Danka Kovinić: Voljela bih da godinu završim u prvih 50

Najuspješnija crnogorska teniserka za Graciju govori o budućim planovima, očekivanjima od Olimpijskih igara, o ljubavnom životu, putovanjima te o tome šta je veže za Crnu Goru

Razgovarala Marina Strugar
Foto Vesela Mišković
Garderoba Lazar Ilić
Šminka Vanessa Đurašaj

Najbolja crnogorska teniserka, Novljanka Danka Kovinić, poslije sjajnih pobjeda znatno je napredovala na WTA listi. Cilj joj je, kako kaže, da godinu završi u prvih 50, a to joj je već jednom pošlo za rukom, kada je bila 46. na svijetu. Skromna uprkos uspjehu koji ostvaruje, srdačna i nasmijana Danka je djevojka koja izaziva divljenje. Predana sportu koji iziskuje mnogo rada, ulaganja i truda, posvećena ciljevima koja je zacrtala, uz podršku roditelja i publike, samouvjereno korača ka novim pobjedama.

Poslije perioda koji se zbog korona virusa negativno odrazio na sportiste i sport uopšte, ova godina je krenula veoma uspješno za Vas. Ostvarujete odlične rezultate, možda najbolje u karijeri. Šta je zaslužno za takvu Vašu igru?
– Rekla bih da je april bio veoma uspješan, a da na početku sezone nije baš “cvjetalo”. U Americi sam se baš dobro osjećala na terenu. Sve što sam trenirala i usavršavala posljednjih mjeseci je dalo rezultata. Nekako se cijela moja igra slegla i potpuno sam uživala na terenu. Imala sam sve više samopouzdanja iz meča u meč i dobar rezultat je morao doći.
Uspješni niz morali ste prekinuti zbog saniranja povrede. To je ona manje lijepa, neminovna strana sporta. Kako podnosite te periode?
– Sam početak sezone bio je dosta naporan. Karantin u Australiji nije bio jednostavan. Bilo je veoma izazovno i vjerujem da otuda potiče veliki broj povreda kod tenisera, kao i kod mene. Već sam imala tri različite povrede, što mi nije svojstveno, a tek je prošlo pet mjeseci od početka takmičenja. Trenutno saniram povredu lista. Oporavak ide sporije nego što smo očekivali, ali nadam se da ću biti spremna za Rolan Garos, i bez bola.
Crnogorska publika Vas bodri i pruža podršku, raduje se svakom Vašem uspjehu, koliko Vam to znači?
– Podrška svih u Crnoj Gori je zaista obilježila moje dobre rezultate u Americi. Nisam očekivala da će toliko ljudi ispratiti moj nastup, veoma su me iznenadili i hvala im na tome. Svakako najljepša sedmica u mojoj karijeri. Nadam se da će u budućnosti biti još zajedničkih radovanja.
Iskoristili ste predah i poslije dužeg vremena došli u Crnu Goru, šta Vam je sve nedostajalo, šta Vas najdublje veže za Crnu Goru?
– Nakon pet mjeseci dobila sam nekoliko slobodnih dana i odmah došla kući. Nažalost, poklopilo se sa povredom, tako da sam ujedno radila i neophodne terapije. Svakako da me porodica najdublje vezuje za Crnu Goru, starijeg brata i oca nisam vidjela skoro šest mjeseci, tako da sam ih se bila baš uželjela, a i oni mene. Dosta vremena sam provodila sa prijateljima, to mi je baš prijalo. Potpuno sam zaboravila na tenis i obaveze, baš sam se odmorila.

“Sve što sam trenirala i usavršavala posljednjih mjeseci je dalo rezultata”

Sport Vam je omogućio da obiđete mnoge zemlje svijeta. Koliko tokom boravka imate vremena da doživite i osjetite život u tim zemljama? Koji grad biste mogli da odaberete za život, a koji Vam je blizak po energiji i ritmu?
– Iskrena da budem, nema mnogo vremena za obilazak gradova između mečeva i turnira. I kada se ukaže prilika za razgledanje grada, dešavalo se da budem umorna i ne odem u obilazak znamenitosti. Ali, od kada su nam zabranjeni izlasci iz hotela zbog korona virusa, shvatila sam da treba svaku priliku iskoristiti i uživati u čarima putovanja. Zemlja u koju sam zaljubljena je Australija, volim Melburn i ljudi su veoma prijatni. Tamo se prelijepo osjećam. Sigurno ću nakon karijere izdvojiti vremena da je obiđem za svoj gušt.
Uživate punu podršku porodice, posebno majke, da li Vas i dalje prati na svim turnirima i koliko Vam znači njeno prisustvo?
– Majka je sa mnom skoro na svakom turniru. Naravno da mi znači kada je neko od porodice sa mnom. Ipak, ona je od samog početka mene pratila i nekako je prirodno da i sada bude uz mene. I moram reći, svi je obožavaju na turu, od igrača pa do sudija.

Imaju li Vaša braća afinitet prema tenisu ili nekom drugom sportu?
– Braća nisu u sportu, krenuli su drugim putem. Stariji brat Aleksa je inženjer brodogradnje, ali ponekad igra tenis rekreativno, dok mlađi brat Luka pohađa pilotsku akademiju u Vršcu, a ljubitelj je motosporta. Svi imamo različita interesovanja, ali smo skupa prava ekipa.
Da li se u mnoštvu svih tih obaveza, treninga, putovanja stvori prostor za ljubav, je li emotivnom partneru teško da Vas prati?
– Nemam momka, tako da trenutno nema ko da me prati na turnirima (smijeh), ali jeste veoma nezgodno zbog čestih putovanja održati vezu na daljinu. Baš sam sa drugaricama iz tenisa pričala o tome i sve manje-više imamo iste probleme. Tako da, momci, imajte malo više razumijevanja za naša česta putovanja (smijeh).

“Podrška svih u Crnoj Gori je obilježila dobre rezultate u Americi. Nisam očekivala da će toliko ljudi ispratiti moj nastup, hvala im na tome. To je najljepša sedmica u mojoj karijeri”

Tenis se posljednjih decenija mnogo promijenio, čini se da su za igrače mnogo surovija pravila opstanka i uspjeha. Da li i Vi to tako doživljate?
– Kako da ne, konkurencija je sve teža i jača. Svi treniraju dosta, daju se maksimalno i čini mi se da se ta granica iz godine u godinu sve više pomjera. Turnira ima sve više, i samim tim i napori su veći. Ljudi upoznaju pravu sliku tenisa kada mu se malo približe, pogledaju iznutra i shvate da nije sve onako sjajno i glamurozno kako je predstavljeno na televiziji i u svijetu.
Koje ste ciljeve sebi postavili do kraja godine, koliko je izvjestan plasman na Olimpijske igre?
– Trebalo bi da sam u normi za Tokijo. Za nekih mjesec dana izlazi zvanična lista i tada ćemo sve znati. Ovu godinu bih voljela da završim u prvih 50 na listi, to mi je glavni cilj. Vjerujem da mogu i da će me povrede zaobići u nastavku sezone.
Van terena Vas viđamo u elegantnim, ženstvenim odjevnim kombinacijama, da li volite modu i koliko uživate u šopingu? Koja je destinacija za Vas raj za šoping?
– Ne uživam baš uvijek u šopingu. Uglavnom znam šta treba da kupim i u takvim situacijama ne probam ništa drugo sem te određene stvari. Volim modu, volim da se dotjeram i mijenjam kombinacije, ali nisam pretjerano opterećena time. Metropole poput Njujorka, Pariza i Milana, zbog energije i raznovrsne ponude su dobre šoping destinacije. Možda je Njujork i najbolji jer tu možete naći bukvalno šta god da poželite.
Da li ćete imati vremena za odmor i kakve destinacije birate za ljetovanje?
– Volim ljetnji odmor, ali bojim se da ove godine neće biti prostora za to. Teniski kalendar je pretrpan turnirima, tako da sam u junu u Engleskoj, turniri na travi. U julu me očekuju Olimpijske igre, ako sve dobro prođe, i nakon toga direktno putujem za Ameriku gdje se nastavlja sezona na betonu. Tako da je ljeto zauzeto, ali se nadam da će biti dobrih rezultata i novih uspomena iz 2021. godine.

Gracija 191, jun 2021.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...