, upornost i vjera u sebe. Mislim da je dosljednost u poslu recept za uspjeh, koji posmatram kao kombinaciju talenta, rada i sreće. Svakodnevne efikasne rutine, organizacija obaveza, kontinuirana edukacija i razvoj sopstvenih vještina, sve su to principi kojima sam se rukovodila. Vjerovala sam da iza svakog neuspjeha leži lekcija, a da je svaka prepreka na putu samo privremena. Imala sam sreću da budem dio sjajnih kolektiva i da tokom godina sretnem mentore koji su me inspirisali i oblikovali moj životni put. Upoznati takve ljude i provesti s njima dio karijere je privilegija na kojoj sam zahvalna. Umjela sam da pročitam ‘znakove pored puta’ i da odredim pravac koji me doveo do mjesta na kojem sam sada.”
Žene na liderskim pozicijama
U Crnoj Gori, koja je još uvijek više patrijarhalno nego savremeno društvo po mnogim stvarima, zanimljivo je iskustvo jedne od vodećih menadžerki u turizmu.
“Svuda u svijetu, a naročito u partijarhalnoj sredini kakva je naša, žene znaju šta znači biti suočen sa velikim brojem i predrasuda i osuda. Po pravilu, žene se stavljaju u uloge pratilaca i to je tradicija koja se sporo mijenja. Nama liderske pozicije izmiču čak i onda kada smo za njih evidentno najbolji izbor. Postoji cijeli niz izazova sa kojima se žene suočavaju, od toga da ih poslodavci rjeđe biraju iz straha da će one u nekom trenutku zasnovati porodicu, do sasvim uobičajene prakse da su za iste poslove mnogo manje plaćene od muških kolega. Kao i svaka druga žena i ja sam se suočavala sa rodnom diskriminacijom, ali sam uvijek jasno iskazivala svoj stav i protivljenje. Veoma sam strastvena kada govorim o ovoj temi i smatram svojom ličnom misijom da ohrabrim mlade žene da govore u svoje ime i da ne dozvole da iko stane na put ostvarenju njihovih poslovnih želja.
Ova generacija mora da prevaziđe diskriminativne prakse kako bismo za naše mlade koleginice kreirali sredinu koja će im dati priliku da se profesionalno izraze bez izazova koji nas opterećuju. Vjerujem da ovo treba da bude misija svih javnih poslenika i da moramo koristiti sve dostupne platforme koje će pomoći da se izmijene ustajali narativi i promijeni vizura kroz koju se posmatra liderstvo kao isključiva privilegija muškaraca.”
GRACIJA 232/mart 2025.
