Crnogorska teniserka i u ovoj sezoni nastavlja da niže uspjehe i da se penje na ljestvici WTA liste. Danka Kovinić rođena je 18. novembra 1994. godine na Cetinju. Djetinjstvo je provela u Herceg Novom, gdje je kao sedmogodišnjakinja počela da igra tenis. Sada sa porodicom živi i trenira u Beogradu. Najveća oružja na terenu su joj servis i forhend. Ovaj period u njenoj karijeri obilježili su WTA turniri u Istanbulu i Madridu. U Istanbulu je zbog povrede bila prinuđena da preda finalni meč u dublu. “Žao mi je što zbog premora i blagog istegnuća zadnje lože nisam mogla dati maksimum u finalu singla. Sat nakon singla koji sam odigrala, trebala sam da igram finale dubla i nije bilo lako donijeti odluku da ne izađem na teren. Bilo me je strah da ne pogoršam situaciju, zbog toga sam i otkazala nastup u Pragu. Smatram da je to bila prava odluka, jer sam se odmorila i spremila za turnir u Madridu. Naravno, bila sam srećna, to je bilo moje prvo finale u sezoni. Takođe sam i veoma zadovoljna jer su mi bili potrebni ti poeni u ovom dijelu sezone”, kaže Danka čija je velika želja da predstavlja svoju zemlju na Olimpijskim igrama.
Turniri se u kratkom vremenskom roku smjenjuju zato je veoma teško ispratiti taj ritam i sačuvati se od povreda. Jaka volja i rad čine da se Danka uspješno penja na WTA listi i osvaja vrhove svjetskog tenisa. “Iskreno, smatram da jeste uspjeh biti među 50 najboljih na svijetu. Ne osjećam da mi je uspjeh teret, već podstrek da ostvarujem još bolje rezultate. Doživljavam to kao još veću motivaciju. Nije me promijenilo, niti se nešto posebno izmijenilo u mom odnosu prema sportu, jedino sada imam više turnira i rjeđe sam kući nego ranije. Mogla bih reći da mi se dešava ono o čemu sam sanjala kada sam počala da se bavim tenisom. Pobjede, uspjesi, mečevi na najvećim svjetskim stadionima i želja da napredujem i ostvarujem rezultate bolje nego prethodne godine, to mi je najveća motivacija i cilj koji sam sebi postavila.”
Na turnirima je najčešće prati majka, a podrška porodice joj uliva dodatnu snagu i želju za novim sportskim podvizima. “Kada je god u prilici mama ide sa mnom na turnire. Pratila me je na posljednjih par turnira i u Istanbulu. To mi mnogo znači i više volim kad je tu. Mlađi brat Luka se obraduje svakoj mojoj pobjedi i svakom mom uspjehu, a najviše se obraduje kad se vratim kući sa turnira.”
Važna prijateljstva
Iako ne živi više u Herceg Novom, prijateljstva su ostala i na njih je Danka posebno ponosna. “Lijep je osjećaj kada imate podršku prijatelja, koji se raduju svakom tvom poenu i strahuju za svaku tvoju loptu i ishod meča. Obradujem se kad mi stignu njihove poruke odmah nakon meča. Prijatelji su mi veoma važni, i drago mi je što sam uspjela da održim prijateljstva još od osnovne škole, iako sam često van zemlje.”
Na pitanje šta je presudnije ljubav prema tenisu ili rezultat, Danka odgovara: “Ljubav prema tenisu, to je sigurno. Jer da nema ljubavi i uživanja dok treniram i takmičim se, ne bi bilo ni rezultata. Kao i u bilo čemu drugom u životu.”
Dankini počeci vezani su za Herceg Novi, tu je napravila prve korake u svijetu tenisa. Radi napredovanja i boljih uslova za rad preselila je sa porodicom u Beograd. Za kratak period se nametnula kao talenat na koji svijet tenisa treba da računa. Jaku volja, borbenost i odluka da sve podredi tenisu donijeli su joj i zapažene rezultate. Danka ne krije zadovoljstvo zbog puta koji je odabrala.
“Zaista ništa ne bih promijenila u karijeri. Do sada je sve išlo postepeno, nekim svojim tokom. Svaka godina je bila uspješnija od prethodne. I mogu samo poželjeti da se tako i nastavi u budućnosti.”
Njena aktuelna adresa je Beograd. Međutim, tokom godine uspješnu teniserku prate stalna putovanja, smjenjuju se države, kontinenati… Neka od tih mjesta su je osvojila i mogla bi da ih doživi kao “svoja”. Teniski turniri su uglavnom u najpoznatijim svjetskim gradovima, tako da su metropole na nju ostavile najjači utisak, a posebno izdvaja Melburn, Rio, Pariz i, naravno, Njujork.
Danka priznaje da zbog brojnih sportskih obaveza i putovanja nema mnogo vremena za zabavu. Kada ima slobodan dan uglavnom voli da se sa drugarima malo opusti i druži. Čak ni ljeto u njenom kalendaru nije rezervisano za odmor. “Ljeto je uvijek radno, tada ima dosta turnira. Ali, nadam se da ću imati jednu slobodnu sedmicu za odmor kod kuće. Za mjesec dana ću znati tačno da li idem na Olimpijske igre. U slučaju da obezbijedim normu, planiram da se pripremam u Crnoj Gori. Na pitanje o medalji i očekivanjima vam mogu odgovoriti u slučaju da odem u Rio”, kaže mlada teniserka, kojoj želimo svu sreću i iskreno se nadamo da će nam se sljedeći put javiti upravo iz Rija.
GRACIJA 79/2016.
Razgovarala Marina Strugar
Foto Adnan Doa Alomerović
