Napisala Mersiha Drinjaković
Snimio Nikola Blagojević/Spektroom
Znate li šta je sevdah? Kako biste ga, na jednostavan način, opisali nekom strancu koji nikad nije čuo za njega? Možda je najbolji način da odgovore potražite u knjizi Sevdah autora, izvođača i istraživača Damira Imamovića (38). Ova dragocjena publikacija o muzičkom putovanju kroz tri vijeka, kako stoji u dodatku naslovu, svjetlo dana ugledala je krajem jula. Plod je Imamovićevog dugogodišnjeg istraživanja, te je sastavljena od fakata na koje bi nailazio tokom procesa pisanja pjesama ili nastajanja aranžmana. Odlučio je da te dokumente, novinske članke, sve što je usput sakupio, objedini u književnu građu koja na jednom mjestu sažima muzičke, poetske, kulturno-istorijske i popularne tendencije u razvoju ovog muzičkog žanra kroz tri vijeka. Ovo je, vrijedi napomenuti i prva knjiga o sevdahu napisana rukom izvođača i autora sevdalinki, koja pokazuje Damirovo poznavanje istorije, ali i estetiku sevdalinke. Uz bosansko izdanje Sevdah će uskoro izaći i na engleskom jeziku. Knjiga je njenom autoru došla upravo u jeku promocije albuma nazvanog Dvojka kojim Imamović ove jeseni započinje evropsku turneju.
Zašto je Dvojka drugačija
Dvojka je drugi album Sevdah Takhta Damira Imamovića i Damirov šesti od 2006, koji predstavlja publici nakon trogodišnje pauze. Producirao ga je Kris Ekman, vizuelni identitet dao Mirko Ilić, a objavljen je u izdanju prestižnog Glitterbeat Recordsa. “Nema tu puno filozofije, albume treba raditi uz pomoć ozbiljnog producenta. Otkrio sam u međuvremenu nove pjevačke tehnike, dosta se stvari desilo tokom nastajanja Dvojke i sad nam je najvažnije da puno sviramo”, kaže Damir.
Novi album je prepun autorskih pjesama, što Damiru donosi novu specifičnost u njihovom predstavljanju. “Ranije, kad bih radio album, sevdalinke koje su ga činile bile bi u tradicionalnom ili mom aranžmanu, te bi bilo i nekoliko autorskih pjesama. I bez obzira što ti recimo Srdo moja… radiš u svom aranžmanu, ljudi znaju pjesmu… Mada je i to upitno –danas neki ljudi otkrivaju Eminu i slične pjesme kroz ovo što radimo Amira Medunjanin, Divanhana ili ja… E, sad s albumom Dvojka je stvar drugačija, to nisu samo tradicionalne pjesme u drugačijem aranžmanu, radi se o potpuno novim pjesmama koje ljudima trebaju ući u uši.”
Ljeto je iskoristio za promotivne aktivnosti, nekoliko svirki u malim, intimnim prostorima – za svoju dušu, a septembar je dočekao s uzbuđenjem, sretan što njegova evropska turneja kreće iz Sarajeva, nastupom 16. septembra. U Sarajevu nije svirao dvije godine, pa se zaželio ovdašnje publike, kao i ona njega. Njegov Sevdah Takht na ovom koncertu će se prvi put sarajevskoj publici predstaviti kao kvartet. Naime, od novog albuma bendu se, muzičarima Nenadu Kovačiću (perkusije) i Ivanu Mihajloviću (el. bas), pridružila i Ivana Đurić, izvrsna sevdalijska violinistkinja iz Sarajeva.
Bez patetike, molim
Damir je ono što zovemo beskompromisnim umjetnikom – nikako ne želi pažnju kroz zloupotrebu ili banalizaciju svog imena, poznaje ukus svoje publike i njoj se obraća najčešće kroz sopstvene kanale komunikacije, prevashodno na društvenim mrežama. Sevdah je, kaže nam, uz estradu, decenijama ulazio u sferu patetičnosti koja je, nažalost, danas u velikoj mjeri prisutna u pop muzici. “Svi stenju, pretjeruju u emotivnom potenciranju… Niko neće otpjevati pjesmu Moj dilbere a da ne doda malo afektiranja”.
Zato mu je svedenost njegovih pjesama strašno važna jer je, kako kaže, direktna. Iako zna da nema publiku koju imaju imena pop muzike, podsjeća kako je afektiranje kratkog daha – te da nešto što ima veliki, pa i milionski broj gledanja na kanalu YouTube, veoma brzo pada u zaborav. “Uvijek sam zato bio sretan što ljudi još uvijek tražu, kupuju, vole stvari koje sam radio prije deset godina. To je baš cool”.
Koliko god bio siguran u ono što radiš, lijepo je kad te ugledna književna pera današnjice pohvale upoređujući tvoj rad s djelom Bertolta Brehta. Onako kako to samo Miljenko Jergović umije: “Dvojku otvara pjesma Sarajevo, briljantni kara-orijentalni song, koji kao da je napisao Bertolt Breht nakon dvadeset godina zatočeništva u nekoj armenskoj čajdžinici na Galati, gdje je sa skupinom čudaka i nastranih genija stvarao angažovani teatar za široke narodne mase i radnički proletarijat.” Na ovakav Jergovićev esejni zapis Damir se osvrće sa zahvalnošću: “Ne može čovjek znati šta će se desiti u budućnosti, ali drago mi je kad ljudi poput Jergovića pišu o mojoj muzici, a nisu muzički kritičari, i daju tome širi kulturni kontekst”.
Daleku budućnost ne možemo predvidjeti, ali za ovu blisku znamo detalje: Damir Imamović i njegov Sevdah Takht, nakon Sarajeva, odlaze u Srbiju, Sloveniju, Crnu Goru, Belgiju, Švajcarsku…
