Tekst i foto Danilo Kalezić
Sa svojim nekomercijalizovanim gradovima i blagom carstva Kmera, Kambodža je posebna priča za svakog putnika. Fascinantno, čudesno, neopisivo, drugačije, čak i u odnosu na Vijetnam iz koga smo uplovili, deltom rijeke Mekong… Pnom Pen, glavni grad Kambodže, azijska je raskrsnica prošlosti i sadašnjosti, grad ekstremnog siromaštva i raskoši, šarma i haosa, miliona tuk-tukova na ulicama i jos više automobile marke Lexus. To je grad u kome na svakom koraku čeka iznenađenje. Porodice spavaju na podu, ali važno je da u kući imaju televizor. Inače, Kambodža je zemlja sa 15 miliona stanovnika i 19 miliona mobilnih telefona, pa čak i djeca koja prose sa sobom imaju mobilne telefone.
Osmo svjetsko čudo
Poseban je doživljaj kada iz glavnog grada Pnom Pena krenete sjeverno, ka Sijem Reapu, gdje se i nalazi kameni kompleks religijskih objekata – čuveni Angkor. Angkor Vat (Angkor Wat), jedan od mnogobrojnih hramova ovog drevnog grada, s pravom nazivaju i osmim svjetskim čudom jer predstavlja apsolutno neopisiv doživljaj. U vrijeme civilizacije Kmera ovo je bio najveći grad na svijetu u kome je živjelo oko 750.000 ljudi. Angkor je odražavao privrednu i vojnu dominaciju u regionu, grad je imao oko hiljadu svetilišta, a veličinom je parirao egipatskim piramidama. U Angkor je najbolje doći prije izlaska sunca, u pet ujutru biciklom, i upustiti se u avanturu istraživanja ovog grada – lavirinta. Ovaj drevni grad je “zarobljen” lijanama i vegetacijom džungle te ste, istražujući ovo zdanje, konstantno između dvije uloge: svjetskog putnika dok sa mapom istražujete ovavko zdanje i filmskog junaka koji sa Larom Kroft pobjeđuje u njenoj misiji.
Polja smrti
Pnom Pen je bio definitivno najveće iznenađenje, jednako prijatno, divlje, zabavno, koliko i haotično, prašnjavo… Nisam bio spreman na toliko velike gužve na ulicama i u saobraćaju, mnogo prašine i prljavštine. Koliko god prizori nekad bili i surovi, zaista nismo ni u jednom trenutku osjećali da smo u opasnosti ili da se nalazimo u nekom nesigurnom gradu. Tokom tzv. “tužnog dana” našeg putovanja, vodič nam je pričao kakve je strahote prošla njegova porodica za vrijeme vladavine Pola Pota, i ideologije Crvenih Kmera, prije samo 40 godina, tokom koje je ubijeno ili izbjeglo skoro dva i po miliona mahom obrazovanih ljudi. Tog dana smo obišli i nekadašnju srednju školu koja je za vrijeme vladavine Crvenih Kmera postala zatvor. Prošli smo kroz učionice pretvorene u minijaturne ćelije u kojima je na hiljade ljudi bilo mučki maltretirano, a zatim i ubijano na Poljima smrti. Tu su izložene fotografije mnogih zatvorenika, kao i priče o njima, odjeća, lični predmeti, i sprave kojima su brutalno mučeni. Nakon toga smo posjetili Killing Fields, 14 km jugozapadno od Pnom Pena, gdje centralno mjesto zauzima velika staklena kula sa 8.000 lobanja, gdje posjetiocima ostaje samo da u tišini odaju počast žrtvama. Na izlazu iz zatvora nas je ispratio osamdesetogodišnji Bou Meng jedan od rijetkih preživjelih u zatvoru S-21. Akademski je slikar i radio je portrete Pola Pota. Danas svakodnevno posjetiocima nekadašnjeg zatvora priča tužnu priču o golgoti kroz koju je prošao, i prodaje svoju knjigu How I Survived Khmer Rouge Prison S-21 koju sam kupio za 10 dolara.
Samo u Kambodži
Angkor! Zaslužuje mnogo veću međunarodnu pažnju, zaštitu i promociju. Hram Angkor Vat je najpoznatiji, ali i mnogi drugi su zaista fenomenalni i zaslužuju da im se posveti vrijeme. Preporučujem Bajon (Bayon), Angkor Tom (Angkor Thom), kao i Ta Prum (Ta Phrom) koji je poznat jer je u njemu sniman dio filma Tomb Rider sa Anđelinom Džoli. Ovo je jedini hram u kompleksu koji je uklopljen u prirodno okruženje, gdje je korijenje drveća duboko usađeno u njegove temelje. Ogromni, veličanstveni hramovi u Angkoru, Izgubljenom gradu, otkriveni 1860. godine, prostiru se u dužini od 64 km i nalaze se na brojnim listama destinacija koje morate da posjetite. Druga “znamenitost” samog Sijem Reapa su saloni za masažu, pa tako na svakom koraku dok šetate mogu da vas odvuku na masažu stopala, ten mints – one dollar ili fish massage, uvrnuto, ali zabavno iskustvo.
Kombinacija ukusa
Kambodžanska (kmerska) kuhinja je fantastična, raznovrsna i vrlo povoljna. Kombinacija ukusa, slatko-kisjelih, voća i mesa, puno salata, morskih plodova i ribe, uz koju odlično ide njihovo hladno, ukusno Angkor pivo od jednog dolara… Nacionalno jelo je Amok, a meni se lično najviše dopala dinstana piletina u izdubljenom ananasu, sa slatko-kisjelim prelivom koju sam probao u Sijem Reapu. Ako želite da osjetite pravi duh Kambodže i probate autentične, lokalne specijalitete pravljene ispred vas, onda nemojte propustiti noćni market u Pnom Penu, jer je to mjesto izlaska porodica i turista koje dođu da prošetaju, kupuju đakonije i večeraju. Mi smo im se rado pridružili, napunili korpu mnogobrojnim specijalitetima, sokom od šećerne trske koju su iscijedili pred nama, smjestili se na ćilime u centru pijace i uživali u različitim ukusima. I stvarno je odlično. Možda higijena nije na najvišem nivou, ali ako prihvatite da je to dio avanture i autentičnosti Kambodže, onda zaista shvatate da je ambijent čaroban. Kambodža je imala veoma tešku prošlost, ali se to na osmijesima i u očima ljudi rijetko vidi. Veoma su dragi, ljubazni i otvoreni prema turistima i trude se da se dobro osjećate u njihovoj državi.
Od fascinantnog Angkora do bajkovite Kraljeve palate
Teško je sve nabrojati sve prirodne ljepote i znamenitosti. Od načina na koji smo ušli u zemlju krstareći rijekom Mekong, preko neobičnog prelaska granice pješice, do fascinantnog Angkora ili bajkovite Kraljeve palate (Preah Barum Reachea Veang Chaktomuk Serei Mongkol), Srebrne pagode sa 5.000 srebrnih pločica ili predivne ogromne bašte u centru glavnog grada na prostoru od nekoliko hiljada kvadratnih metara, Kambodža nudi sve – od istorijskih nalazišta i vječitih zagonetki, preko izuzetnih ukusa kmerske kuhinje, do autentične prirode i bogate vegetacije.
Naravno, volio bih da se vratim, nastavim putešestvije kroz Indokinu, jer sam vidio Tajland, Kambodžu i Vijetnam, a želio bih da odem još južnije, u Maleziju, Sumatru i Bali ili sjeverno u Laos.
GRACIJA 83/jul 2016.